Broj: Gž Ovr-860/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Andrini Raspor Flis, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Z. holding d.o.o., Podružnica Č., Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u O. društvu H. & P. d.o.o. Z., protiv ovršenice J. V. iz Z., …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-13076/16-9 od 6. lipnja 2017., dana 13. ožujka 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja Z. holding d.o.o., Podružnica Č. i preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-13076/16-9 od 6. lipnja 2017. te se rješava:

 

              Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-13076/16-7 od 24. ožujka 2017. kojim je ovrhovoditelju Z. holdingu d.o.o., Podružnici Č. naloženo plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 50,00 kuna.

 

              II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Z. holding d.o.o., Podružnica Č., za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio je prigovor ovrhovoditelja od 30. ožujka 2017. kao neosnovan te je potvrdio rješenje poslovni broj Ovrv-13076/16-7 od 24. ožujka 2017. kojim je sud pozvao ovrhovoditelja na platež sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 50,00 kuna.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., dalje u tekstu: ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., dalje u tekstu: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbama članka 365. stavka 2. ZPP, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio je prigovor ovrhovoditelja kao neosnovan i potvrdio je svoje rješenje kojim je ovrhovoditelja pozvao na platež sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu uz obrazloženje da je ovrhovoditelj u obvezi platiti navedenu sudsku pristojbu i to kako obveza plaćanja sudske pristojbe nije isključena plaćanjem javnobilježničke nagrade.

 

              Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku koji je predmet dostavio prvostupanjskom sudu sukladno odredbi članka 281. stavka 2. OZ.

 

S obzirom na to da prijedlog za ovrhu nije sadržavao osobni identifikacijski broj ovršenika, prvostupanjski sud je svojim rješenjem od 17. siječnja 2017. utvrdio da se prijedlog za ovrhu smatra povučenim budući da ovrhovoditelj na poziv suda nije dostavio osobni identifikacijski broj ovršenika.

 

              Prema odredbi članka 289. stavka 1. OZ, za obavljanje poslova iz postupka ovrhe javni bilježnici imaju pravo na nagradu i naknadu troškova u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Za ove poslove javni bilježnici ne naplaćuju javnobilježničku pristojbu, a stavom 3. toga članka propisano je da se za određivanje ovrhe prema odredbama ovoga dijela Zakona (sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi) ne plaća sudska pristojba.

 

Dakle, sudska pristojba se na prijedlog za ovrhu ne plaća u slučaju kada javni bilježnik sukladno odredbi članka 281. stavka 2. OZ proslijedi predmet nadležnom sudu radi donošenja odluke ako ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dopušten, uredan ili osnovan.

 

              Kako u konkretnom slučaju ne postoji obveza plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prigovor ovrhovoditelja protiv rješenja kojim je sud pozvao ovrhovoditelja na platež ove pristojbe.

 

              Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I. izreke.

 

              Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastava žalbe jer taj trošak nije prouzročio ovršenik, a niti je taj trošak bio potreban za provedbu ovrhe. Stoga je na temelju članka 14. stavka 4. OZ odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke.

 

U Zagrebu 13. ožujka 2018.