Broj: Gž Ovr-1506/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. S..S.-J.-W. eGen, … A., …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. društvu „B. & partner“ d.o.o., Z., … protiv ovršenice A. Ž. iz M. B., … koju zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u B., … radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, broj Ovr-15/11-133 od 28. rujna 2017., 22. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

I. Uvažava se žalba ovršenice pa se preinačava rješenje Općinskog suda Zlataru, broj Ovr-15/11-133 od 28. rujna 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, na način da se sudi:

              „1. Odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalnom službom u Zaboku, pod brojem P-294/17.

              2. Postupak će se nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena odgoda ovrhe.“

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe kao neosnovan (točka I. izreke) te je radi prodaje nekretnine koja je predmet ovog ovršnog postupka zakazano drugo ročište za usmenu javnu dražbu za 3. studenog 2017. (točka II. i III. izreke).

Protiv tog rješenja žali se ovršenice, pobijajući ga u dijelu kojim je odbijen njezin prijedlog za odgodu ovrhe, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – u daljnjem tekstu: OZ), koji se primjenjuje na temelju članka 369. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i prihvati prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima ovršenice kao neosnovanima u cijelosti, s prijedlogom da sud odbije njezinu žalbu.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio da iz ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 542.720 od 10. rujna 2008. proizlazi kako je isti sklopljen između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i ovršenice te J. Ž. iz M. B., …, kao primatelja kredita te da je sklopljen u A., u mjestu S.. S. im R., da je navedeni ugovor o kreditu odobrila banka sa sjedištem u R. A. (političkoj jedinici S. S. im R.), u okviru svog redovnog poslovanja na teritoriju R. A. gdje je predmetna obveza ugovorena i usluga pružena, da je kao instrument osiguranja zasnovano založno pravo na nekretnini u vlasništvu ovršenice kao zajmoprimca.

S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud smatrao je kako se ovršni postupak vodi radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu koji nije sklopljen u R. H., već u R. A., a da se ovrhovoditelj u smislu Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/17. – u daljnjem tekstu: Zakon o ništetnosti) ne može smatrati neovlaštenim vjerovnikom prema definiciji iz članka 2. Zakona o ništetnosti, zbog toga što nije nudio niti pružao usluge odobravanja kredita s međunarodnim obilježjem u Republici Hrvatskoj. Stoga je sud zaključio kako u konkretnom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za primjenu Zakona o ništetnosti pa tako niti za odgodu ovrhe sukladno člnku 6. tog Zakona.

Osnovano ovršenica žalbom pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

Predmetni ovršni postupak vodi se na temelju Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 542.720 od 10. rujna 2008., zaključenog između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i ovršenice (i J. Ž.) kao korisnika kredita te javnobilježničkog očitovanja od 15. rujna 2008. sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z., broj OU-856/08.

             Člankom 6. Zakona o ništetnosti, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2017., propisano je da ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, u smislu toga Zakona, vodi ovršni postupak protiv dužnika koji je podignuo tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništetnom ugovoru, sud će na prijedlog dužnika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugih zakonima propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.

Iz stanja spisa, proizlazi kako je u konkretnom slučaju, ovršenica zajedno sa Josipom Žajom, podigla tužbu radi utvrđenja ništetnosti navedenog Ugovora o kreditu, zajedno s javnobilježničkim očitovanjem.

Člankom 20. stavkom 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16. - u daljnjem tekstu: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. stavak 3. ZS-a propisuje kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem u ovršnom postupku u kojem se traži ostvarenje tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništavom ugovoru, za odlučivanje o prijedlogu za odgodu ovrhe, dovoljna je činjenica da je dužnik, kako ga definira članak 2. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti.

Budući da se u konkretnom slučaju radi o ostvarenju tražbina iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, u smislu Zakona o ništetnosti, u povodu čega se vodi ovršni postupak protiv dužnika koji je podignuo tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenom na ništetnom ugovoru, valjalo je prihvatiti prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe jer su u ovom predmetu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 6. Zakona o ništetnosti.

Stoga, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenice, preinačiti pobijano rješenje i odgoditi ovrhu u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalnom službom u Zaboku, pod brojem P-294/17.

Vrijedi istaknuti kako, iako u ovom spisu nema broja pod kojim se vodi predmet osnovan po tužbi ovršenice i J. Ž. od 10. rujna 2017., ovaj sud je službenim uvidom u e-spis sustav utvrdio da se predmetni postupak po toj tužbi vodi pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalnom službom u Zaboku, pod brojem P-294/17.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Odlučujući pak o troškovima odgovora na žalbu na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud je ocijenio da taj trošak ovrhovoditelja nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a i člankom 14. OZ-a, sve u svezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, pa je valjalo odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Splitu 22. kolovoza 2018.