Broj: Revr 176/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. Š. iz U., 2. S. Š. iz U. i 3. B. Š. iz U., koje zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika „C. “ d.o.o. K., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu P., G., D. i V. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Gž- 685/12-2 od 4. rujna 2012., kojim su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P - 2083/05 od 20. rujna 2011., u sjednici održanoj 9. prosinca 2015.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se djelomično revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž- 685/12-2 od 4. rujna 2012. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 2083/05 od 20. rujna 2011. u dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužitelja, u toč. II. izreke, u toč. VI. i u toč. VII. izreke te se u tom dijelu ukida i presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 2083/05 od 20. rujna 2011. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

Revizija tuženika protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete i tuženik obvezan isplatiti tužitelju pod 1. po osnovu nematerijalne štete iznos od 800.000,00 kn. sa zateznom kamatom na ovaj iznos od presuđenja pa do isplate, dok je u više traženom zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (izreka pod I. prvostupanjske presude), po osnovu materijalne štete zbog izgubljene zarade isplatiti iznos od 53.999,87 kn. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno određenog iznosa pa do isplate, te po ovom osnovu isplaćivati ovom tužitelju rentu od 1. siječnja 2009. pa nadalje u iznos od 1.761,32 kn. s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod II. prvostupanjske presude), po osnovu naknade za tuđu pomoć i njegu isplatiti iznos od 100.434,70 kn. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno određenog iznosa pa do isplate (izreka pod III. prvostupanjske presude), te po ovom osnovu isplaćivati ovom tužitelju rentu od 1. siječnja 2009. pa nadalje u iznos od 1.150,80 kn. s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod IV. prvostupanjske presude). Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljima pod 2. i 3. na ime duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika iznos od 220.000,00 kuna svakom sa zateznom kamatom na ovaj iznos od presuđenja pa do isplate (izreka pod V. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljima iznos od 522.680,00 kn. (izreka pod VI. i VII. prvostupanjske presude). Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj pod 1. oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (izreka pod I. prvostupanjskog rješenja), te je odbijen prijedlog tuženika za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred istim sudom pod br. P – 1774/06 (izreka pod II. prvostupanjskog rješenja).

Drugostupanjskom presudom i rješenjem djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda glede: - stope zatezne kamate na sve dosuđene iznose na način da od 31. prosinca 2007. stopa iznosi 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. 12% godišnje, a u slučaju promjene uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, - u točki III. alineja 1. do 4. izreke tako da je tuženik dužan isplatiti umjesto iznosa od 1.102,39 kn. iznos od 1.087,02 kn., umjesto dva iznosa od 8.267,94 kn. dva iznosa od po 8.152,65 kn., umjesto iznosa od 4.960,76 kn. iznos od 4.891,59 kn. i na taj iznos pripadajuću zateznu kamatu od 1. listopada 2006., a ne od 2005., te umjesto iznosa od 6.136,28 kn. iznos od 5.978,61 kn., dok je u ostalom potvrđena prvostupanjska presuda, kao i prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika izjavljena protiv drugostupanjske presude djelomično je osnovana, dok revizija tuženika protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude. Donošenjem rješenja drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga tuženika za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja drugog parničnog postupka, postupak pravomoćno nije završen, pa revizija protiv tog rješenja nije dopuštena u smislu čl. 400. st.1. ZPP-a. Obzirom na izneseno, temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika protiv drugostupanjskog rješenja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Prije svega valja reći da je osnovan revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i to u dijelu u kojem je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke za iznos dosuđene nematerijalne štete prvotužitelju (a u situaciji kada nije doneseno rješenje o ispravku prvostupanjske presude u tom dijelu) te u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena toč. II. izreke prvostupanjske presude.

              Naime, kao što u toč. I. izreke prvostupanjske presude postoji proturječnost u odnosu na iznos dosuđen u izreci presude i matematički izračun istog iznosa u obrazloženju - dosuđeno 800.000,000 kn, a iz obrazloženja matematički proizlazi iznos od 790.000,00 kn, tako su proturječni razlozi i izreka i drugostupanjske presude - kojom se u izreci u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda, dok se u obrazloženju navodi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je umjesto 790.000,00 kn dosudio 800.000,00 kn.

              Nadalje, kako pravilno navodi revident, ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a kada je prvostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke, u odnosu na naknadu štete po osnovi izgubljene zarade. Naime, podneskom od 27. srpnja 2011. tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a te je primjedbe ponovio i na ročištu održanom 5. rujna 2011., no sud je odbio daljnje dokazne prijedloge, a da primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu otklonjene.

Stoga, je u odnosu na dosuđene iznose naknade nematerijalne štete i materijalne štete po osnovi izgubljene zarade na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odnosu na navode u reviziji kojima se ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u vezi dostave tuženiku ugovora o radu, valja reći da je ugovor o radu, kojeg je tužitelj priložio u spis, sklopljen između tužitelja i tuženika, a koji pravni odnos nije sporan u ovom postupku. Isprava prileži spisu kojeg je tuženik imao pravo razmatrati u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZPP-a, a time i mogućnost izjasniti se u postupku o ovoj ispravi, čime mu nije onemogućeno raspravljanje pred sudom pa su ti navodi revidenta neosnovani.

U odnosu na ostale revizijske navode kojima se ističu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja reći da tuženik tim navodima zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza. Tu osobito valja napomenuti da prigovori tuženika koji se odnose na ocjenu nalaza i mišljenja dr. Z. K. i dr. K. R. K. suštinski predstavljaju prigovore pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju trpe u uzročno - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 4. svibnja 2005.

U provedenom postupku utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

-                      da je 4. svibnja 2005. tužitelj pod 1. kao radnik tuženika doživio nezgodu na radu na način da je na tužitelja pala višetonska dizalica, te mu zahvatila noge i desnu ruku,

-                      da je do nezgode na radu, a time i štete koju trpe tužitelji, došlo zbog propusta tuženika u organizaciji rada (kod ove opasne djelatnosti nije bila prisutna kvalificirana osoba koja je trebala rukovoditi postupkom pripreme i testiranja dizalice kao opasne stvari), te činjenice da dizalica zbog propusta tuženika nije bila zavarena u opsegu kako to nalažu pravila struke, a ne zbog radnje, pa i doprinosa tužitelja pod 1. kako to neosnovano u postupku ističe tuženik,

-                      da prema okolnostima u kojima je došlo do nezgode, unatoč postojanju nesigurnosti u izvršavanju posla, od tužitelja pod 1. nije bilo opravdano očekivati da odbije izvršiti rad po nalogu tuženika kao poslodavca,

-                      da je tužitelj pod 1. u uzročno – posljedičnoj vezi s štetnim događajem pretrpio amputaciju lijeve potkoljenice, reamputaciju u visini donjeg dijela lijeve natkoljenice, otvoreni prijelom desne potkoljenice u gornjem dijelu III. stupnja, vanjsku fiksaciju desne potkoljenice, konverziju s odstranjenjem vanjskog fiksatora i unutarnjim spajanjem desne goljenične kosti, prijelom lakatnog nastavka desne lakatne kosti, natkoljeničnu protezu desne noge, kontrakturu srednjeg stupnja lijevog koljena i gležnja, te kontrakturu lakog stupnja desnog lakta,

-                      da je tužitelj pod 1. posljedicom ovih ozljeda trpio fizičke bolove vrlo jakog intenziteta 3. dana, srednjeg intenziteta 13. tjedana, bol umjerenog intenziteta daljnjih 6. mjeseci, dok laganu bol oštećenik trpi stalno,

-                      da je tužitelj u uzročno – posljedičnoj vezi s štetnim događajem trpio primarni strah visokog intenziteta zbog vitalne ugroženosti (strah od moguće predstojeće smrti), strah jakog intenziteta pred svaki operativni zahvat, nakon tog strah srednjeg i lakšeg intenziteta,

-                      da je kao posljedica pretrpljenih ozljeda kod tužitelja pod 1. zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od 75% zbog; amputacije lijeve natkoljenice, parcijalnih kontraktura koljena, skočnog zgloba i lakta u umjerenom stupnju uz održanu pokretljivost u 2/3 predmnijevanih amplituda (uz hipotrofiju muskulature natkoljenice, nadlaktice i podlaktice), postojanja kronične infekcije nastale nakon otvorenog prijeloma potkoljenice, zbog čega je tužitelj pod 1. otežano pokretan uz uporabu štaka, zbog čega trpi duševne boli, dok njegovi roditelji (tužitelji pod 2. i 3.) trpe duševne boli zbog ovakvog naročito teškog invaliditeta njihova sina,

-                      da je kao posljedica pretrpljenih ozljeda kod tužitelja pod 1. trajno zaostalo teško naruženje zbog čega trpi duševne boli, te

-                      da tužitelj pod 1. u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem trpi materijalnu štetu po osnovu izgubljene zarade kao razliku između plaće koju bi ostvarivao i ostvarenih primanja (mirovine) u razdoblju od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2008. u visini od ukupno 53.999,87 kn., a od 1. siječnja 2009. iznosi 1.761,32 kn. mjesečno, kao i štetu po osnovu tuđe njege i pomoći u razdoblju od 27. lipnja 2005. do 31. prosinca 2008. u iznosu od ukupno 100.434,70 kuna, te od 1. siječnja 2009. iznosi 1.150,80 kn. mjesečno.

Na naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, kada se izuzme dio zahvaćen gore opisanim počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

Naime, u konkretnom slučaju riječ je o šteti za koju tuženik odgovara po kriteriju uzročnosti (objektivnom odgovornošću) kako zbog činjenice što je riječ o šteti od stvari, odnosno djelatnosti, od kojih potječe povećana opasnost u smislu odredbe čl. 154. st. 2., čl. 173., te odredbe čl. 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), tako i zbog činjenice što kao poslodavac po ovom kriteriju odgovara radniku za štetu prouzročenu ozljedom na radu u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 56/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12). S druge strane, tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoje razlozi za potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti predviđeni odredbama čl. 177. ZOO-a, tj. da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom samog oštećenika ili neke treće osobe, ili pak da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Stoga, a u odnosu na naknadu materijalne štete po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njege za vrijeme liječenja (čl. 195. st. 1. ZOO-a), pravilna je odluka nižestupanjskih sudova u odnosu na dospjeli (kapitalizirani) dio te štete u iznosu od 100.434,70 kn, a kako su potrebe tužitelja ubuduće trajno povećane, to su ispunjene pretpostavke i za naknadu u obliku novčane rente u smislu odredbe čl. 195. st. 2. ZOO-a, a koja će se isplaćivati u skladu s odredbom čl. 188. ZOO-a.

Isto tako, prema okolnostima ovog slučaja (osobito teški invaliditet /manifestacija invaliditeta/ izravnog oštećenika i postojanje duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod posrednih oštećenika koji su u uzročnoj vezi s nastupom naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika, konkretna životna sredina stradalog), roditelji tužitelja pod 1. – tužitelji pod 2. i 3., shodno odredbi čl. 201. st. 3. ZOO-a ostvaruju pravo na pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne boli koje trpe zbog naročito teškog invaliditeta njihova sina.

Stoga je u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

              Odluka o troškovima postupka je ukinuta jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 9. prosinca 2015.