Broj: Rev 617/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. F. iz B., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2930/10-2 od 14. prosinca 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3467/04 od 12. travnja 2010., u sjednici održanoj 15. prosinca 2015.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja V. F. koji glasi:

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade štete i to s osnova:

- pretrpljenih fizičkih boli iznos od 10.000,00 kn,

- potrebne tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn,

- s osnove psihičkih boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti iznos od 25.000,00 kn,

- te s osnova umanjenja radne sposobnosti, počam od 25. studenog 1994.pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iznos od po 1.500,00 kn mjesečno, za vrijeme od 21. studenog 1994. pa do 31. prosinca 2000., a počam od 01.siječnja 2001. pa ubuduće, mjesečno u iznosu od po 2.500,00 kn, s tim da mu je dužan isplatiti dospjele obroke odjednom, a one koji budu dospijevali ubuduće najkasnije do 10-og u mjesecu, za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, s tim da se kao dan dospijeća za protekli mjesec uzima prvi dan slijedećeg mjeseca, po stopi od, 24% od 24. studenog 1994.pa do 10. kolovoza 1996., počam od 11. rujna 1996. pa do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, a počam od 01. srpnja 2002. pa do isplate, po stopi od 15% godišnje, kao i naknaditi mu prouzročeni trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ 

II. Nalaže se tužitelju V. F. naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn, sve u roku od 15 dana."

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili podredno, ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Pazeći po službenoj dužnosti na razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj je u reviziji naveo da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama  i obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

Revizijski navodi revidenta u kojima ukazuje na postojanje naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ukazujući da je radi utvrđenja odlučne činjenice o postojanju uzročno - posljedične veze između štetnog događaja u kojem je ozlijeđen i nastale štete trebalo odrediti novo, po njemu predloženo, medicinsko vještačenje upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (čl. 385. ZPP).

Naime, tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti ovaj njegov prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja i da je time što je to odbio počinio bitnu povredu parničnog postupka, budući nije počinjena povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 2. ZPP kada je prvostupanjski sud opravdano zaključio, a drugostupanjski sud to prihvatio, da u provedenom vještačenju nema proturječnosti ili nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, kraj činjenice da su sve primjedbe u svezi sa nalazom vještaka otklonjene njegovim saslušanjem, radi čega bi bilo potrebito provesti dokaz novim medicinskim vještačenjem.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, kao posljedice ozljede desnog koljena koju je kao ročnik pripadnik HV, vojne pošte br. ... P. zadobio na vojnoj vježbi 25. studenog 1994.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj kao ročnik pripadnik HV, vojne pošte br. ... P., na vojnoj vježbi 25. studenog 1994. ozlijedio desno koljeno kada je došlo do pucanja unutarnjeg meniska,

- da je 19. prosinca 1994. izvršen operativni zahvat ozlijeđenog koljena,

- da je već tom prilikom uočena razvijena hondromalacija, ranije postojeća, uslijed nepoznatog uzroka, oštećenje i omekšanje hrskavice ivera i bedrene kosti,

- da je liječenje u vezi sa ovom ozljedom dovršeno krajem rujna 1995.,

- da narednih dvije godine i jedanaest mjeseci tužitelj nije imao zdravstvenih tegoba u vezi sa ozlijeđenim koljenom,

- da je tužitelju ponovno izvršena operacija desnog koljena tijekom 1998. i 2000.,

- da ove naknadne operacije i liječenja tužiteljeva desnog koljena nisu u uzročno - posljedičnoj vezi sa štenim događajem od 25. studenog 1994.,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. studenog 2004.

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih utvrđenja zahtjev tužitelja za naknadu štete ocijenili neosnovanim zaključujući da šteta koju tužitelj trpi pogoršanjem njegovog zdravstvenog stanja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 25. studenog 1994., čime nisu ostvarene bitne pretpostavke za odgovornost tuženika za nastalu štetu, a da je za potraživanje štete koja bi bila posljedica samog štetnog događaja od 25. studenog 1994. nastupila zastara propisana odredbom čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koje se ovdje primjenjuju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08).

Odredbom čl. 154. ZOO propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan  ju je nadoknaditi  ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Pretpostavke o odgovornosti za štetu jesu postojanja subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

Na temelju odredbe čl. 376. st. 1. i 2. ZOO propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a da ovo potraživanje u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Obzirom da revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ne navodi u čemu bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, ovaj revizijski sud, ocjenjujući ovaj revizijski razlog po službenoj dužnosti, utvrđuje da se o odgovornosti tuženice u ovom slučaju opravdano prosuđivalo primjenom općih odredbi o odgovornosti za štetu iz čl. 154. st. 1. ZOO, dakle po principu pretpostavljene krivnje, što znači da tužitelj mora dokazati štetnu radnju i štetu te uzročnu vezu između štetne radnje  i nastale štete. Drugim riječima rečeno, mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što je to opisano u tužbi, te da je upravo zbog nekog protupravnog propusta ili ponašanja tuženice došlo do nastanka opisanog štetnog događaja (pogoršanja njegova zdravstvenog stanja).

Na temelju navedenih zakonskih odredbi, činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te pravni zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao da bi pogoršanje njegova zdravstvenog stanja bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenim štetnim događajem, čime nije dokazao jednu od općih pretpostavki za naknadu štete, pravilno su i po ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu  ove štete, odnosno kada su zaključili je njegov tužbeni zahtjev neosnovan i u dijelu u kojem je potraživao naknadu štete zbog posljedica samog štetnog događaja od 25. studenog 1994. utvrđujući da je u tom dijelu nastupila zastara iz čl. 376. st. 2.ZOO zahtijevati naknadu ove štete.

Stoga nije osnovan ni revizijski razlog  pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, budući nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 15. prosinca 2015.