Broj: Rev-x 87/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja H. P. S. iz E., Republika Njemačka, zastupanog po punomoćnici R. T., odvjetnici u O., protiv tuženika G. S., iz S., P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1320/15-2 od 6. srpnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2327/10-66 od 24. prosinca 2013., u sjednici održanoj 1. ožujka 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao osnovan prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 78.879,94 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske Narodne Banke važećem na dan plaćanja, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i parnični trošak u iznosu od 114.296,96 kn.

Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

"Povodom žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2327/10-66 od 24. prosinca 2013. godine te se sudi:

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 78.879,94 Eur sa zateznom kamatom koja ne devizne štedne uloge po viđenju za DEM teče od 03.11.2000. do 31.12.2001. a za valutu Euro od 01.01.2002. pa do 31.07.2007., a od 01.01.2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, te da mu nadoknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 114.296,96 kuna, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija tuženika je neosnovana.

Na temelju odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – u daljnjem tekstu: ZPP), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik je u reviziji naveo da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presuda povodom njegove žalbe nije izrekom naveo da se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana. Osim toga, ističe da su razlozi pobijane presude nejasni u dijelu koji se odnosi na zaključak da kao ortak nije istupio iz ortakluka pa smatra da u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP kada u izreci nije navedeno da je u preostalom dijelu žalba tuženika odbijena kao neosnovana, jer je povodom njegove žalbe drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odlučio o zahtjevu tužitelja, pravilno se koristeći procesnim ovlaštenjima iz čl. 373.a ZPP.

Osim toga, prema ocjeni ovoga suda, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, pa i u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda da nije istupio iz ortakluka, radi čega obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 78.879,94 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime plaćenih zajedničkih dugova ortakluka.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su se stranke u postupku, uz Z. S., brata tuženika u Republici Njemačkoj, udružile u zajednicu građanskog prava tzv. GbR naziva S.&S.&S., radi kupnje, adaptacije i kasnije prodaje jedne stare vile u Republici Njemačkoj i stjecanja poreznih povlastica,

- da navedena zajednica građanskog prava tzv. GbR nije niti trgovačko društvo niti obrt i da nema parničnu sposobnost,

- da je u tu svrhu kupljena nekretnina u S. k.č. ... k.o. S. na kojoj su stranke u postupku uz Z. S. stekli pravo suvlasništva svaki u 1/3 dijela,

- da su u tu svrhu 7. rujna 1994. sklopili ugovor o kreditu broj ... sa VR B. A.-M., odnosno njezinim pravnim prednikom sa rokom otplate do 30. rujna 1995., koji do tog roka nije vraćen,

- da je mjesečni anuitet isplate iznosio ukupno 7.005,00 DEM, odnosno za svaku stranku u navedenoj zajednici građanskog prava kredit u iznosu od 2.335,00 DEM,

- da je tuženik u svibnju 1998. iselio iz Republike Njemačke,

- da su tužitelj i njegova supruga M. S., kao zajmodavci 17. svibnja 2000. sklopili ugovor o zajmu sa bankom ... za iznos od 270.840,00 DEM u svrhu preuzimanja duga parničnih stranaka i brata tuženika prema ugovoru o kreditu broj ... od 7. rujna 1994.,

- da je tužitelj sa bratom tuženika Z. S. pitanje povrata njegovog dijela zajma riješio putem suda u Republici Njemačkoj, na način da se Z. S. obvezao tužitelju isplatiti iznos od 90.280 DEM,

- da su stanovi u navedenoj kući stranaka i brata tuženika sukcesivno prodavani kupcima i da su svi stanovi namijenjeni kupcima prodani 2000.,

- da unatoč tome iz iznosa dobivenih njihovom kupoprodajom nije podmiren navedeni dug prema banci (kredit), pa je tužitelj 30. svibnja 2000. sam podmirio taj dug (preostali iznos zajma) prema banci u iznosu od 268.165,77 DEM,

- da je na dan 31. prosinca 2000. bilancom poreznog obveznika utvrđen gubitak navedene zajednice građanskog prava (tzv. GbR) u iznosu od 236.639,28 DEM,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke B. G., dipl. oec., iznos kreditne obveze tuženika prema banci, a koju je podmirio tužitelj iznosi 78.879,94 Eura,

- da tuženik 1998. nije istupio iz navedene zajednice građanskog prava (tzv. GbR) kada se vratio u Republiku Hrvatsku. 

Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja da je između stranaka u postupku i Z. S., brata tuženika u Republici Njemačkoj, sklopljena zajednica građanskog prava tzv. GbR, radi kupnje, adaptacije i kasnije prodaje jedne stare vile u Republici Njemačkoj i stjecanja poreznih povlastica, a koja nije ni trgovačko društvo niti obrt i koja nema parničnu sposobnost zaključio da takav oblik njihova udruživanja odgovara pravnom poslu ortakluka propisan odredbom čl. 647.a. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koje se ovdje primjenjuju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08). Nadalje, prvostupanjski sud, na temelju činjeničnih utvrđenja da je iz tog ortakluka nastao dug kojeg je u cijelosti otplatio tužitelj i da 1/3 dijela tog duga koji se odnosi na tuženika iznosi 78.879,94 eura, zaključuje da na temelju odredbe čl. 423. ZOO postoji obveza tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Drugostupanjski sud je, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i njegovu ocjenu o primjeni mjerodavnog materijalnog prava te koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP, uz primjenu odredbe čl. 394. ZOO, preinačio prvostupanjsku presudu zaključujući da tuženik nije istupio iz ortakluka i da je u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos od 78.879,94 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji se odnosi na dio njegove obveze koju je umjesto njega podmirio tužitelj. Pritom je izrazio i pravno shvaćanje da tuženik, u konkretnom slučaju, obzirom na dan nastanka obveze, ne bi za sebe ostvario povoljnije pravo ni da je istupio iz ortakluka jer na temelju odredbe čl. 647.s st. 2. ZOO on, kao ortak sudjeluje u dobiti i gubitku ortakluka do dana istupanja.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj revizijski sud utvrđuje da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo utvrđujući da postoji obveza tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos.

Odredbom čl. 647. l. st. 1. ZOO propisano je da se na potraživanje i dugovanje ortakluka, ako nije drugačije ugovoreno, odgovarajuće primjenjuju odredbe ovoga Zakona o obvezama s više dužnika ili vjerovnika.

Na temelju odredbe čl. 647.s. stavka 2. ZOO propisano je da ortak koji je otkazao ugovor o ortakluku ili je iz ortakluka isključen sudjeluje u dobiti i gubitku nastalima do dana otkaza, odnosno isključenja.

Odredbom čl. 423. ZOO propisano je da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio obveze koji pada na njega.

S obzirom na navedene zakonske odredbe i činjenična utvrđenja u postupcima koji su prethodili ovom, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) da je iz tog ortakluka stranaka u postupku i brata tuženika nastao dug kojeg je u cijelosti otplatio tužitelj i da 1/3 dijela tog duga koji se odnosi na tuženika iznosi 78.879,94 eura te da tuženik nije otkazao ugovor o ortakluku (nije istupio iz ortakluka), po pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključujući da postoji obveza tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos.

Pritom valja istaknuti da tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji nije određeno niti naveo i obrazložio razloge zbog kojih je podnosi, pa ti razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu posebno ni uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Naime, ostali razlozi revidenta u kojima, osporavajući pravilnu primjenu materijalnog prava, izražava svoje shvaćanje i zaključke o utvrđenim činjenicama i što je nezadovoljan zaključcima suda o utvrđenim činjenicama u odnosu na navedeni zaključak da nije istupio iz ortakluka prije nastanka gubitka iz ortakluka u obliku obveze povratka kredita i visini njegove obveze upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir, jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (članak 385. ZPP ).

Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, budući nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 1. ožujka 2016.