Broj: Gž-2914/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d. iz Z. (OIB:…), zastupanog po punomoćniku D. B. odvjetniku iz Z. protiv tužene G. H. (OIB:…) iz Z., radi isplate, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, broj P-2086/15 (P-454/13) od 09. travnja 2015.g., dana 03. svibnja 2016.g.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

              Žalba tužene djelomično se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama broj P-2086/15 (P-454/13) od 09. travnja 2015.g. u pobijanom dosuđujućem dijelu toč.I/izreke u odnosu na dosuđenu glavnicu u iznosu od 10.817,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. ožujka 2011.g. do isplate, a ukida  u dijelu dosuđenog otpočetka tijeka zatezne kamate od 11. prosinca 2009.g. do 01.ožujka 2011.g.

              U nepobijanom, odbijajućem dijelu toč.II/- i toč.III/izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

              Toč.I/izreke pobijane prvostupanjske presude tužena je obvezana isplatiti tužitelju s osnova dugovanja po R. B. M. revolving kreditnoj kartici iznos od 10.817,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11.prosinca 2009.g. do isplate i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu  od 7.765,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja  do isplate.

              Nepobijanom toč.II/izreke tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 2.033,72 kn i sa zatraženom stopom zatezne kamate uvećanoj za  daljnja tri postotna poena, a toč. III/izreke tužitlej je odbijen sa zahtjevom radi naknade troška postupka u daljnjem iznosu od 10.935,43 kn.

Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužena u dosuđujućem dijelu toč.I/izreke bez navođenja zakonskih žalbenih razloga no s prijedlogom ovom sudu da usvoji istaknuti prigovor zastare.

Sadržajem izjavljene žalbe tužena upućuje na žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.2.toč.12. Zakona o parničnom postupku ističući da je prvostupanjski sud „uvažio promjenu datuma dospijeća na iznos od 10.817,76 od 10.12.2009.g.“ dok u preostalom dijelu izjavljene žalbe opširno ponavlja tijekom prvostupanjskog postupka isticani prigovor zastare, smatrajući da u konkretnom slučaju svoju primjenu nalazi trogodišnji zastarni rok, mjerodavan za povremena potraživanja, normiran odredbom čl. 226.stav. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Na žalbu tužene nije odgovoreno.

Žalba tužene je osnovana tek u dijelu tužitelju dosuđenog otpočetka tijeka zatezne kamate na dosuđenu glavnicu.

Naime, prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva temelji na utvrđenju da je tužena kao odgovorna osoba pravne osobe Z. A. d.o.o. dana 15.05.2007.g. potpisala pristupnicu za korištenje kreditne kartice – R. B. M. revolving kreditnu karticu (dalje:revolving MasterCard kartici), čime je prihvatila sve odredbe Općih uvjeta poslovanja R. A. d.d. za izdavanje i korištenje MasterCard (dalje:Opći uvjeti) dakle i solidarnu odgovornost za podmirenje svih troškova na kartici time da je za slučaj neplaćanja u roku dospijeća prihvatila i pravo tužitelja da joj obračuna i sve nedospjele tražbine po revolving kreditu.

Utvrdivši uvidom u Izvatke po revolving MasterCard kartici da su se uvjeti za otkaz predmetne kreditne kartice u smislu odredbe čl.11. Općih uvjeta kojom je kao razlog otkaza predviđeno i prekoračenje odobrenog limita, stekli dana 10.12.2009.g. kada je dospio na naplatu cjelokupni iznos dugovanja od 10.817,76 kn to je prvostupanjski sud zaključio da i zatezne kamate teku od tog dana, a ne od dana kako je to tužitelj  naznačio u tužbi – 01.03.2011.g.

Prigovor zastare istaknut po tuženoj prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovanog smatrajući da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći, petogodišnji zastarni rok sukladno odredbi čl. 225. Zakona  o obveznim odnosima (dalje:ZOO – NN 35/05, 41/08) budući da zastarni rok na dugovanje po revolving kartici nije posebno reguliran, ističući da se u konkretnom slučaju ne radi o jednakim i unaprijed određenim povremenim iznosima već o otplati u obrocima i u drugim djelomičnim ispunjenjima po dispoziciji korisnika što se ne smatra povremenom tražbinom u smislu odredbe čl. 226. ZOO-a na koji se poziva tužena.

Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku  (dalje:ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene.

Naime, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je dana 10.12.2009.g. nastupio otkaz revolving MasterCard kartice jer je tog dana, a što nedvosmisleno proizlazi iz odnosnog Izvatka po kreditnoj Mastercard kartici od 10.12.2009.g., dospijeće cjelokupne tražbine tužitelja u iznosu od 10.817,76 kn određeno sa „odmah“ pa od toga dana teče i zastarni rok.

Polazeći nadalje od sadržaja predmetnog obvezno-pravnog odnosa između parničnih stranaka koji je normiran Općim uvjetima valja zaključiti da se predmetnom kreditnom karticom tuženoj kao korisnici omogućava podmirivanje domaćih i inozemnih troškova u cijelosti ili u obliku proizvoljnih mjesečnih obroka uz obvezno mjesečno plaćanje minimalnog iznosa dospjelog duga definiranog od strane tužitelja. Takav minimalni iznos određen je tužiteljevim Općim uvjetima kao dio ukupnog duga koji čini 10% svih učinjenih troškova karticom, uvećanih za troškove redovne kamate, zatezne kamate te naknade pri čemu obračun kamata ovisi o visini plaćenog iznosa do datuma dospijeća pa ukoliko korisnik podmiri cjelokupno učinjeni trošak, to mu se ne obračunava nikakva kamata.

Prema odredbi čl. 226.stav.1. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Isto, sukladno stav.2. citirane odredne vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

Sagledavajući cjelokupni predmetni obvezno-pravni odnos između parničnih stranaka,  osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o otplati u obrocima i o drugim djelomičnim ispunjenjima po dispoziciji korisnika koji se ne smatraju povremenim tražbinama na koje se primjenjuje trogodišnji zastarni rok, a na primjeni kojeg neutemeljeno pledira tužena i u izjavljenoj žalbi.

              Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda da je trenutak kada je tužitelj, sukladno Općim uvjetima, tuženoj stavio u dospijeće cjelokupno dugovanje – dakle dana 10.12.2009.g. mjerodavan za otpočetak tijeka općeg (petogodišnjeg) zastarnog roka, a imajući u vidu da je tužba podnesena dana 19. travnja 2013.g. to valja zaključiti da zastara utužene tražbine nije nastupila slijedom čega je žalbu tužene u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu za dosuđeni iznos glavnice od 10.817,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. ožujka 2011.g. do isplate i u dijelu dosuđenog  parničnog troška u iznosu od 7.765,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, to više što razmatranjem pobijane presude i stanja spisa u smislu odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Žalba tužene osnovana je u dijelu kojim sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.13. ZPP-a jer je doista prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je dosudio tužitelju zateznu kamatu počam od 11.prosinca 2009.g. (polazeći od utvrđenja da je dana 10.12.2009.g. otkazan kredit ) iako je tužitelj zateznu kamatu utužio počam od 01.03.2011.g. pa je u tom dijelu, pozivom na odredbu čl.369.stav.5. ZPP-a valjalo usvajanjem žalbe tužene ukinuti pobijanu presudu za period dosuđene zatezne kamate od 11.12.2009.g. do dosuđenog otpočetka tijeka iste – 01.03.2011.g.

              U nepobijanim odbijajućim dijelovima sadržanim u toč.II/- i toč. III/izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, dana 03. svibnja 2016.g.