Broj: Rev-x 1150/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja G. Đ. i drugotužitelja Z. Đ., obojica iz Z., koje zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. o. d.d. S.,  kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvo i drugotužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2195/14-2 od 29. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7028/05-93 od 1. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2016.

p r e s u d i o   j e

              Revizija obojice tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2195/14-2 od 29. travnja 2015. djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7028/05-93 od 1. ožujka 2012. tako što su zahtjevi obojice tužitelja glede odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama odbijeni.

r i j e š i o   j e

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena glede odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva prvotužitelja G. Đ. u iznosu 7.450,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu 11.972,93 kn sa zateznim kamatama.

              Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu 2.000,00 kn, dok je naloženo prvotužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 962,50 kn.

              Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti drugotužitelju Z. Đ. 18.750,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu 2.460,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva prvotužitelja, dok je u ostalom dijelu ta presuda preinačena tako što su tužbeni zahtjevi obojice tužitelja odbijeni.

              Naloženo je prvotužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 1.648,75 kn, a drugotužitelju 831,25 kn.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavili su tužitelji navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje "…jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana" (pravilno: jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni).

              Predložili su da se reviziju prihvati i pobijanu drugostupanjsku presudu preinači.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nije dopuštena.

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog  dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ili čl. 373.b ovog ZPP.

Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, samo ako nije ispunjena nijedna od pretpostavki iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP kojom je uređen institut tzv. redovne revizije, stranke su prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP ovlaštene na podnošenje tzv. izvanredne revizije uređene tom zakonskom odredbom.

U predmetnom slučaju drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu preinačio na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, prema kojem propisu će drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

              1. da bitne činjenice između stranaka nisu sporne ili

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Zbog toga, budući da je u ovom predmetu dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP isključena je mogućnost podnošenja revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP na koju odredbu su se podnositelji revizije pozvali.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka su zahtjevi prvotužitelja vozača motornog vozila i drugotužitelja vlasnika motornog vozila, od osiguratelja od automobilske odgovornosti drugog motornog vozila koje je sudjelovalo u sudaru.

Pobijana drugostupanjska presuda temelji se na zaključku da je prvotužitelj G. Đ. isključivo kriv za predmetnu prometnu nezgodu, za koji zaključak je dao iscrpne, valjane i potpune razloge koje u cijelosti prihvaća i revizijski sud.

Prema odredbi čl. 178. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 -  dalje: ZOO), suglasno st. 2. te odredbe, samo ako postoji obostrana krivnja svaki imatelj odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje, a u ovom predmetu je utvrđeno da takva krivnja ne postoji.

Zbog toga je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 178. st. 1. ZOO/91, u kojoj je rečeno da u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imatelja, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, a ovdje je riječ o isključivoj krivnji prvotužitelja.

Pritom još valja dodati da se podnositelji revizije pogrešno pozivaju na Zakon o obveznim odnosima  ("Narodne novine“ 35/05 -  dalje: ZOO/05) kao mjerodavan zakon jer suglasno odredbi čl. 1163. st. 2. ZOO/05 odredbe tog Zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije njegova stupanja na snagu.

Štetni događaj desio se 31. svibnja 2005., neposredno nakon čega je nastala šteta prvotužitelju, dok je šteta drugotužitelja kao vlasnika vozila nastala otklanjanjem štete 1. lipnja 2005. kada je popravio vozilo (l. 161) pa je i njegov obvezni odnos nastao u vrijeme važenja ZOO/91.

Na osnovu svega izloženog glede odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama revizijski sud se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP bez daljnjeg posebnog obrazloženja poziva na razloge drugostupanjske presude, koju u cijelosti i prihvaća.

Zbog toga u navedenom dijelu valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na reviziju podnesenu protiv odluke o troškovima postupka treba istaći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojim prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP.

Stoga, glede odluke o troškovima postupka revizija nije dopuštena pa je valjalo u tom dijelu reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Zagreb, 29. lipnja 2016.