Broj: Gž-68/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužiteljice R. K. iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. " d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. G. i p., P. I.-S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i  tuženika  protiv presude  Općinskog suda u Šibeniku pod brojem  23 P-1901/13 od dana 25. studenog 2014. godine,  dana  12. siječnja  2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i u odbijajućem dijelu pod točkom 2. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku pod brojem  23 P-1901/13 od dana 25. studenog 2014. godine.

           2. Uvažava  se  žalba tuženika i u pobijanom  dijelu pod točkom 3. izreke u kojem je   dosuđena naknade imovinske štete  za troškove tuđe pomoći  i njege  u iznosu od 5.500,00 kuna ukida prvostupanjska presuda (bez vraćanja na ponovno odlučivanje), dok se preinačuje odluka o parničnom trošku pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.962,53 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 25. studenog 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a tužiteljica odbija sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom  djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iz osnova neimovinske štete iznos od 36. 080,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2014. godine do isplate (točka 1. izreke), dok je odbijena tužiteljica sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u preostalom dijelu za iznos od 8.920,00 kuna sa zateznim kamatama od dana 23. svibnja 2013. godine, te zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 36. 080,00 kuna koje teku od dana 23. svibnja 2013. godine do 28. veljače 2014. godine (točka 2. izreke), nadalje, obvezan je tuženik da u istom roku isplati tužiteljici iz osnova imovinske štete zbog troškova tuđe pomoći i njege iznos od 8.550,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 25. studenog 2014. godine do isplate (točka 3. izreke), kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 6.706,34 kune sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 25. studenog 2014. godine do isplate (točka 4. izreke).

              Žalbe protiv te presude su izjavile obje stranke i to tužiteljica pobijajući je u odbijajućem dijelu pod točkom 2. izreke, te u odluci o parničnom trošku pod točkom 4. izreke zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i tužiteljici dosudi zatraženi  parnični trošak, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno, da u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a tuženik pobijajući je preko dosuđenog iznosa od 39.080,00 kuna, odnosno u dosuđujućem dijelu pod točkom 3. izreke za dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.500,00 kuna iz osnova troška tuđe pomoći i njege, te u odluci o parničnom trošku pod točkom 4. izreke, zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 , 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud u tom dijelu u skladu sa žalbenim navodima prvostupanjsku presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, te preinači i odluku o parničnom trošku pod točkom 4. izreke, uz dosudu tuženiku zatraženog troška žalbenog postupka.

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

                      Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba  tuženika osnovana.

              U ovoj parnici tužiteljica je tužbom podnesenom dana 29. kolovoza 2013. godine zatražila naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu zbog troškova tuđe pomoći i njege, a koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi dana 4. ožujka 2013. godine kada je na nju kao pješakinju naletio osobnim vozilom osiguranik tuženika, dok tuženik u postupku nije osporavao štetni događaj i pasivnu legitimaciju, već visinu zatražene naknade.

              Iz razloga presude i podataka spisa proizlazi da je tužiteljica tužbom zatražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 48.500,00 kuna, te neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 kuna, dakle ukupno 51.500,00 kuna, te je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 24. rujna 2014. godine preinačila tužbeni zahtjev na način da je  naknadu neimovinske štete zatražila u iznosu od 45.000,00 kuna, a imovinsku štetu u iznosu od 8. 550,00 kuna, dakle sada štetu u ukupnom iznosu od 53.550,00 kuna, kao i da se tuženik protivio preinaci tužbe, dok je prvostupanjski sud u razlozima presude zaključio da se radi o objektivnoj preinaci  iz članka 191. stavak 2. ZPP  kojoj se tuženik ne može protiviti, jer  je do iste došlo zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe.

              U odnosu na žalbu tužiteljice:

              Nije u pravu tužiteljica kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo  kada je djelomično odbio tužbeni  zahtjev za naknadu neimovinske štete pod točkom 2. izreke presude.

              Tužiteljica u žalbi ističe da joj je prvostupanjski sud pravilnom  primjenom materijalnog prava trebalo dosuditi za fizičke boli i strah, preostale iznose od po 960,00 kuna, te za naruženje preostali iznos od 6.000,00 kuna – pri čemu se poziva na psihičke tegobe tužiteljice zbog ožiljka na prednjoj strani potkoljenice, kao i zbog hoda na štakama, te nelagodu koju će trpjeti, dok se posebno ne referira na odbijajući dio od 1.000,00 kuna koji se odnosi na kvalifikatornu okolnost pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti.

Suprotno tome, po stanovištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud dosudivši za neimovinsku štetu zbog  povreda prava osobnosti iznos od ukupno 36.080,00 kuna pravilno uzeo u obzir sve kvalifikatorne okolnosti – fizičke  boli i strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, kao i intenzitet i trajanje istih, stupanj naruženosti  i stupanj smanjenja životnih okolnosti, kao i posebne  okolnosti  dobi tužiteljice, značenje povrijeđenog dobra, kao i način provođenja i  trajanja liječenja, te je pravilnom primjenom materijalnog prava (članak 1100. ZOO), dosudio primjerenu pravičnu naknadu, sa zateznom kamatom od dana završetka liječenja 1. ožujka 2014. godine (članak 1103. ZOO).

U odnosu na žalbene prigovore u kojima tužiteljica ističe da zbog naruženja -  trpi  znatne psihičke neugodnosti koje opravdavaju dosuđivanje naknade u preostalom iznosu od 6.000,00 kuna, treba reći da iz nalaza i  mišljenja vještaka  proizlazi da bi se naruženje sastojalo u korištenju podlaktične štake kod izlaska izvan kuće i dužeg hoda radi  lakšeg kretanja, te uredno zaraslog  operacijskog ožiljka od 25 cm  s prednje strane potkoljenice od koljena prema dolje koji je vidljiv samo kod nošenja odjeće koja otkriva koljeno i potkoljenicu, slijedom  čega je prvostupanjski sud – u postupku u kojem se  tužiteljica ni na pregledu kod vještaka nije posebno izjašnjavala glede psihičkih tegoba vezanih za ožiljak i naruženje (list 114. spisa), a niti  je  ustrajala na prijedlogu za izvođenje dokaza  saslušanjem na okolnosti pretrpljene štete, te intenziteta duševnih bolova, pravilno zaključio da se radi o naruženju lakog stupnja uočljivog trećima, te naknadu za taj kvalifikatorni kriterij utvrdio u iznosu od 5.000,00 kuna

Slijedom navedenog,  žalbu tužiteljice  trebalo je   odbiti kao neosnovanu i  presuditi kao u izreci (članak 368. ZPP).

U odnosu na žalbu tuženika:

Tuženik  u žalbi ističe  da je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog  postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 190. ZPP, navodeći da navedenu odredbu prvostupanjski sud nije  pravilno primijenio, te  je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, pogrešno se pozivajući na odredbu  članka 191. stavak 2. ZPP.

             Suprotno stanovištu prvostupanjskog suda, nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj sukladno odredbi članka 190. ZPP  više nije u mogućnosti preinake tužbe, pa ni povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na glavni zahtjev, dok je odredbu članka 191. stavak 2. ZPP uz postojanje propisanih pretpostavki moguće primijeniti samo  do zaključenja prethodnog postupka, dakle, u ovoj pravnoj stvari do dana 1. travnja 2014. godine, slijedom čega je tuženik u pravu kada u žalbi  ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1.ZPP u vezi članka 190. ZPP, budući da je navedena povreda utjecala na donošenje pravilne  i na zakonu utemeljene odluke o zahtjevu tužbe.

              Naime, povećanje tužbenog zahtjeva traženjem višeg iznosa novčane naknade predstavlja preinačenje u smislu članka 190. ZPP, a ne usklađivanje tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka, jer predloženim dokazom - vještačenjem po vještacima medicinske struke tužitelj samo dokazuje odlučne činjenice  opsega i visine one štete, za koju tvrdi u tužbi da ju je uslijed štetnog događaja  pretrpio.

           Kod takvog stanja stvari, jer preinačenje tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir, a niti u tom pravcu donijeti posebnu odluku (jer to nije propisano nijednom postupovnom odredbom), žalbu tuženika trebalo je uvažiti, te za iznos od 5.500,00 kuna pobijanu presudu ukinuti, ali bez vraćanja na ponovno odlučivanje (članak 369.  ZPP).             

Žalbu tuženika trebalo je uvažiti i u odluci o parničnom trošku pod točkom 4. izreke.

Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da  trošak odštetnog  zahtijeva nije parnični trošak.

Ovo stoga, jer prema odredbi članka 151. stavak 1. ZPP u vezi Tbr. 28.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - “Narodne novine” broj 142/12, 103/2014  i 107/15, dalje: Tarifa), parnične troškove  čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, slijedom čega prema stanovištu  ovog drugostupanjskog suda takav trošak predstavlja i trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva (prijedloga nagodbe) upućenog tuženiku prije pokretanja parnice po kvalificiranom punomoćniku.

Pri tome, opravdanost ove vrste troška za vođenje parnice  proizlazi prema stanovištu ovog drugostupanjskog  suda  iz odredbe članka 1103. ZOO budući da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na već  nastalu neimovinsku  štete od dana podnošenja zahtjeva osobi odgovornoj za naknadu štete, slijedom  čega u situaciji kada ne dođe do mirnog rješenja spora, već tužitelj zahtjev za naknadu  ostvaruje u cijelosti  ili djelomično  u sudskom postupku, navedeni  izdatak  predstavlja za tužitelja  opravdan izdatak učinjen u povodu tog  postupka.

Međutim, žalba tuženika u tom pravcu je  osnovana  jer se u konkretnom slučaju ne radi o opravdanom trošku (članka 155. ZPP), budući da je sama  tužba  prema utvrđenju  prvostupanjskog suda  podnesena dana 29. kolovoza 2013. godine, dakle  prije završetka liječenja 28. veljače 2014. godine, pa je stoga preuranjen i odštetni zahtjev upućen tuženiku prije podnošenja tužbe, a  zatezna kamata na neimovinsku štetu dosuđena stoga od dana 1. ožujka 2014. godine, slijedom čega trošak tog podneska nije opravdani trošak ove parnice, da bi u korist tužiteljice bio naplaćen na teret suprotne stranke.

Slijedom navedenog kod pravilno utvrđenog i priznatog parničnog troška tužiteljice u prvostupanjskom postupku za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. točka 1. Tarife), te trošak specificiranih podnesaka u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. i točka 3. Tarife) - što ukupno iznosi 4.750,00 kuna, tužiteljici  je na taj iznos trebalo obračunati 25 % PDV u iznosu od 1.187,50 kuna, te tome dodati trošak sudske pristojbe  na tužbu u iznosu od 865,00 kuna i  pristojbe  presude od 796,00 kuna (Tar. br. 1. točka 1. i Tar. br. 2. točka 1. Tarifa sudskih pristojbi, Zakon o sudskim pristojbama - “Narodne novine” broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11,112/12, 157/13  110/15, dalje:  Tarifa, Zakona o sudskim pristojbama), slijedom čega trošak tužiteljice u postupku pred prvostupanjskim sudom iznosi ukupno 7.598,50 kuna.

           Kod pravilno priznatog troška tuženika u iznosu od 3.750,00 kuna, uspjeh tužiteljice u postupku u kojem je naspram tužbenom zahtjevu postavljenom u najvišem iznosu od 53.550,00 kuna uspjela sa ukupno 39.080,00 kuna, iznosi 73%, dok je uspjeh tuženika 27%, pa je tužiteljici trebalo priznati parnični trošak u iznosu od 5.546, 90  kuna, a tuženiku trošak u iznosu od 1.012,50 kuna.

              Trošku koji je tuženik imao pred prvostupanjskim sudom, budući je u cijelosti uspio u žalbenom postupku, trebalo je dodati  trošak žalbenog postupka  u iznosu od  ukupno 1.571,87 kuna, od čega (kod vrijednosti ožalbenog dijela presude od 5.500,00 kuna) 93,75 boda za sastav žalbe (Tbr. 10. točka 1. Tarife) , odnosno iznos od 937,50 kuna (Tbr. 50. Tarife), obračunati PDV od 25% u iznosu od 234,37 kuna (Tbr. 42. Tarife) i 400,00 kuna sudske pristojbe žalbe na presudu (Tar. br. 3. točka 1. Tarife, Zakona o sudskim pristojbama), pa trošak tuženika u konačnici iznosi ukupno 2.584,37 kuna.

              Stoga, prebijanjem utvrđenog troška stranaka, trebalo je preinakom odluke o parničnom trošku pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude, tuženika obvezati na naknadu parničnog troška u iznosu od 2.962,53 kune, sa pripadajućim zateznim kamatama (članak 29. ZOO), dok je tužiteljica odbijena sa preostalim zahtjevom za naknadu troška (članak 380. točka 3. ZPP).

              U dijelu koji nije pobijan žalbama – dosuđujućem dijelu za neimovinsku štetu u iznosu od 36.080,00 kuna sa zateznim kamatama pod točkom 1. izreke, te u dosuđujućem dijelu za imovinsku štetu u dijelu pod točkom 3. izreke za iznos od 3.000,00 kuna, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Šibeniku, 12. siječnja 2017. godine