Broj: Gž-2420/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  Tanje Novak-Premec, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Dražena Munđara, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB:…, iz K., zastupanog po punomoćnicima iz OD L. & R., odvjetnicima iz Đ., protiv tuženika T. O. d.d., P. K., radi isplate, povodom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici br. 17 P-724/12-39 od 1. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2017.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tužitelja, ukida presuda Općinskog suda u Koprivnici br. 17 P-724/12-39 od 1. lipnja 2015. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 54.458,06 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, kao i da mu na ime rente s osnove izgubljene zarade isplaćuje mjesečno iznos od 1.667,33 kn, počevši od 1. siječnja 2014. pa nadalje, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana. Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 697,63 kn u roku od 15 dana.

              Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu. Poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži navode žalbe, preinači pobijanu presudu i donese novu odluku o troškovima postupka, uz priznavanje troška sastava žalbe.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba tužitelja je osnovana.

              U prvostupanjskom postupku je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj upire u žalbi. Naime, pobijana presuda je opterećena takvim nedostacima zbog kojih se njena pravilnost i zakonitost za sada ne mogu niti ispitati.

              Nakon što je konstatirao da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete iz štetnog događaja (prometne nezgode) od 27. ožujka 2010. i da je bilo nesporno da su parnične stranke u mirnom postupku sklopile izvansudsku nagodbu kojom je u cijelosti namireno potraživanje tužitelja po svim vidovima neimovinske štete te po osnovi dospjele i buduće tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud zaključuje da je ostalo sporno potraživanje naknade štete s osnove izgubljene zarade. Navodi da je tužitelj uslijed zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi proglašen radno nesposobnim, ukinute su mu kategorije i oduzeta vozačka dozvola radi zdravstvene nesposobnosti te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO od 12. srpnja 2011.

              Prvostupanjski sud navodi da nije bila sporna pasivna legitimacija te odgovornost tuženika za štetu i štetni događaj, ali je bila sporna osnova i visina štete s osnove izgubljene zarade, jer je tuženik tvrdio da štete nema.

              Iako ovaj sud kao pravilnu prihvaća premisu prvostupanjskog suda da renta s osnove izgubljene zarade predstavlja strogo osobno pravo, zaključak da je mirovina tužitelja veća od plaće koju je dobivao (za iznos od 153,15 kn), zbog čega tužitelj nema pravo na traženu razliku plaće i mirovine, za sada se ne može  prihvatiti kao pravilan.

              Prema odredbi čl. 1088. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

              Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema stavku 2. istog članka, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

              Prema ustaljenoj sudskoj praksi, zaradom se smatra svaka materijalna korist koja se postiže radom.

Stoga nije osnovano stajalište prvostupanjskog suda da u zaradu tužitelja ne ulazi dio plaće za koji on tvrdi da ga je u TD Š. d.o.o. iz B. (u kojem je tužitelj radio do štetnog događaja), primao "isplatom na ruke". Sud smatra da se radi o nezakonitom obračunu plaće od strane poslodavca tužitelja i da na novčane iznose koje je tužitelj primio na ruke i koji su navedeni u Rekapitulaciji (osobnog dohotka tužitelja i drugih zaposlenika), nisu plaćeni porezi i doprinosi, pa da tužitelj ne može temeljiti svoj tužbeni zahtjev na (i) na tim isplatama.

              Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da se način obračuna plaće za vrijeme dok je radio u TD Š. d.o.o. i vođenje evidencije na nepropisan način ne mogu staviti njemu na teret, niti se zbog toga mogu umanjivati njegova prava u odnosu na naknadu štete s osnove izgubljene zarade.

              U tom kontekstu valja dodati, također uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu, da kod utvrđenja visine izgubljene zarade nije odlučno je li oštećenik uopće bio prijavljen kao radnik. Stoga ne može biti odlučan niti način na koji je poslodavac radniku (oštećeniku) isplaćivao plaću.

              Nadalje, za sada se ne može prihvatiti kao pravilno niti stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnim okolnostima:

- kada je tužitelj zbog posljedica prometne nezgode otišao u invalidsku mirovinu dana 22. travnja 2011.,

- dok je nad TD Š. d.o.o., B., pokrenut i zaključen stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru br. ST-3/11-47 od 25. travnja 2012.,

kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu mjerodavni (ne mogu biti mjerodavni), podaci o prosječnoj plaći KV radnika u Republici Hrvatskoj u 2011., koji podatak je dostavio Državni zavod za statistiku. Naime, očito je da radno mjesto na kojem je tužitelj radio više ne postoji zbog stečaja poslodavca, a tužitelj je zbog stradavanja postao radno nesposoban, .

              Zbog pogrešnog pravnog pristupa pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, konkretno u odnosu na iznos plaće koju je tužitelj primao kod poslodavca TD Š. d.o.o. do dana stradavanja, odnosno koju bi primao do završetka liječenja, kao i činjenice koje se odnose na izgubljenu zaradu koja se očituje u razlici između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi (da je nastavio biti u radnom odnosu) i mirovine koju je primao nakon što je umirovljen rješenjem HZMO od 12. srpnja 2011.

              Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

              U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će s parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud će provesti predložene dokaze, odnosno dokaze koje stranke eventualno predlože u nastavku. Potrebno je utvrditi ukupnu visinu plaće koju je tužitelj primao u TD Š. d.o.o., kao i visinu plaće koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari ostvario da nije bilo štetnog događaja, uzimajući u obzir činjenicu da je nad T. Š. d.o.o. (u kojem je tužitelj radio), proveden i zaključen stečajni postupak. Utvrđene iznose plaća nakon toga valja staviti u korelaciju s mirovinom koja je tužitelju isplaćena u spornom razdoblju, kako bi se na pouzdan način utvrdilo gubi li tužitelj zaradu i ako da, u kojem iznosu (iznosima). Novu i zakonitu odluku valja obrazložiti u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

              Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 11. svibnja 2017.