Broj: Gž-1258/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vesni Kuzmičić, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Zagreb, Podružnica Č., OIB: … zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. P. d.o.o. iz Z., protiv tužene N. F. S. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-7720/2014-15 od 29. prosinca 2016., 17. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja Z. h. d.o.o., preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-7720/2014-15 od 29. prosinca 2016. na način da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., broj Ovrv-17722/2013 od 30. prosinca 2013., u dijelu u kojem se nalaže tuženoj N. F. S. isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o. iznos od 478,38 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teče na iznos od:

- 68,34 kuna od 16. siječnja 2013. do isplate,

- 68,34 kuna od 16. veljače 2013. do isplate,

- 68,34 kuna od 16. ožujka 2013. do isplate,

- 68,34 kuna od 16. travnja 2013. do isplate,

- 68,34 kuna od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 68,34 kuna od 16. lipnja 2013. do isplate,

- 68,34 kuna od 16. srpnja 2013. do isplate,

koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza .2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

i

r i j e š i o   j e

 

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 268,06 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., broj Ovrv-17722/2013 od 30. prosinca 2013.

 

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 871,00 kunu u roku od 8 (osam) dana, dok se za više zatraženi iznos 629,00 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., broj Ovrv-17722/2013 od 30. prosinca 2013. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 500,00 kuna (točka III. izreke).

 

Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 494,84 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za izvršene usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada za razdoblje od prosinca 2012. do lipnja 2013.

 

S obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP-a u kojem valja primijeniti odredbe Glave tridesete ZPP-a kojima je reguliran postupak u sporovima male vrijednosti.

 

Odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz čega proizlazi da presudu kojom završava spor u postupcima male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

Među strankama nije sporno da je tuženica u utuženom razdoblju bila korisnica usluga odvoza komunalnog otpada za lokaciju u Z. - S., kao i činjenica da je tužitelj pružao navedenu uslugu te visinu naknade za komunalnu uslugu obračunavao prema površini objekta.

 

Međutim, sporno je da li je tužitelj postupao pravilno i zakonito prilikom obračuna naknade kada je istu utvrđivao umnoškom zadužene površine i iznosa utvrđenog tada važećim cjenikom tužitelja.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja zaključuje kako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o pravnom pitanju, slijedom čega je prije svega potrebno utvrditi na koji način je u utuženom razdoblju bilo zakonski regulirano pružanje predmetne komunalne usluge, njezin obračun i naplata. Uvidom u tada važeći članak 17. stavak 1. Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08 i 87/09, u nastavku teksta: ZO), prvostupanjski sud je utvrdio da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstva otpada uz primjenu načela „onečišćivač plaća“, dok je stavkom 2. istog članka propisano da G. Z., grad i općina za komunalni otpad iz kućanstva kao kriterij količine iz stavka 1. ovog članka mogu primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva.

 

Slijedom navedenog, kada je prvostupanjski sud utvrdio da od 1. siječnja 2010. više nije dozvoljeno kao obračunski kriterij prilikom određivanja naknade za skupljanje i odvoz komunalnog otpada koristiti površinu stambenog prostora, sukladno odredbi članka 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 60/08), kako to čini tužitelj, a da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od prosinca 2012. do lipnja 2013., ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Po ocjeni suda prvog stupnja, tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 17. ZO-u, a kojom odredbom su taksativno kao kriteriji za određivanje naknade za skupljanje i odvoz komunalnog otpada navedeni isključivo jedinica mase otpada, volumen otpada ili broj članova kućanstva, slijedom čega tužitelj nije mogao proizvoljno određivati nove kriterije koji nisu predviđeni niti jednim tada važećim zakonskim propisom koji uređuju predmetnu materiju.

 

Stoga, kada je utvrdio da odredba članka 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada nije u skladu odredbom članka 17. ZO-u, te da na temelju iste tužitelj nije mogao obračunavati naknadu za odvoz komunalnog otpada, prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Međutim, takav stav prvostupanjskog suda ovaj sud ne prihvaća kao pravilan.

 

Naime, u situaciji kada je usluga prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva tužene izvršena (a što nije sporno među strankama), radi se o javnoj usluzi od općeg interesa, a kriterij površine jedan je od parametara koji izravno utječe na iznos troškova gospodarenja otpadom, na tuženoj je teret dokaza da bi cijena pružene usluge iznosila manje da su Odluka o komunalnom redu tužitelja od 29. studenog 2005. i Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada od 31. srpnja 2009. usklađeni s odredbom članka 17. stavak 1. i 2. ZO-a. Takav stav prihvaćen je na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017. u Zagrebu.

 

Stoga, kako je obveznik plaćanja komunalne usluge, sukladno odredbi članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, dalje: ZKG) vlasnik odnosno korisnik nekretnine, te kako je predmetna komunalna usluga obračunata po kriteriju zadužene površine po m², a tužena na kojoj je bio teret dokaza (članka 221.a ZPP-a) tijekom postupka nije dokazala da bi cijena usluge bila manja da je ista obračunata prema količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju predstavlja masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno u izreci ove presude, te održati na snazi platni nalog sadržan u gore citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 494,84 kuna.

 

Tužitelju je na dosuđeni iznos glavnice priznata i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Nadalje, kako je tužitelj podneskom od 21. rujna 2015. povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 268,06 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 456. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, pod točkom I.

 

S obzirom da je ovaj sud preinačio odluku protiv koje je podnesena žalba, valjalo je odlučiti o troškovima postupka (članaka 166. stavak 2. ZPP-a).

 

Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i 2. ZPP-a, u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 7. i 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) tužitelju osnovano pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kuna, te jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 50 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost boda (1 bod = 10 kuna, prema Tbr. 50. Tarife), tužitelju na ime troškova postupka pripada iznos od 500,00 kuna, uvećan za 125,00 kuna na ime PDV-a, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna, što sveukupno iznosi 725,00 kuna, uvećano za 75,00 kuna na ime javnobilježnički nagrade, odnosno sveukupno 800,00 kuna.

 

Međutim, kako je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 268,06 kuna jer je za to potraživanje tužitelja nastupila zastara, tužitelj je u ovom postupku uspio sa oko 64%, pa tužitelju razmjerno tom uspjehu (sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a), pripada iznos od 512,00 kuna na ime troškova prvostupanjskog postupka.

 

Nadalje, tužena je postavila zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 kuna, uvećanog za trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kuna, odnosno sveukupno 600,00 kuna, Stoga, tuženoj je s obzirom na uspjeh u postupku (36%) valjalo priznati 216,00 kuna.

 

Prema tome, kada se prebije trošak tužitelja i tužene, tuženu je valjalo obvezati da tužitelju naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 296,00 kuna.

 

Nadalje, kako je tužitelj uspio u ovom žalbenom postupku, istom je trebalo priznati i trošak žalbenog postupka, sukladno Tbr. 10.3. Tarife, u iznosu od 300,00 kuna, uvećano za 75,00 kuna na ime PDV-a, te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna. Dakle, tužitelju je na ime troškova žalbenog postupka valjalo priznati sveukupno 575,00 kune.

 

Slijedom navedenog, tužitelju je priznato sveukupno 871,00 kuna na ime troškova parničnog postupka, dok je za više zatraženi iznos od 629,00 kuna zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

U Splitu, 17. travnja 2018.