Broj: Gž-2013/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Denis Pancirov Parcen, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zavod Z., Regionalni ured O., OIB:…, protiv tuženice B. Š., OIB:…, iz L., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz D. M., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Povrv-1135/2016-9 od 9. lipnja 2017., dana 8. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja Zavoda Z. kao osnovana i preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Povrv-1135/2016-9 od 9. lipnja 2017. i sudi:

 

Nalaže se tuženici B. Š. iz L., platiti tužitelju Zavod Z., Regionalni ured O., iznos od 58.543,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos od:

-155,27 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.053,12 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.053,12 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-1.863,04 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-1.863,04 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.053,12 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-1.672,96 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

-2.128,64 kn od 27. ožujka 2012. do isplate,

u visini od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% a od 1. siječnja 2006. pa do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo glede zakonske zatezne kamate tužitelj odbija."

 

Nalaže se tuženici u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak odmjeren sa 1.169,30 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Zavoda Z. koji glasi:

 

"Nalaže se tuženici B. Š. iz L., Đ. platiti tužitelju Zavod Z., Regionalni ured O., iznos od 58.543,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos od:

-   155,27 kn od 22. kolovoza 2008. godine do isplate,

-2.053,12 kn od 22. kolovoza 2008. godine do isplate,

-2.053,12 kn od 24. rujna 2008. godine do isplate,

-1.863,04 kn od 24. rujna 2008. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 29. siječnja 2009. godine do isplate,

-1.863,04 kn od 29. siječnja 2009. godine do isplate,

-2.053,12 kn od 24. veljače 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 28. ožujka 2009. godine do isplate,

-1.672,96 kn od 25. travnja 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 27. svibnja 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 27. svibnja 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 25. lipnja 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 23. srpnja 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 23. srpnja 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 26. kolovoza 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 26. kolovoza 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 25. studenoga 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 25. studenoga 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 25. studenoga 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 24. prosinca 2009. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 27. siječnja 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 19. ožujka 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 19. ožujka 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 23. travnja 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 27. svibnja 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 25. lipnja 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 29. srpnja 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 24. kolovoza 2010. godine do isplate,

-2.128,64 kn od 22. rujna 2010. godine do isplate,

u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena (koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske broj: HR1210010051863000160, model HR 64, poziv na broj: 7196-41626-011001-za uplatu glavnice; model HR 65, poziv na broj: 7064-078-41626-011001-za uplatu kamata, te naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.237,60 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna u roku od 15 dana dok je točkom III. odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu troškova postupka dosuđen kao neosnovan.

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) te predlaže da se ukine pobijana presuda i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinači pobijana presuda u pravcu priznanja tužbenog zahtjeva.

 

U odgovoru na žalbu tužitelja tužena poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena plati (vrati) razliku naknade plaće od konačnosti do pravomoćnosti Rješenja o invalidnosti za razdoblje od srpnja 2008. godine do rujan 2010., temeljeći svoj zahtjev na članku 112. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojim je normirano da je osigurana osoba obvezna zavodu nadoknaditi štetu ako je ostvarila primanja iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja odnosno sredstava državnog proračuna u opsegu većem nego je pripada, te da je iznos dužna vratiti uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

 

Iz postupka proizlazi:

 

- da je rješenjem Zavoda od 10. rujna 2007. utvrđeno da je tuženici priznato počevši od 25. srpnja 2007. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, budući da je kod iste zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, a o iznosu mirovine donijet će se posebno rješenje,

 

- da prema zaključku HZMO-a, Područna služba u O. od 12. prosinca 2006., 23. svibnja 2006. i 24. listopada 2005. proizlazi da je obustavljen postupak pokrenut radi ostvarenja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti osiguranika B. Š.,

 

- da je uvidom u rješenje HZMO-a, Središnja služba Z. od 18. ožujka 2008. utvrđeno da je odbijena žalba B. Š. protiv rješenja HZMO-a, Područne službe u O. od 10. rujna 2007. kojim rješenjem je B. Š., kojoj je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 25. srpnja 2007. zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

 

- da prema rješenju HZMO-a od 6. prosinca 2010. proizlazi da je osiguranici B. Š. priznato pravo na naknadu plaće zbog bolovanja u visini od 50% od zadnje isplaćene naknade plaće, dakle od 28. ožujka 2008. kao dana konačnosti Rješenja o invalidnosti osiguranice, koje pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% od naknade ostvaruje sve do pravomoćnosti rješenja HZMO-a,

 

- da je podnijela žalbu protiv rješenja tužitelja od 6. prosinca 2010. koja je žalba odbijena kao neosnovana rješenjem drugostupanjskog tijela HZZO-a, Direkcija Z. od 31. siječnja 2011.,

 

- da je tuženica protiv tog drugostupanjskog rješenja pokrenula upravni spor, da je Visoki upravni sud RH odlučio o žalbi tuženice protiv netom citiranog rješenja radi prava na novčanu naknadu za bolovanje na način da je istu odbio,

 

- da iz preslika obračuna naknade plaće proizlazi da tužitelj smatra da mu pripada pravo na povrat ukupnog iznosa od 58.543,75 kuna za utuženo razdoblje,

 

- da tužena čini nespornim da je primila opomenu za plaćanje duga,

 

- da tužitelj u dokazne svrhe u tijeku postupka nije se izjasnio niti dokazao kada je tuženoj uručio opomenu.

 

Pogrešan je zaključak prvog stupnja da bi poslodavac koji vodi evidenciju bolovanja o radniku te vrši obračun isplate i dostavlja ga HZZO-u, koji ga kontrolira i vraća poslodavcu a on vrši isplatu razlike, a onda se poslodavac refundira od HZZO-a, bio odgovoran za više isplaćeno tuženici.

 

Naime, poslodavac je samo "posrednik" preko kojeg se vrši isplata. To nisu naknade poslodavcu već tuženici i nije poslodavac taj koji je primio citirani iznos i u tom smislu prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) smatrajući da nema prijenosa s imovine tužitelja na imovinu tužene jer je isplata vršena na račun poslodavca.

 

Nije se poslodavac neosnovano obogatio već je samo isplatio tuženoj ono što joj je tuženik proslijedio a tužena je nepripadno primila zatraženi iznos.

 

Identično je tumačenje članka 112. ZOO-a koji sud također pogrešno tumači, smatrajući ponovno da je predmetno primanje isplaćeno poslodavcu te to nije propust tužene zanemarujući ponovno činjenicu da je poslodavac samo posrednik isplate iznosa koji je uplatio tužitelj.

 

Pravilno tužena u žalbi ističe da je prvostupanjski sud potpuno zanemario Zakon o obveznom osiguranju koji u odredbi članka 36. stavak 1. propisuje da osiguranici u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite kao i druga prava propisana tim člankom, a člankom 38. za razdoblje privremene nesposobnosti iz stavka 2. za koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u skladu s istim zakonom dokazuje se izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad koji izdaje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi.

 

Članak 46. propisuje početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti koju utvrđuje izabrani doktor a članak 41. jasno propisuje da naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točka 3.-8. i 10. istog zakona isplaćuje se osiguraniku na teret sredstava Zavoda.

 

Prema tome, nije utuženi iznos isplaćen poslodavcu već je isplaćen osiguraniku i to, kao što je već netom istaknuto, putem poslodavca.

 

Kako je tužena primila iznos, sa osnove koja je kasnije otpala, to je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari, dok je odbio glede zakonske kamate za razdoblje prije utuženja budući da tužitelj nije dokazao kada je tuženici uručio opomenu za povrat uplaćenog iznosa. Premda tužena priznaje da je primila opomenu, tužitelj nije dostavio dokaz kojim je danom ona istu primila, stoga je do tog trenutka tužena bila savjestan primalac a tek po utuženju tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu jer u tom trenutku ista postaje nesavjestan primalac utuženog iznosa.

 

Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka temeljem vrijednosti predmeta spora Tarife  o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa) primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.

 

Trošak tužitelja sastoji se od troškova nagrade javnog bilježnika od 935,44 kune uvećano za 233,86 kuna te PDV-a takle sveukupno 1.169,30 kuna.

 

Odluka o trošku preinačena je temeljem odredbe članka 164. stavak 4. ZPP-a.

 

U nepobijanom dijelu točka III. izreke presude suda prvog stupnja ostaje nepromijenjena.

 

U Splitu 8. svibnja 2018.