Broj: Gž-392/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Podružnica Č., Z., OIB: …, zastupano punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženice K. K., Z., OIB: … zastupana po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, pod poslovnim brojem Povrv-796/17-10 od 21. studenog 2017. dana 15. svibnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

I.Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačava presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, pod poslovnim brojem Povrv-796/17-10 od 21. studenog 2017. na način da se održavaju na snazi platni nalozi sadržan sadržani u rješenjima o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-11757/16 od 17. veljače 2016. i pod poslovnim brojem Ovrv-32433/16 od 24. lipnja 2016. u dijelu u kojem se nalaže tuženici K. K. isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o. iznos od 1.524,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 169,40 kuna od 16. ožujka 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. travnja 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. svibnja 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. lipnja 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. srpnja 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. rujna 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. listopada 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. studenog 2015. do isplate

koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. 

II.Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, pod poslovnim brojem Povrv-796/17-10 od 21. studenog 2017. u dijelu u kojem je ukinut platni nalozi sadržan sadržani u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-11757/16 od 17. veljače 2016. kojem se nalaže tuženici K. K. isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o. iznos od 338,80 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 169,40 kuna od 16. siječnja 2015. do isplate,

- 169,40 kuna od 16. veljače 2015. do isplate, koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III.Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.322,81 kuna u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom u cijelosti su ukinuti platni nalozi sadržani u rješenjima o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-11757/16 od 17. veljače 2016. i pod poslovnim brojem Ovrv-32433/16 od 24. lipnja 2016. Točkom II. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP-a), s prijedlogom da ovaj sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.863,40 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za izvršene usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do studenog 2015.

Odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz čega proizlazi da presudu kojom završava spor u postupcima male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, registra matičnih podataka, matične evidencije i pregleda obveznika na objektu proizlazi da je tuženica upisana kao obveznik plaćanja naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada za obiteljsku kuću u Z., površine 154 m², te da nije platila dug s osnove naknada za odvoz komunalnog otpada, za razdoblje siječanj-studeni 2015. u iznosima od po 169,40 kuna mjesečno.

Iz cjenika usluga tužitelja za skupljanje i odvoz komunalnog otpada proizlazi da se usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada obračunava po veličini stambenog prostora kao jediničnoj mjeri.

Odredbom članaka 17. stavak 1. ZO-a propisano je da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstva otpada uz primjenu načela „onečišćivač plaća“, dok je stavkom 2. istog članka propisano da G. Z., grad i općina za komunalni otpad iz kućanstva kao kriterij količine iz stavka 1. ovog članka mogu primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva.

Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je kao kriterij za količinu bilo potrebno primijeniti jedinicu mase, volumen otpada ili broj članova kućanstva, a ne zaduženu površinu.

Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

U situaciji kada je usluga prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva tužene izvršena, radi se o javnoj usluzi od općeg interesa, a kriterij površine jedan je od parametara koji izravno utječe na iznos troškova gospodarenja otpadom, na tuženoj je teret dokaza da bi cijena pružene usluge iznosila manje da su Odluka o komunalnom redu tužitelja od 29. studenog 2005. i Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada od 31. srpnja 2009. usklađeni s odredbom članka 17. stavak 1. i 2. ZO-a. Takav stav prihvaćen je na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017. u Zagrebu.

Stoga, kako je obveznik plaćanja komunalne usluge, sukladno odredbi članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, dalje: ZKG) vlasnik odnosno korisnik nekretnine, te kako je predmetna komunalna usluga obračunata po kriteriju zadužene površine po m², a tuženica na kojoj je bio teret dokaza (članka 221.a ZPP-a) tijekom postupka nije dokazala da bi cijena usluge bila manja da je ista obračunata prema količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju predstavlja masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno u izreci ove presude, te održati na snazi platni nalog sadržan u gore citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.524,00 kuna.

Tužitelju je na dosuđeni iznos glavnice priznata i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a.

Odlučujući o prigovoru zastare sud koju je tuženik istaknuo u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, odredbom članka 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano da potraživanje naknade za uslugu skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada zastarijevaju za jednu godinu, ako je usluga izvršena za potrebe kućanstva, o kakvom slučaju je ovdje riječ. Odredbom članka 215. stavak 1. istog zakona propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Obzirom da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku dana 17. veljače 2016. to su utuženi računi dospjeli u razdoblju od 16. siječnja 2015. i 16. veljače 2015. u zastari, a kako to pravilno ističe tuženik u svom prigovoru, radi čega je za iznos od 338,80 kuna valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

S obzirom da je ovaj sud preinačio odluku protiv koje je podnesena žalba, valjalo je odlučiti o troškovima postupka (članaka 166. stavak 2. ZPP-a).

Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i 2. ZPP-a, u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 7. i 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a sve unutar granica postavljenog zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelju osnovano pripada za sastav podneska od 01. listopada 2017. 25 bodova (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 02. kolovoza 2017. 6,25 bodova (Tbr. 8. točka 3.), za ročište održano dana 10. listopada 2017. (Tbr. 9. točka 2.) 12,50 bodova, za ročište održano dana 11. listopada 2017. 25 bodova, što ukupno čini 68,75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 687,50 kuna, kojem iznosu je dodan iznos PDV-a (171,87 kn), na koji način se došlo do iznosa od 859,37 kuna, te trošak javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 175,00 kuna, odnosno sveukupno 1.034,37 kuna. Međutim, kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 82%, pa tužitelju razmjerno tom uspjehu (sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a), pripada iznos od 848,18 kuna na ime troškova prvostupanjskog postupka.

Nadalje, tuženica je postavila zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.200,00 kuna, a s obzirom n uspjeh u postupku (18%) istoj je valjalo priznati 216,00 kuna.

Kada se prebije trošak tužitelja i tuženice, tuženicu je valjalo obvezati da tužitelju naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 632,00 kuna.

Nadalje, kako je tužitelj uspio u ovom žalbenom postupku, istom je trebalo priznati i trošak žalbenog postupka (Tbr. 10. točka 1.) u iznosu od 312,50 kuna, uvećano za 78,13 kuna na ime PDV-a, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna i žalbu u iznosu od 200,00 kuna, ukupno 690,63 kuna, na koji način se došlo do iznosa od sveukupno 1.322,81 kuna na ime troškova parničnog postupka.

Slijedom iznijetog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom III presude.

U Splitu, 15. svibnja 2018.