Broj: Gž-961/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., iz Z.,  OIB:…, zastupane po punomoćniku I. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika pod 1. G. Z., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., te tuženika pod 2. Z. H. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. O. d.d., OIB: … Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika pod 1. i 2. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 30 Pn-2816/2015-52 od 12. siječnja 2018., 26. lipnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika pod 1. i tuženika pod 2. kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tuženika pod 1.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je odlučeno sljedeće:

"I  Nalaže se I-tuženiku G. Z., OIB:…, Z. i II-tuženiku Z. H. d.o.o., OIB: …, Z., solidarno isplatiti tužiteljici M. G., iz Z., OIB: …, iznos od 53.200,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 48.000,00 kn od 20. ožujka 2015., pa do isplate,

- 5.200,00 kn od 11. siječnja 2018., pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 3.900,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se I-tuženiku G. Z., OIB:…, Z.,i II-tuženiku Z. H. d.o.o., OIB: , Z., solidarno naknaditi tužiteljici M. G., OIB:…, iz Z., parnični trošak ovog postupka u iznosu 18.861,04 sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2018. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana."

Tuženici pod 1. i 2. su podnijeli žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude.

Tuženik pod 1. presudu pobija u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev tužiteljice radi naknade parničnog troška protiv ovog tuženika, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači u skladu sa žalbenim prijedlozima, podredno, ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika pod 1., osporila osnovanost žalbenih razloga i predložila žalbu tuženika pod 1. odbiti kao neosnovanu.

Tuženik pod 2. je podnio žalbu protiv dijela presude kojim su prihvaćeni zahtjevi tužiteljice protiv ovog tuženika, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači u skladu s prijedlozima iznesenim u žalbi.

Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika pod 2.

Žalbe tuženika pod 1. i tuženika pod 2. nisu osnovane.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama ovlaštenja iz odredbe članka 365. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one koje u žalbama izrijekom i opisno ukazuju tuženici.

Presuda o činjenicama koje su bitne za ocjenu odštetne odgovornosti tuženika i nastale štete, odnosno osnovanosti zahtjeva i visine štete, sadrži pravno valjane, argumentirane i jasne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Dakle, donoseći presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

Predmet postupka u ovom stadiju odlučivanja je odštetni zahtjev tužiteljice M. G., protiv tuženika pod 1. G. Z. i tuženika pod 2. Z. H. d.o.o. Z., radi isplate pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, te naknade cjelokupne imovinske štete, koje tužiteljica trpi kao posljedicu povrjeđivanja u štetnom događaju koji se dogodio 12. siječnja 2015. kada je tužiteljica, nakon što se poskliznula na zaleđenom nogostupu, pala u M. ulici broj .. u Z. i zadobila teške tjelesne povrede.

Na temelju rezultata provedenog postupka, pravilnom i svestranom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se sporni štetni događaj (mjesto gdje se tužiteljica poskliznula), dogodio na zaleđenom nogostupu M. ulice broj … u Z.,

- da je toga dana (12. siječnja 2015.) u Z. padao snijeg, uz dnevne minimalne temperature od 7,5 do 0,5 stupnjeva Celzijusa, odnosno, 5 centimetara iznad tla -2 stupnja Celzijusa,

- da je tužiteljica nakon pada vozilom hitne pomoći (po pozivu konobara iz obližnjeg restorana) prevezena u Kliničku bolnicu M. u Z.,

- da su za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorni tuženici G. Z., kao jedinica lokalne samouprave koji je dužan i ovlašten obavljati komunalne djelatnosti, te održavati nerazvrstane ceste čiji sastavni dio su, između ostalog, i nogostupi, i Z. H. d.o.o. kao pravna osoba na koju je G. Z. prenio ovlasti vezano za redovno i izvanredno održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta, a koji su propustili pravovremeno izvršavati navedene djelatnosti, točnije, redovito čistiti nogostupe od naslaga leda i snijega,

- da je tužiteljica prilikom nastanka štetnog događaja imala odgovarajuću obuću (čizme), te da ni na koji način nije doprinijela nastanku štete i njezinih posljedica,

- da je tužiteljica pri padu zadobila prijelom donjeg dijela lisne kosti, prijelom donjeg dijela desne goljenične kosti i prijelom gležanjske kosti, što je rezultiralo smanjenjem životnih aktivnosti za 15%, a posljedično da je trpjela fizičke bolove različitog intenziteta gotovo četiri mjeseca, te strah primarni oko mjesec dana od manje do jakog intenziteta, kao i sekundarni strah još dva mjeseca, time da je zbog zaostalih ožiljaka nastalo i naruženje na području desnog skočnog zgloba između lakog do srednjeg stupnja,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju tri sata dnevnog kroz 15 dana, 45 dana po dva sata dnevno, te još 45 dana po jedan sat dnevno,

- kao i da su pri nastanku nezgode tužiteljici uništena obuća (čizme) i odjeća koju je tužiteljica imala na sebi (hlače i jakna).

U kontekstu citiranih relevantnih utvrđenja, prvostupanjski sud je smatrao utvrđenim da su tuženici solidarno odgovorni za štetu koju trpi tužiteljica, radi čega je djelomično prihvatio istaknuti tužbeni zahtjev i tuženika obvezao da tužiteljici solidarno na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplate ukupan iznos od 48.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja zahtjeva za isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete 20. ožujka 2015., a na ime naknade imovinske štete iz osnove tuđe pomoći i njege iznos od 2.700,00 kuna, te iz osnove uništene odjeće i obuće iznos od 2.500,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

Dosuđene iznose naknade, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio primjerenim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, uvažavajući brojnost povreda i njihov lokalitet, tijek liječenja, fizičke bolove, strah, trajne posljedice, naruženost i sve ostale kvalifikatorne okolnosti koje utječu na težinu povrede i visinu naknade, kao i stvarni imovinski izdatak koji je tužiteljica pretrpjela, pri tome primjenjujući mjerodavno pravne zakonske odredbe na koje se pozvao: članak 3., članak 4. i članak 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 147/14 i 36/15, u daljnjem tekstu Zakon o komunalnom gospodarstvu), članak 2., članak 5., članak 15. i članak 16. Odluke Grada Zagreba o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 18/13 i 16/14), odredbe Odluke Grada Zagreba o komunalnom redu od 6. veljače 2014., članak 29., članak 1100., članak 1103. i članak 1107. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), te članak 223. ZPP-a.

Ovaj sud u potpunosti prihvaća činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, kao i primjenu materijalnog prava, a sve radi izbjegavanja ponavljanja žalitelje upućuju na razloge pobijane presude.

Ponovno se ističe da o svim činjenicama koje su pravno značajne za ocjenu postojanja odštetne odgovornosti tuženika, kao i visine štete, pobijana presuda u dosuđujućem dijelu sadrži jasne i pravno valjane razloge.

Tuženici tijekom postupka (a niti u svojim žalbama), osim paušalnih tvrdnji o postojanju suodgovornosti tužiteljice, nisu konkretno ukazali u čemu se sastoji tužiteljičin doprinos nastanku štetnog događaja ili pak povećanju njegovih posljedica, točnije, što je ona propustila učiniti da bi izbjegla štetu.

Naime, obveza tuženika je bila osigurati obavljanje komunalne djelatnosti kao javne službe na način da svi građani i njihova imovina budu zaštićeni od nastanka štete, a takvu obvezu oni očito nisu izvršili, kako tuženik pod 1., koji je putem inspekcijskih službi bio dužan nadzirati tuženika pod 2. u izvršavanju povjerenih mu poslova održavanja ulica i pločnika u prohodnom stanju za vrijeme zime i čistiti led, tako niti tuženik pod 2. koji je povjerene poslove propustio obavljati u skladu s odlukama tuženika pod 1. (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci U-III-303/2009 od 17. rujna 2009.).

Odlučujući o početku tijeka zateznih kamata na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, protivno žalbenim razlozima tuženika pod 1. G. Z., prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo jer je ova šteta u cijelosti dospjela podnošenjem zahtjeva tuženicima za njezinu isplatu, obzirom da se ne radi o (budućoj) šteti koja je nastala kasnije.

Daljnje posebno obrazloženje se izostavlja kao nepotrebno, te se žalitelji upućuju na razloge prvostupanjske presude, u smislu odredaba članka 375. stavak 5. ZPP-a.

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuju tuženici, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbe tuženika pod 1. i pod 2. valjalo je odbiti kao neosnovane i u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke, jer je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici dosudio parnične troškove za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka (članka 155. stavak 1. ZPP-a).

Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, tijek postupka, zahtjev koji je bio predmet odlučivanja, nastale troškove u raspravljanju osnove odštetne odgovornosti, te visine štete, kao i konačno postignuti uspjeh tužiteljice u parnici, tužiteljici pripada naknada troškova nastalih u postupku temeljem odredaba članka 154. stavak 3. ZPP-a, jer tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu (isključivo) glede visine njezinog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

Utoliko, niti u dijelu odluke o troškovima postupka nisu ostvareni žalbeni prigovori istaknuti u žalbama tuženika.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu tuženika pod 1. jer se ne radi o trošku koji je bio nužan za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 26. lipnja 2018.