Broj: Gž Zk-415/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. F. H. iz C., P. 25, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., M. 18, 2. I. H. iz C., B. 17, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u D., i 3. L. B. iz G., G. 150, OIB: …, koju zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u D., protiv tuženice H. akademije znanosti i umjetnosti, OIB: …, iz Z., T. N. Š. Z. 11, koju zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u D., radi brisanja nevaljane uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-620/14-26 od 12. siječnja 2016, u sjednici održanoj dana 13. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-620/14-26 od 12. siječnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i sudi:

 

              1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Nalaže se brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-917/03 od 16. travnja 2003. na ime tuženice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb u Zagrebu, vrhu cjeline prava vlasništva čest. zgr. …, čest. zem. … koje su pripisane iz zk. ul. … u novi zk. ul. … k.o. T. te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije brisanja L. L. B. G. za 16/32 dijela.“

 

              2. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana nadoknade tuženici parnični trošak, i to tužitelj F. H. u iznosu od 142.578,12 kuna, tužitelj I. H. u iznosu od 278.906,25 kuna i tužiteljica L. B. u iznosu od 142.578,12 kuna.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-917/03 od 16. travnja 2003. na ime tuženice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb u Zagrebu, vrhu cjeline prava vlasništva čest. zgr. …, čest. zem. … koje su pripisane iz zk. ul. … u novi zk. ul. … k.o. T. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije brisanja L. L. B. G. za 16/32 dijela (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z- 917/03 od 16. travnja 2003. na ime tuženice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb u Zagrebu, vrhu cjeline prava vlasništva čest. zem. … k.o. T. (točka II. izreke).

 

              Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da nadoknadi tužiteljima troškove parničnog postupka, i to F. H. iznos od 157.666,66 kuna, I. H. iznos od 381.666,66 kuna te L. B. iznos od 157.666,66 kuna, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2016. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka III.).

 

              Protiv dosuđujućeg dijela (točka I. i III. izreke) navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu, podredno ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, u svakom slučaju da obveže tužitelje na plaćanje troškova parničnog postupka, računajući i trošak žalbe.

 

              Tužitelj F. H. je odgovorio na žalbu te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Iako tuženica u uvodnom dijelu žalbe navodi da pobija prvostupanjsku presudu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi se ni oznakom zakonskog članka ni sadržajno ne navodi niti obrazlaže koje bitne povrede odredaba parničnog postupka je počinio prvostupanjski sud. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-917/03 od 16. travnja 2003. na ime tuženice u pogledu cjeline prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zgr. ... čest. zem. … koje su pripisane iz zk. ul. … u novi zk. ul. … k.o. T. i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije brisanja L. L. B. G., pravne prednice tužitelja, za 16/32 dijela. Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da nije valjana uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženice jer isprave na temelju kojih je izvršena sporna uknjižba nisu ispunjavale potrebne pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva. Dakle, u ovom sporu se radi se o brisovnoj tužbi iz članka 129. Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/2013, u daljnjem tekstu: ZZK).

 

              Prema odredbi članka 129. stavka 1. ZZK-a nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlaštene je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

              Prvostupanjski sud je na okolnosti aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje brisovne tužbe na temelju provedenih dokaza utvrdio:

 

              - da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-917/03, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1771/09 od 10. prosinca 2009., dopuštena uknjižba u korist tuženice u pogledu cjeline prava vlasništva čestica označenih kao čest. zgr. … čest. zem. … u točki 1. rješenja Z-917/03, upisanih u zk. ul. … k.o. T.i da je ovim rješenjem u svom suvlasničkom dijelu brisana B. G. L. L.,

 

              - da je navedena uknjižba dopuštena na temelju sljedećih isprava: rješenja od 6. travnja 1960., br. … Kotarskog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financiranje, imovinsko-pravni referat, rješenja o naknadi od 22. rujna 1966., br. … Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu Skupštine općine Dubrovnik, koje je pravomoćno dana 7. travnja 1967. te potvrđenog i ovjerenog od javnog bilježnika K. V. iz Z. pod br. Ov-2559/03, Spiska s rješenjima za isplatu ekspropriranog zemljišta i zgrada od 11. travnja 1967., br. Ov-2558/03 javnog bilježnika K. V. iz Z., potvrde o isplati s dopisom od 10. svibnja 1967. JAZU Zagreb, br. Ov- 2556/03 javnog bilježnika K. V. i Zapisnika od 23. lipnja 1961. posl. br. 06-2767-1/1961 od 26. lipnja 1961 Ov-2554/03 javnog bilježnika K. V. te članka 27. Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti u umjetnosti ("Narodne novine", br. 34/91),

 

              - da je u vrijeme zaprimanja prijedloga tuženice radi sporne uknjižbe prava vlasništva prema iskazu zemljišnoknjižnog stanja bila upisana L. B. G. za 16/32 dijela i da je ista upisana kao nasljednica pok. V. B. G. na temelju rješenja broj O-332/50 od 28. listopada 1950.

 

              - da su nasljednici pok. L. B. G., umrle 1970., i don M. H., umrlog 1996., u pogledu predmetnih nekretnina tada upisanih u zk. ul. … k.o. T., I. H. za 2/4 dijela, F. H. za 1/4 dijela i L. B. za 1/4 dijela, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-177/96 od 25. srpnja 1997., koje je postalo pravomoćno 18. kolovoza 1997.

 

              Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su tužitelji kao univerzalni pravni sljednici L. B. G. aktivno legitimirani za podnošenje brisovne tužbe u ovom predmetu.

 

              Prvostupanjski je sud nadalje pregledom rješenja Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko- pravni referat broj: … od 8. travnja 1960., rješenja Narodne Republike Hrvatske, Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961., zaključka Narodne Republike Hrvatske, Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 24. svibnja 1961., rješenja o naknadi Socijalističke Republike Hrvatske, Skupštine općine Dubrovnik, Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu broj: … od 22. rujna 1966., Spiska sa rješenjima za isplatu ekspropriranog zemljišta i zgrada na isplatu od 11. travnja 1967., dopisa Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti broj: … od 10. svibnja 1967. i uplatnice od 9. listopada 1967. na iznos od 2.067,04 tadašnjih dinara utvrdio:

 

              - da su predmetne nekretnine rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravni referat broj: … od 8. travnja 1960., i to točkom 3. izreke rješenja potpuno eksproprirane, a radi potrebe osnivanja "Arboretuma" i Stanice za introdukciju stranih vrsta drveća i grmlja u Trstenome (točka 5. izreke), te da se ustanovljuje da je korisnik eksproprijacije Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti uzeo u posjed nekretnine dana 11. prosinca 1948. (točka 6. izreke),

 

              - da je rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961. ukinuto rješenje Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravni referat broj: … od 8. travnja 1960. u dijelu koji se odnosi na eksproprirane čestice, i to čest. zgr. …, zatim čest. zem. … tada sve upisane u zk. ul.br. … k.o. T., zatim čest. zem. …, tada upisana u zk.ul.br. … k.o. T., te čest. zem. …, tada upisana u zk.ul.br. … k.o. T. zbog toga što navedene čestice nisu mogle biti predmet eksproprijacije, jer su na osnovi ranijih odluka donesenih od strane nadležnih tijela vlasti izvlaštene u korist zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije i postale društveno vlasništvo,

 

              - da je u odnosu na dio ekspropriranih čestica, i to čest. zem. …, dijela čest. zem. … 1/2 dijela čest. zem. … i 1/2 dijela čest. zem. … sve tada zk.ul.br. … k.o. T., te čest. zem. …, tada zk.ul.br. … k.o. T., koje su eksproprirane rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravni referat broj: … od 8. travnja 1960. određena obnova postupka rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961., jer je utvrđeno da se vodi postupak radi unošenja ovih čestica u društveno vlasništvo, zbog čega predmetne nekretnine koje su predmet ovog postupka za koje je rješenje o eksproprijaciji ukinuto ili vraćeno na obnovu postupka nisu pravomoćno eksproprirane,

 

              - da se rješenje o naknadi Socijalističke Republike Hrvatske, Skupštine Općine Dubrovnik, Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu broj: … od 22.rujna 1966. ne odnosi se na predmetne nekretnine,

 

              - da se zapisnik od 23. lipnja 1961. odnosi na procjenu vrijednosti radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine označene kao čest. zem. … čest. zem. … i čest. zgr. …, sve k,o. T., dakle, procjenjivala se vrijednost dijela čestica ekspropriranih rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravni referat broj: … od 8. travnja 1960., i to onih čestica glede kojih rješenje Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravni referat broj: … od 8. travnja 1960. nije ukinuto rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno- imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961., odnosno u pogledu kojih nije određena obnova postupka (izuzev čestica … i …),

 

              - da se odluka o isplati prednici tužitelja L. B. G. iznosa od 1.073.710- dinara odnosi na nekretnine sadržane u rješenju o naknadi, ali ne i na nekretnine koje su pravomoćno eksproprirane (čest. zem. ..., sve k.o. T.), izuzev čest. zem. … k.o. T..

 

              S obzirom na tako utvrđene činjenice prvostupanjski je sud zaključio da isprave koje su bile temelj upisa tuženika pod brojem Z-917/03 nisu valjane isprave na temelju kojih se tuženica mogla uknjižiti kao vlasnik spornih nekretnina, pa je na temelju članka 129. ZZK-a odredio brisanje nevaljane uknjižbe i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe.

 

              Pritom je prvostupanjski sud izrazio stajalište da za odluku u ovoj pravnoj stvari odnosno za ocjenu o osnovanosti brisovne tužbe nije od značenja jesu li prednicima tužitelja u postupku agrarne reforme 1946. prestala vlasnička prava na predmetnim nekretninama i tko je stvarni izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina smatrajući da to može biti predmet nekog drugog postupka.

 

              Osnovano tuženica ističe u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Naime, u ovoj pravnoj stvari, a uzimajući u obzir odredbu članka 129. stavka 1. ZZK-a, na kojoj odredbi tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev, odlučno je utvrditi jesu li nastupile činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, odnosno je li i kada prestalo pravo vlasništva tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika na spornim nekretninama. Pri tome treba imati na umu članak 129. stavak 1. ZZK-a koji govori o tome da bi "povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati", a ne daje prestalo postojati.

             

Dakle, odlučno je da li je to knjižno pravo koje, ustvari, predstavlja pravo vlasništva prije sporne uknjižbe prestalo.

 

              Iz rješenja o eksproprijaciji koje je donio Narodni odbor kotara Dubrovnik, Odjel za financije, Imovinsko-pravni referat broj: … od 8. travnja 1960., na temelju članka 27., 29. i 110. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ“, broj 12/57) proizlazi što je sve bilo predmet eksproprijacije, odnosno da se eksproprijacija nekretnina vršila u korist društvene imovine, a korisnik eksproprijacije je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te da je korisnik eksproprijacije uzeo u posjed predmetne nekretnine 11. prosinca 1948. Navedeno rješenje je rješenjem Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961., koje je doneseno po službenoj dužnosti na temelju članka 262., članka 263., te članka 219., članka 250. i članka 259. tada važećeg Zakona o upravnom postupku ("Službeni list FNRJ“, broj 52/56) i to točkom 1. izreke ukinuto u pogledu čest. zgr. …, čest. zem. …, sve k.o. T. i to iz razloga, kako stoji u obrazloženju, jer je iz agrarnog spisa koji je naknadno pronađen utvrđeno da su pravomoćnom odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku od 31. listopada 1947. godine br. O. 44/46 navedene nekretnine izvlaštene u korist zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije te i nisu mogle biti predmet eksproprijacije jer su na temelju citirane odluke postale društveno vlasništvo. Prema tome sporne nekretnine su već ranije postale općenarodna imovina, odnosno društveno vlasništvo, a člankom 2. tada važećeg Zakona o eksproprijaciji je propisano da predmet eksproprijacije mogu biti samo nekretnine u vlasništvu građana, građanskih pravnih osoba, društvenih organizacija i udruženja građana (građansko vlasništvo), iz čega proizlazi da predmet eksproprijacije ne mogu biti nekretnine koje su u društvenom vlasništvu.

 

              Budući da su u postupku agrarne reforme i kolonizacije koji se provodio na temelju Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 111/47, 25/58, 58/57, 62/57, 32/62) pravomoćnom Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku od 31. listopada 1947. godine br. O. 44/46 nekretnine označene kao čest. zgr. … čest. zem. …, sve k.o. T. oduzete (izvlaštene) bivšim vlasnicima u korist zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije, pravomoćnošću navedene odluke prednicima tužitelja prestalo je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama koje su postale općenarodna imovina odnosno društveno vlasništvo, pri čemu nije od značenja što upis u zemljišnim knjigama nije izvršen jer se u ovom slučaju radi o izvanknjižnom stjecanju vlasništva na temelju odluke nadležnog tijela pa upis u zemljišnu knjigu nema konstitutivno značenje, nego ima samo deklaratomi karakter.

 

              Što se tiče točke 2. izreke rješenja Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961. u kojem je određena obnova postupka u pogledu čest. zem. … dijela čest. … čest. … i l/2 čest. …, te čest. zem. …, sve k.o. T., i to iz razloga jer se vodi postupak u pogledu ovih čestica po propisima Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske treba navesti da u upravnom postupku po tada važećim propisima, a nakon što je odlučeno da će se obnoviti postupak, to ujedno ne znači da je odgođeno izvršenje rješenja po kojem se traži obnova postupka, što dalje znači da to rješenje ostaje na snazi, s tim da može, istina, biti zamijenjeno novim kojim se poništava ranije, ali toga u konkretnom slučaju nema jer tužitelji, a na kojima je teret dokaza, nisu dokazali (nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga) da je rješenje Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravnog referata broj: … od 8. travnja 1960. poništeno, a glede nekretnina navedenih u točki 2. izreke rješenja Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961., tim više što je rješenje Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravnog referata broj: … od 8. travnja 1960. postalo pravomoćno 16. listopada 1962., dakle iza rješenja Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961.

 

              U odnosu na točku 3. izreke rješenja Državnog sekretarijata za poslove financija, Uprave za zemljišno-imovinske odnose broj: … od 20. svibnja 1961. od 20. svibnja 1961. treba navesti da je tom točkom izreke u preostalom dijelu ostalo na snazi rješenje Narodnog odbora kotara Dubrovnik, Odjela za financije, Imovinsko-pravnog referata broj: … od 8. travnja 1960. (dakle, glede čest. zem. …, te 1/2 čest. zem…. sve k.o. T., kao i u dijelu da je korisnik eksproprijacije uzeo u posjed nekretnine dana 11. prosinca 1948.

 

              Stoga su nekretnine označene kao čest. zem. …, sve k.o. T. pravomoćnošću navedenog rješenja o eksproprijaciji prešle u društveno vlasništvo što znači da je i na tim nekretninama prestalo pravo vlasništva pravnim prednicima tužitelja odnosno tužiteljima. Budući da se kod stjecanja prava vlasništva na temelju eksproprijacije vlasništvo stječe danom pravomoćnosti odluke nadležnog tijela, nije od značenja što nije izvršen upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu jer upis nije konstitutivna pretpostavka stjecanja vlasništva, nego ima samo deklaratomo značenje.

 

              Prema tome upisom tuženice kao vlasnice predmetnih nekretnina nije povrijeđeno knjižno pravo tužitelja jer su to knjižno pravo tužitelji odnosno njihovi pravni prednici već ranije izgubili pravomoćnošću odluka nadležnih tijela kojima su te nekretnine prešle u društveno vlasništvo, na što pravilno upozorava tuženica u žalbi.

 

              Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i 155. ZPP-a.

 

              Budući da se tužbeni zahtjevi tužitelja ne odnose na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili u tužbi. Tužitelj F. H. je vrijednost predmeta spora u tužbi naznačio s iznosom od 3.000.000,00 kuna; tužitelj I. H. je vrijednost predmeta spora naznačio s iznosom od 6.000.000,00 kuna; tužiteljica L. B. je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora s 3.000.000,00 kuna. Nakon što je prvostupanjski sud spojio parnice koje su pokrenuli navedeni tužitelji radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude vrijednost predmeta spora za obračun parničnog troška iznosi 12.000.000,00 kuna, time da na tako utvrđenu vrijednost predmeta spora na tužbeni zahtjev tužitelja I. H. otpada ½ , a na tužbene zahtjeve tužitelja F. H. i L. B. po ¼.

 

              S obzirom na navedenu vrijednost predmet spora tuženici su po Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) priznati troškovi za odgovor na tužbu, i to u vezi s tužbom tužitelja F. H. u visini od 3.000 bodova, tužitelja I. H. u visini od 5.500 bodova i tužiteljice L. B. u visini od 3.000 bodova. Nadalje tuženici u priznati troškovi za zastupanje na ročištima od 12. lipnja 2015., 2. listopada 2015. i 10. prosinca 2015 od po 7.900 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), od kojeg iznosa na troškove tužbe F. H. i L. B. otpada po 1/4 odnosno po 1.975 bodova, a na trošak tužbe I. H. otpada 1/2 odnosno 3.950 bodova. Osim toga tuženici su priznati i troškovi za pristup na ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), od čega na tužitelje F. H. i L. B. otpada po 1/4 tih troškova odnosno po 12,5 bodova, a na tužitelja I. H. otpada 1/2 tih troškova odnosno 25 bodova. Prema tome tuženici u vezi s tužbom tužitelja F. H. pripada trošak postupka od 8.937,5 bodova (3.000 bodova za odgovor na tužbu + 5.925 bodova na ime zastupanja na tri ročišta + 12,5 bodova za pristup na ročište na kojemu je objavljena presuda); u vezi s tužbom tužitelja I. H. tuženici pripada trošak od 17.375 bodova (5.500 bodova za odgovor na tužbu + 11.850 bodova za zastupanje na tri ročišta + 25 bodova za pristup na ročište na kojemu je objavljena presuda); u vezi s tužbom tužiteljice L. B. tuženici pripada trošak postupka od 8.937,5 bodova (3.000 bodova za odgovor na tužbu + 5.925 bodova na ime zastupanja na tri ročišta + 12,5 bodova za pristup na ročište na kojemu je objavljena presuda). Stoga su tužitelji dužni naknaditi tuženici, računajući i porez na dodatnu vrijednost troškove postupka prvostupanjskog postupka, i to tužitelj F. H. u iznosu od 111.718,75 kuna, tužitelj I. H. u iznosu od 217.187,50 kuna i tužiteljica L. B. u iznosu od 111.718,75 kuna.

 

              Tuženici su priznati i troškovi za sastavljanje žalbe od 9.975 bodova (Tbr. 10. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), od čega s obzirom na vrijednost predmeta spora na tužitelje F. H. i L. B. otpada po 2.468,75 bodova, a na tužitelja I. H. otpada 4.937,5 bodova. Stoga su tužitelji na ime troškova žalbenog postupka, računajući i porez na dodanu vrijednost dužni nadoknaditi tuženici, i to tužitelj F. H. iznos od 30.859,37 kuna, tužitelj I. H. iznos od 61.718,75 kuna i tužiteljica L. B. iznos od 30.859,37 kuna.

 

              Prema tome tužitelji su na ime troškova prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka dužni nadoknaditi tuženici, i to tužitelj F. H. iznos od 142.578,12 kuna, tužitelj I. H. iznos od 278.906,25 kuna i tužiteljica L. B. iznos od 142.578,12 kuna.

 

              Tuženici nisu priznati troškovi za sastavljanje podnesaka od 3. prosinca 2014. i 28. rujna 2015. jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Isto tako tuženici nisu priznati ni troškovi za sudsku pristojbu za žalbu jer taj trošak nije popisan u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 13. srpnja 2017.