Broj: Gž Zk-509/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Nataše Jerković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d. z.h. iz J., ..., MBS: ..., OIB: ..., zastupanoga po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. R. i V. G. K. iz S., protiv tuženih 1. T. P. iz H., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. D., odvjetnici u H., 2. W.s.š. d.d. iz Z., ..., MBS: ..., OIB: ..., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu od 4. svibnja 2017. pod poslovnim brojem P-5344/16, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2017.

p r e s u d i o   j e

I. Djelomično se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev, podredni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika 2., te u dijelu kojim je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku 2. parnični trošak u iznosu od 53.482,66 kuna.

II. Djelomičnim uvaženjem tužiteljeve žalbe preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika 1. tako da se sudi:

Dužna je tužena 1. trpjeti brisanje prava vlasništva tužene 1. T. P., OIB: ..., kao potonje vlasnice na nekretnini upisanoj u Z.U. ..., označenoj kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak 1. označenoj kao stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od 5 soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J. s odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem i balkonom, u površini 98 m², koje se ima provesti u zemljišnim knjigama na temelju ove presude uspostavom uknjižbe prava potonjeg vlasništva iste nekretnine na ime tužitelja J. d.d., OIB: ... za cijelo, dok se za više zatraženo podredni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu 1. T. P. odbija kao neosnovan.

Tužitelj i tužena 1. T. P. snose svaka svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da su uknjižbom prava vlasništva tuženika 2. W.s.š. d.d. Z., (W.s.š. dioničko društvo, sa sjedištem u Z., ..., upisana u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: ..., OIB: ...) i tužene 1. T. P. iz H., ..., JMBG: ..., OIB: ... kao potonje vlasnice, na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu, koje se vode za k.o. J., u Z.U. ... kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak 1, označenoj kao "stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od 5 soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela "Jadran" sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem i balkonom, u površini od 98 m², povrijeđena zemljišnoknjižna prava tužitelja J. d.d. z.h., sa sjedištem u J., ..., upisana u Sudski registar Trgovačkog suda u Splitu pod MBS: ..., OIB: ..., slijedom čega se nalaže,

Brisanje fiducijarnog prava vlasništva tuženika 2. W.s.š. d.d. Z., (W.s.š. dioničko društvo, sa sjedištem u Z., ..., upisana u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: ..., OIB: ...) uspostavom prava vlasništva na potonjeg vlasnika – tuženu 1. T. P. iz H.., ..., JMBG: ..., OIB: ...,

Brisanje prava vlasništva potonje vlasnice tužene 1. T. P. iz H., ..., OIB: ... na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu, koje se vode za k.o. J. u Z.U. ... kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak 1, označenoj kao stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od pet soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela "Jadran" sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem i balkonom, u površini od 98 m² i uspostava uknjižbe prava vlasništva iste nekretnina na ime tužitelja J. dioničko društvo z.h., OIB: ..., za cijelo.

II. Dužni su tuženici solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka za slučaj da se usprotive tužbi."

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja podnesen u smislu članka 188 stavka 2. ZPP-a, koji glasi:

"Dužni su tuženici 1. i 2. trpjeti:

- brisanje fiducijarnog prava vlasništva tuženika 2. W.s.š. d.d., OIB: ..., na nekretnini upisanoj u Z.U. ... k.o. J., označenoj kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak 1, označenoj kao "stan na čest.zgrd.604, koji se sastoji od pet soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J., sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem u balkonom, u površini od 98 m²."

- brisanje prava vlasništva tužene 1. T. P., OIB: ..., kao potonje vlasnice na nekretnini upisanoj u Z.U. ... k.o. J., označenoj kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak 1, označenoj kao "stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od pet soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J., sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem u balkonom, u površini od 98 m²", koje se ima provesti u zemljišnim knjigama temeljem ove presude, uspostavom uknjižbe prava vlasništva iste nekretnine na ime tužitelja J. d.d. OIB: ..., za cijelo."

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja podnesen u smislu članka 188. stavka 2. ZPP-a, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i Ugovor o kreditu stambene štednje sa Sporazumom o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine broj 7001816, sklopljen između tuženika kao kreditora i J. Ž. kao korisnika kredita, T. P. kao fiducijarnog dužnika, J. Ž. kao sudužnika i Ž. d.o.o. kao solidarnog jamca, potvrđen od javne bilježnice J. P. u S. G., pod brojem Ov-4657/2007, dana 29. kolovoza 2007. ne proizvodi pravne učinke naspram tužitelja.

II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku 1. parnični trošak u iznosu od 84.375,00 kuna, te tuženiku 2. u iznosu od 53.482,66 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja."

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u cijelosti zbog pogrešne primijene materijalnog prava, a koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

Tužena 1. je podnijela odgovor na žalbu u kojoj je osporila žalbene navode.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da su uknjižbom prava vlasništva tuženika 2. kao fiducijarnog vlasnika i tužene 1. kao potonje vlasnice povrijeđena zemljišnoknjižna prava tužitelja, te zbog čega se nalaže i brisanje tog vlasništva, uz uspostavu uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja.

Tužitelj je ujedno postavio podredne tužbene zahtjeve kojim je zatražio da se obveže tužene na trpljenje brisanja fiducijarnog prava vlasništva tuženika 2., odnosno potonjeg vlasništva tužene 1., uz uspostavu uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja, te je tužitelj ujedno postavio podredni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi kako bi ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje sklopljen između tuženika kao kreditora i J. Ž. kao korisnika kredita, T. P. kao fiducijarnog dužnika, J. Ž. kao sudužnika i Ž. d.o.o. kao solidarnog jamca bio ugovor koji ne proizvodi pravne učinke naspram tužitelja.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako se između tužitelja i tužene 1. T. P. vodio parnični postupak pod poslovnim brojem P-320/01, a u kojem predmetu je dana 23. srpnja 2008. donesena presuda kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom predmeta spora,

- kako je navedena presuda postala pravomoćna jer ju je Županijski sud u Splitu potvrdio presudom Gžx-641/09 od 4. lipnja 2010.,

- kako presuda nije provedena u zemljišnim knjigama,

- kako je tužitelj protiv treće osobe J. Ž. vodio postupak zbog smetanja posjeda pod poslovnim brojem P-98/08,

- kako je u postupku zbog smetanja posjeda u odnosu na predmetnu nekretninu prihvaćen tužbeni zahtjev rješenjem od 26. lipnja 2008., koje je potvrđeno 19. siječnja 2009., kako je predmetna nekretnina bila vlasništvo B. Ž., oca tužene 1.,

- kako je nakon nacionalizacije upravo predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo P. Ž., žene B., odnosno majke tužene 1.,

- kako je tužena 1. pisala svoje pravo vlasništva na temelju rješenja o nasljeđivanju pod brojem O-33/04, koje je provedeno pod brojem Z-1067/04,

- kako je sada predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika 2. W.s.š. d.d. Z., na temelju ugovora o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovora o kreditu stambene štednje sa sporazumom o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine broj 70018146 od 24. kolovoza 2007.,

- kako je zabilježeno da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 65.000 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti s imena i vlasništva tužene 1. T. P.,

- kako je 10. ožujka 2008. tek upisana zabilježba spora u svezi postupka P-320/01 na predmetnoj nekretnini, kao i da je tužitelj 2010. zatražio predbilježbu i zabilježbu postojanja presude,

- kako su ugovori o krediti sklopljeni 2007., te je upis fiducijarnog prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika obavljen pod poslovnim brojem Z-1579/07, rješenjem od 29. kolovoza 2007.,

-kako je tužitelj podnio tužbu unutar roka od 3 godine,

- kako je tuženik 2. u cijelosti postupao u dobroj vjeri, s povjerenjem u zemljišne knjige, te u skladu tada važećim uvjetima za dodjelu stambenih kredita i pravilnikom o odobravanju kredita.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije ovlašten podnijeti brisovnu tužbu jer nikad nije niti bio upisan kao vlasnik, a sve sukladno odredbi članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje u tekstu: ZZK).

Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran, a cijeneći odredbu članka 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV), te je odbio tuženi zahtjev.

Glede podrednih tuženih zahtjeva prvostupanjski sud je odbio podredne tužbene zahtjeve iz istih razloga iz kojih je odbijen glavni tužbeni zahtjev, a glede podrednog tužbenog zahtjeva koji je podnesen samo u odnosu na tuženika 2., za kojim se traži utvrđenje da ugovor o kreditu od 29. kolovoza 2007. ne proizvodi pravne učinke naspram tužitelja sud je odbio držeći da je tuženik 2. u svemu postupao u dobroj vjeri.

Zaključke i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda dijelom prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

U odnosu na žalbene navode kao prvo valja istaći da dokazi ne upućuju na zaključak da bi tuženik 2. bio nesavjesni stjecatelj fiducijarnog vlasništva, jer isti zaista nije mogao znati da korisnik kredita nije u posjedu nekretnine koju kupuje, a da založni dužnik T. P. nije u posjedu nekretnine, jer ne postoje bankarski propisi na koje se općenito poziva tužitelj koji bi tražili da se izvrši pregled nekretnine.

Posebno valja ukazati tužitelju kako je tuženik 2. u podnesu koji se nalazi na listu spisa 134.-135. detaljno opisao postupak kreditiranja, te je stoga sud cijeneći okolnost da tuženik zaista nije mogao u zemljišnim knjigama utvrditi da bi tužitelj imao bilo kakva prava, te cijeneći okolnost da tužitelj nije izvijestio tuženika 2. o svojim vlasničkim pravima prije zaključenja ugovora o kreditu ispravno je zaključio da je tuženik 2. postupao u dobroj vjeri, te je stoga i cijeneći okolnost da tužitelj zaista nije imao upisano pravo vlasništva isprano odbio kako glavni tužbeni zahtjev, tako i podredni tuženi zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženika 2.

Glede tužene 1. iz stanja spisa proizlazi kako je ista postupala suprotno načelu savjesnosti i načela, jer je ista praktično u tijeku postupka koji je tužitelj vodio protiv iste radi utvrđenja  prava vlasništva u predmetu pod brojem P-320/01 prodala predmetnu nekretninu trećoj osobi.

Dakle, prema utvrđenju prvostupanjskog suda iako to u obrazloženju nije posebno istaknuto očito je da je tužena 1. nesavjesna osoba, no prvostupanjski sud je smatrao kako nesavjesnost tužene 1. T. P. nije pravno odlučna.

Zaista, u odnosu na prava tuženika 2. ta činjenica nije pravno odlučna, no tužitelj zahtjeva i brisanje prava vlasništva tužene 1., te upis vlasništva tužitelja, a ovo s obzirom da je u zemljišnim knjigama ostalo upisano kao potonje vlasništvo tužene 1. T. P..

Odredbom članka 1. protokola br. 3 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02. 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Cijeneći okolnost da je odredbom članka 6. Konvencije propisano kako radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj, te cijeneći odredbu članka 333. stavak 1. ZPP-a po kojem presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe, to ovaj sud smatra kako je tužena 1., kao nesavjesna osoba upravo postupila na način da se  izbjegne učinak pravomoćne presude, te ugrozi pravo vlasništva tužitelja.

Cijeneći nadalje praksu Europskog suda za ljudska prava glede učinka pravomoćnih odluka, pa tako u odluci broj 42009/10, predmet Brletić protiv Hrvatske i odluka broj 679/11 predmet Solomun protiv Hrvatske, to ovaj sud smatra kako je tužitelju, ali isključivo tužena 1. povrijedila njegovo pravo vlasništva u smislu članka. 1. Protokola.

Glede fiducijarnog prava u Republike Hrvatske osnivanje fiducijarnog vlasništva uređeno je prvenstveno Odredbama ovršnih zakona o tom institutu, po kojem se isto može osnivati kao sudsko ili javnobilježničko osiguranje, no moguće je fiducijarno vlasništvo osnivati i po obveznopravnim pravilima, te po pravilima financijskog osiguranja u smislu Zakona o financijskom osiguranju („Narodne novine“, broj 76/07 i 59/12).

ZV prihvaća ovu mogućnost te uređuje pravo upisa u smislu odredaba članka 34. i članka 297. stavka 2.

Međutim, niti jedni propisi ne reguliraju pitanje raspoložbe potonjeg vlasništva, s time da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010. („Narodne novine“, broj 118/10), kao i u odluci broj U-III-10/03 od 13. ožujka 2008. („Narodne novine“, broj 50/08) zauzeo pravno shvaćanje da fiducijarni vlasnik ne stječe sva ona ovlaštenja koja ima drugi vlasnik (potonji) nekretnine, jer nekretninu fiducijarni vlasnik u pravilu ne koristi i nema u neposrednom posjedu, već je kao neposredni posjednik koristi potonji vlasnik – fiducijant, a primjerice potonji vlasnik- fiducijant je kao protivnik osiguranja i ovlašten ako nema zabrane opterećenja zabilježene u zemljišnoj knjizi i opteretiti nekretninu hipotekom.

Stoga, ovaj sud smatra kako hrvatsko zakonodavstvo ne propisuje zabranu upisa potonjeg vlasništva-fiducijanta, a konvencijsko pravo štiti pravo vlasništva kojeg je u ovom konkretnom slučaju već stekao tužitelj, jer je isti presudom utvrđen vlasnikom naspram tužene 1., te uknjižba ima samo deklaratorno značenje u ovom konkretnom slučaju, pa je primjenjujući konvencijsko pravo, a sve sukladno praksi suda Europske unije u predmetima pod poslovnim brojem C-112/13 i C-325/11 zaključio kako je djelomično osnovan tužbeni zahtjev u ovakvom konkretno činjenično pravnom utvrđenju koje je utvrdio prvostupanjski sud, i to da se briše pravo potonjeg vlasništva tužene 1., te upiše isto takvo pravo tužitelja na predmetnoj nekretnini.

Stoga je ovaj sud na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a dijelom preinačio prvostupanjsku presudu, s time da je posebno za ukazati kako se ovakva odluka mogla donijeti, bez obzira što na strani tuženika nije bio obuhvaćen kupac nekretnine J. Ž., koji ne predstavlja nužnog suparničara, a kako se to i izjasnila mnogobrojna sudska praksa pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod brojem Rev-805/92 i 1802/99.

S obzirom na odredbu članka 166. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima postupka u sporu koji je nastao između tužitelja i tužene 1., jer niti tuženici u ovom postupku nisu nužni i jedinstveni suparničari.

Po pravnom shvaćanju ovog suda, a cijeneći da se upravo u ovom predmetnu raspravljalo o savjesnosti, odnosno nesavjesnosti stranaka, valjalo je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučiti da tužitelj u odnosu na tuženu 1. T. P., kao i tužena 1. u odnosu na tužitelja svaki snose svoje troškova postupka.

U Splitu, 28. rujna 2017.