Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž Zk-629/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića i Ane Grbavac, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. OIB:…, iz D., …., zastupanog po punomoćniku O. D., odvjetniku u D., protiv tuženika Đ. R. OIB:…, iz S., L., …, zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici u D., radi brisanja nevaljane uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem 15 P-1129/16 od dana 23. svibnja 2017. godine, u sjednici vijeća, održanoj dana 05. listopada 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja A. Š. kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem 15 P-1129/16 od dana 23. svibnja 2017. godine.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se naloži brisanje nevaljane uknjižbe, odnosno zemljišnoknjižnog stanja pod Z-1422/03 kojim se temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine tuženik uknjižio kao vlasnik stana br. …na trećem katu …izgrađene na čest.zem. …z.ul. ..k.o. G. pov.48,65m2, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u označenom z.ul…u k.o. G., a točkom II. izreke, nalaženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kuna.

 

              Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabranom tuženiku otuđenja i opterećenja stana br. 18 na trećem katu čest.zgr… izgrađene na čest.zem…., z.ul. …k.o. G. pov.48,65 m2 i određivanjem zabilježbe te zabrane u z.ul. …Općinskog suda Dubrovnik, a koja privremena mjera bi trajala do pravomoćnosti odluke u ovom predmetu.

 

Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. i u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda i rješenje preinače u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za brisanje u zemljišnim knjigama upisa prava vlasništva s imena tuženika na stanu br. …na trećem katu čest.zgr…. izgrađenom na čest.zem. …, z.ul. … k.o. G. pov.48,65m2, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u označenom z.ul. … u k.o. G..

 

Iako, tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i rješenje i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

 

              Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda i rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

              Tako je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio:

 

              - pregledom Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od dana 14. ožujka 2003. godine, potvrđenim istog dana od strane N. V., Javnog bilježnika u D., koji je sklopljen između Đ. R., kao vjerovnika i I. Š. kao dužnika, te A. Š. kao jamca, da je isti Sporazum sklopljen radi osiguranja potraživanja vjerovnika Đ. R. prema I. Š. u iznosu od 30.000,00 Eur-a, koji iznos I. Š. da se obvezao vratiti vjerovniku najkasnije do dana 14. ožujka 2004. godine;

 

- člankom V. tog Sporazuma, tužitelj A. Š. da je, radi osiguranja cjelokupne tražbine vjerovnika, ovdje tuženika, Đ. R., dozvolio prijenos cjeline prava vlasništva stana u D., …, na …katu čest.zgr…., izgrađene na č.zem. … z.ul. …k.o. G., na vjerovnika, dok člankom VI. tužitelj da je ovlastio vjerovnika da neposredno, temeljem Sporazuma, vjerovnik ishodi prijenos vlasništva nekretnine na svoje ime, uz brisanje tog prava sa imena jamca;              

 

- člankom VII. Sporazuma da je ugovoreno da se jamac ovlašten koristiti predmetnom nekretninom, dok ga vjerovnik pismeno ne pozove na predaju posjeda iste, a što da ne može učiniti prije dana 14. ožujka 2004.godine, dok člankom VIII. Sporazuma, ugovorne strane da su usuglasile da ukoliko dužnik do dana 14.ožujka 2004. godine ne vrati vjerovniku cjelokupni iznos zajedno sa kamatom, obveza jamca da je izdati vjerovniku ispravu podobu za bezuvjetni upis prava vlasništva predmetnog stana na njegovo ime, jer u protivnom Sporazum da će zamijeniti takvu ispravu;

 

- člankom XI. Sporazuma, da je ugovoreno da ukoliko dužnik prije isteka roka dospjelosti isplati vjerovniku cjelokupni iznos duga sa kamatama, vjerovnik da se obvezuje izdati jamcu tabularnu ispravu u svrhu ponovne preuknjižbe vlasništva stana u korist jamca, a člankom IX. Sporazuma da je ugovoreno da se predlagatelj osiguranja, po proteku roka dospjelosti, može po svom izboru naplatiti iz prodaje predmetne nekretnine ili punopravno steći vlasništvo nekretnine, sukladno članku 277 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), a u slučaju prodaje nekretnine, kupoprodajna cijena da ne može biti manja od 43.946,00 EUR-a;

 

- temeljem javnobilježničke potvrde o punopravnom stjecanju vlasništva broj OU 304-03 Javnog bilježnika N. V., u zemljišnim knjigama da je dozvoljeno brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva s A. Š. izvršen radi osiguranja duga u iznosu od 30.000,00 eur-a kao i uknjižbu prava vlasništva na ime Đ. R. i to na stanu br. ..na trećem katu zgr…., površine 48,65m2, poduložak.., z.ul. …k.o. G.;

 

- po prijedlogu ovrhovoditelja Đ. R. da je, na temelju javnobilježničke potvrde o punopravnom stjecanju vlasništva Javnog bilježnika N. V., pod poslovnim brojem OU 304/03 od dana 26. svibnja 2006. godine određena ovrha prema I. Š. i A. Š. radi ispražnjenja i predaje predmetnog stana;

 

- javnobilježničkom potvrdom o punopravnom stjecanju vlasništva od dana 26.svibnja 2006. godine pod poslovnim brojem OU-304/03, Javni bilježnik N. V. da je utvrdio da je predlagatelj osiguranja Đ. R. dopisom od dana 10.ožujka 2006. godine zatražio da ga protivnik osiguranja A. Š., u roku od 30 dana, obavijesti zahtjeva li da se nekretnina na kojoj je preneseno vlasništvo radi osiguranja proda, uz naznaku posljedica po članku 277. stavku 7. OZ-a, a sve sukladno članku IX. sklopljenog Sporazuma, a koji dopis protivnik osiguranja da je zaprimio dana 19. travnja 2006. godine i na koji dopis da u roku od 30 dana nije dao svoje očitovanje;

 

- nakon provedenog postupka, Javni bilježnik da je potvrdio da su ispunjeni svi traženi uvjeti iz članka 277 OZ-a, te da je tuženik s danom 20.svibnja 2006.g. postao punopravni vlasnik stana br…. na …katu čest.zgr…., izgrađene na č.zem…. k.o. G.;

 

- predmetna nekretnina da nije, a sukladno članku IX. predmetnog Sporazuma, prodana trećoj osobi;

 

- tužitelj, a niti njegov sin I. Š., tuženiku da nisu vratili iznos od 30.000 Eur-a, zajedno s ugovorenom kamatom.

 

              Na osnovu ovako valjanog utvrđenog činjeničnog stanja, kada je ispravno utvrdio da tužitelj, a niti njegov sin, nisu tuženiku vratili pozajmljeni iznos od 30.000 Eur-a i da je predmetni Sporazum sklopljen pred javnim bilježnikom, te da su sve stranke tog Sporazuma pred javnim bilježnikom isti potpisale, a javni bilježnik da je svim sudionicima Sporazuma pročitao navedenu ispravu i upozorio ih na njene posljedice koje mogu proizaći, pa da takav Sporazum ima puno jaču dokaznu snagu i predstavlja puno jače dokazno sredstvo od iskaza u postupku saslušanih svjedoka, pravilno je zaključio da knjižno pravo tužitelja nije povrijeđeno nevaljanom uknjižbom u korist tuženika na predmetnoj nekretnini, pa da stoga nisu niti ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 129. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13: dalje - ZZK) za brisanje uknjižbe tuženika na predmetnoj nekretnini, a na kojoj nekretnini se tuženik kao vlasnik uknjižio temeljem predmetnog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući kao u točci I. izreke prvostupanjske presude, ispravno se pri tome pozivajući i na odredbu članka 230. ZPP-a.

 

              Naime, člankom 129. stavkom 1. ZZK-a propisano je, da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, dok je člankom 230. ZPP-a propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja, koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

 

Prema tome, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer da iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetni dug tužiteljevog sina prema tuženiku podmiren – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome, zašto odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Žalitelju je suviše i za navesti, da suprotno njegovim žalbenim navodima, i prema mišljenju ovog županijskog suda, tužitelj u prvostupanjskom postupku nije sudu dokazao da bi on ili njegov sin podmirili tuženiku dužnu tražbinu, a niti da je stvarni iznos dužne tražbine bio manji od iznosa ugovorenog u predmetnom Sporazumu, koji su pred javnim bilježnikom potpisali tužitelj, njegov sin i tuženik, kao sudionici tog Sporazuma, a i iz samih činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj u tužbi navodi da su on i njegov sin dana 14. ožujka 2003. godine od tuženika posudili upravo iznos od 30.000 Eur-a (tužba, listovi 1 i 2 spisa).

 

Tužitelju je još i za navesti, da dok predmetna Javnobilježnička potvrda o punopravnom stjecanju vlasništva, temeljem koje se u zemljišnim knjigama tuženik upisao kao vlasnik na predmetnoj nekretnini, a koja je javna i ovršna isprava, nije stavljena izvan snage, tada se nit ne može govoriti da je tuženik nezakonito postupao kada se temeljem te Javnobilježničke potvrde u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik na predmetnoj nekretnini.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, članak 298. OZ-a, kada je, osnovom utvrđenog činjeničnog stanja, odbio prijedlog tužitelja za izdavanjem predložene privremene mjere, obzirom da tužitelj niti nije dokazao postojanje pretpostavki za određivanje iste.

 

Stoga se žalbenim navodima, koji u biti predstavljaju ponavljanje iz prvostupanjskog postupka, a koje navode je sud prvog stupnja imao u vidu, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i kojim navodima je dijelom odgovoreno i ovom drugostupanjskom odlukom, ničim ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude i rješenja.

 

Prema tome, žalba, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

              Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se u i u ovom dijelu žalba tužitelja, koji se svojom žalbu na odluku o troškovima postupka samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

 

              Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje, slijedom čega je presuđeno i riješeno kao u točci I. izreke (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. sve ZPP-a).

 

U Splitu, 05. listopada 2017. godine

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu