Broj: Gž Zk-754/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu,OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Vicku Prančiću, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja upisa G. V., OIB: …, V., T., koga zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja upisa protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-880/15 od 18. studenoga 2015., dana 9. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja upisa kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-880/15 od 18. studenoga 2015.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da briše zabilježbu žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-1105/15 u zk. ul. …. k.o. V.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem zemljišnoknjižnog suca odbijen je prigovor predlagatelja upisa kao neosnovan i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-161/14 od 24. rujna 2015. (točka I.) te je naložena zabilježba odbijanja prigovora u zk. ul. … k.o V. do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe (točka II.).

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj upisa kojom pobija rješenje „zbog svih u zakonu dopuštenih razloga“ s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i dopusti zatraženi upis u korist predlagatelja upisa.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) i u vezi s člankom 91. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, u daljnjem tekstu: ZZK) ovaj sud je ocijenio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, a predlagatelj upisa u žalbi nije određeno naveo koje bitne povrede odredaba postupka je počinio prvostupanjski sud.

Predmet ovog zemljišnoknjižnog postupka je prijedlog predlagatelja upisa za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. …/… zk. ul. … k.o. V. na ime predlagatelja upisa kao jedinice lokalne samouprave, s tim da pravnu osnovu svoga upisa predlagatelj upisa temelji na odredbama članka 130., 360. i 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) i članka 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine, broj 113/93, u daljnjem tekstu: ZID ZLSU).

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za upis jer je ocijenio da predlagatelj nije dokazao da se predmetna nekretnina, koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Općine V., a u naravi je pašnjak, na dan 24. srpnja 1991., kada je stupio na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91, u daljnjem tekstu; ZPZ), nalazila unutar granica građevinskog područja prema važećem  prostorno-urbanističkom planu općine odnosno grada.

Suprotno navodima u žalbi pobijano rješenje prvostupanjskog suda je zakonito i pravilno.

Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalan postupak u kojem prema načelu legaliteta o postojanju zakonskih pretpostavki za upis sud odlučuje ispitivanjem prijedloga za upis i njegovih priloga prema mjerodavnom zemljišnoknjižnom stanju u času kad je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu (članak 107. stavak 1. i 108. ZZK-a).

Prema odredbi članka 364. stavka 1. ZVDSP-a upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, ako ovim člankom Zakona nije što drugo propisano, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će zemljišnoknjižni sud dopustiti upis prava vlasništva protiv knjižnoga prednika koji je u zemljišnu knjigu upisan kao vlasnik ili kao nositelj prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja, a ako je pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja izvanknjižno bilo prenašano na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist onoga koji dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe.

Odredbom članka 365. stavka 1. ZVDSP-a je propisano da će se upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu ili od prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta provesti po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, a uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 364. ovoga Zakona, ako ovim člankom nije što drugo propisano, a stavkom 2. istog članka je određeno da će zemljišnoknjižni sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenoga vlasništva i prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi.

Iz izvatka iz zemljišne knjige koji se nalazi u spisu proizlazi da je u zk. ul. … k.o. V. upisana kao … zk. tijelo nekretnina označena kao čest. zem. …/… pod kulturom pašnjak, time da je u vlasničkom listu B upisana na ime O. V.

Da bi navedena nekretnina u smislu članka 360. i 361. ZVDSP-a koje uređuju pretvorbu prava upravljanja, korištenja i raspolaganja (članak 360. ZVDSP-a) odnosno pretvorbu prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta (članak 361. ZVDSP-a) mogla postati vlasništvo predlagatelja upisa kao jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi trebalo je biti isključeno da se radi o nekretnini na kojoj postoji vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredno ili šumsko zemljište). Naime, Republika Hrvatska je na temelju članka 3. stavka 1. ZPZ-a na dan 24. srpnja 1991., kada je stupio na snagu ZPZ, postala vlasnik poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu koje se nalazilo izvan granica građevinskog područja. Isto tako je Republika Hrvatska na temelju članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90, u daljnjem tekstu: ZID ZŠ) na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu ZID ZŠ, postala vlasnik šuma i šumskog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu, bez obzira na to jesu li se šume i šumsko zemljište nalazili unutar ili izvan granica građevinskog područja.

Predlagatelj upisa je, dakle, trebao dokazati da u konkretnom slučaju, unatoč tome što se predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi vodi kao pašnjak, ne radi o poljoprivrednom zemljištu, nego o građevinskom zemljištu u smislu odredbe članka 3. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 54/80, 42/86, 41/88, 16/90, 53/90 i 44/92) prema kojoj se građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera kao i drugo zemljište koje je izgrađeno ili prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine, odnosno da se radi o zemljištu koje se nalazi unutar granica građevinskog područja, a što se po pravnom shvaćanju ovoga suda dokazuje ispravom nadležnog tijela državne uprave za prostorno uređenje, iz koje isprave treba biti vidljivo da je na dan stupanja na snagu ZPZ-a (24. srpnja 1991.) navedena nekretnina bila unutar granica građevinskog područja.

Predlagatelj upisa uz prijedlog za upis nije priložio ispravu nadležnog tijela državne uprave o tome da se predmetna nekretnina na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja G. V.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da predlagatelj upisa nije dokazao da se predmetna nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja i da slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist predlagatelja upisa.

Neosnovano žalitelj u žalbi ističe da on uz prijedlog za upis nije trebao priložiti  ispravu nadležnog državnog tijela iz koje bi bilo vidljivo nalazi li se predmetna nekretnina unutar granica građevinskog područja jer da u zemljišnoj knjizi nekretnina nije upisana kao društveno vlasništvo. To stoga jer se sam predlagatelj upisa u prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva poziva na zakonske odredbe ZVDSP-a koje se odnose na pretvorbu društvenog vlasništva, pa je očito da se radi o nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva.

Neosnovano je pozivanje žalitelja u žalbi na odredbe članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93, 117/97 i 128/99, u daljnjem tekstu: ZLSU) jer na temelju te zakonske odredbe jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima poljoprivrednog zemljišta na svom području. To stoga jer je pretvorba društvenog vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, kako je već rečeno, izvršena stupanjem na snagu ZPZ-a na dan 24. srpnja 1991., te je od toga dana poljoprivredno zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo Republike Hrvatske, pa se stoga poljoprivredno zemljište ne može, u smislu članka 87. stavka. 1. ZSLU-a, smatrati imovinom općina, gradova ili županija koje preuzimaju imovinu općina i gradova čiji su sljednik, jer u času osnivanja novih jedinica lokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj to zemljište nije bilo u vlasništvu njihovih pravnih prednika. Osim toga niti jednom odredbom ZSLU-a nije propisna promjena vlasničkog statusa poljoprivrednog zemljišta, odnosno da bi poljoprivredno zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postalo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi.

Neosnovane su i žalbene tvrdnje da je žalitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju članka 13. ZID ZLSU-a jer se spomenuta zakonska odredba odnosi na imovinu dotadašnjih mjesnih zajednica koja se sastoji od nekretnina i pokretnina i koja postaje vlasništvo gradova i općina koji su utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 90/92.) te G. Z. na čijem se području nalazilo sjedište mjesne zajednice, a u konkretnom slučaju žalitelj odgovarajućim ispravama nije dokazao da bi se radilo o imovini bivše mjesne zajednice čiji je on pravni sljednik.

Stoga je zemljišnoknjižni sudac pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbio prigovor predlagatelja upisa i potvrdio rješenje istog suda poslovni broj Z-161/14 od 24. rujna 2015. kojim je odbijen prijedlog predlagatelja upisa za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Prema tome ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je trebalo na temelju odredbe članka 128. stavka 3. ZZK-a odbiti žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje zemljišnoknjižnog suca i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

U Splitu 9. listopada 2017.