Broj: Gž Zk-894/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. A. iz NJ., zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u Zadru, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni br. 7 P-332/16-24 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj 22. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Ukida se pobijana presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo odlučiti da se ispravlja pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku poslovni broj Z-6428/2008/410 od 17. studenog 2010. na način da se vlasnikom nekretnina oznake kat. čest…., Z. b., površine 18135m2 k.o. P., kat. čest…., Z. b., površine 2629m2 k.o. P., kat. čest. …, G., površine 12696 m2 k.o. P. i kat. čest…. B., površine 16767m2 k.o. P., upisuje tužiteljica K. A. iz NJ. za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kuna, dok je u odluci pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Žali se tužiteljica i presudu pobija, kako proizlazi iz sadržaja njezine žalbe, u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev i kojim je tužiteljica obvezana naknaditi parnični trošak tuženiku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i prihvati tužiteljičin tužbeni zahtjev, podredno, ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tužiteljice je osnovana.

Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice K.A. iz … protiv tuženice Republike Hrvatske, Općine V., radi ispravka upisa određenog rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-6428/2008/410 od 17. studenog 2010. (koje je doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katarsku općinu Poljica), glede prava vlasništva nekretnina označenih kao kat. čest. …, zemlje zvane Z. b. površine 18135 m2, kat. čest. …, također zemlje zvane Z. b. površine 2629 m2, kat. čest. …, zemlje zvane G. površine 12696 m2 i kat. čest. …, zemlje zvane B. površine 16767 m2, sve K.O. P. na način što će se kao vlasnik navedenih nekretnina upisati tužiteljica K.A. uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice kao upisane zemljišnoknjižne vlasnice.

Dakle, zahtjev tužiteljice zasnovan je na odredbama članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje u tekstu: ZZK), koje propisuju tužbu za ispravak koje su ovlaštene podnijeti, među ostalim, osobe koje su izjavile prigovor u postupku otvaranja zemljišne knjige i čijem prigovoru zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku nije u cijelosti ili djelomično udovoljio.

U konkretnom slučaju, tužiteljica tvrdi da je zemljišnoknjižni upis proveden u ispravnom postupku u korist tuženice Republike Hrvatske (kao vlasnice nekretnina opisanih u njezinom zahtjevu), pogrešan jer da je vlasnica nekretnina koje su predmet postupka (i pobijanog zemljišnoknjižnog upisa) tužiteljica kao pravna slijednica pok. F.O. (koji je sudjelovao u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku i čiji je prigovor u tom postupku odbijen), a ne tuženica Republika Hrvatska.

Kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva, tužiteljica navodi nasljeđivanje iza smrti pok. oca F.O., pravni posao – realizirani ugovor o zamjeni nekretnina kojeg je sklopio pok. F.O. s ranijim vlasnikom D.M. dana 20. veljače 1994. i dosjelost.

Među strankama nije sporno da nekretnine na koje je upravljen zahtjev tužiteljice i koje su u zahtjevu označene zemljišnoknjižnim oznakama nove izmjere, odgovaraju djelu nekretnina označenih ranijom izmjerom i to kat. čest. zem. … odgovara djelu stare čest. zem. … u površini od 18135 m2 (koja je u trenutku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu P. bila upisana kao zemljišnoknjižno vlasništvo tuženice Republike Hrvatske), kat. čest. zem. … odgovara dijelu stare čest. broj … (koja je u trenutku preoblikovanja zemljišne knjige za K.O. P. bila upisana kao zemljišnoknjižno vlasništvo tuženice Republike Hrvatske), čest. broj … i čest. broj … u površini od 2629 m2 (koje su u trenutku provedbe bile zemljišnoknjižno vlasništvo tuženice Republike Hrvatske) kat. čest. zem. … odgovara dijelu stare čest. broj … u površini od 12696 m2 (zemljišnoknjižno vlasništvo tuženice Republike Hrvatske), dok kat. čest. zem. … odgovara dijelu stare čest. broj … u površini od 16796 m2 (također upisane kao vlasništvo tuženice Republike Hrvatske u trenutku preoblikovanja zemljišne knjige i provedbe spornoga upisa).

Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan istaknuti tužbeni zahtjev tužiteljice radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa jer je smatrao utvrđenim da tužiteljica u postupku nije dokazala da su predmetne nekretnine bile u posjedu D.M. pok. M. (s kojim je pok. otac tužiteljice sklopio ugovor o zamjeni nekretnina) i njegovih pravnih prednika u razdoblju do 6. travnja 1941. u propisanom trajanju od 40 godina, obzirom da tužiteljica na navedene okolnosti nije uopće dostavila materijalne dokaze, a saslušani svjedoci o predmetu spora nisu imali neposrednih saznanja.

Kako su u razdoblju do 8. listopada 1991., kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj, 53/91) predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, koje vrijeme se, prema pravnom stajalištu prvostupanjskog suda, ne uračunava u tijek vremena potrebnog za dosjelost, prvostupanjski sud je zaključio da za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina nisu ostvarene propisane pretpostavke u smislu mjerodavnih odredaba paragrafa 1460-1465 Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), koje se u ovom postupku primjenjuju kao pravna pravila, temeljem odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj, 73/91), sukladno odredbama članka 178. stavka 2. vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), kao i u smislu odredaba članka 159. stavka 4. ZV-a, obzirom da od 8. listopada 1991. pa nadalje nije protekao rok propisan za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske.

Citirana činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, na kojima je zasnovana pobijana presuda, za sada nije moguće sa sigurnošću prihvatiti kao pravilna.

Razlozi izneseni u pobijanoj presudi o činjenicama koje su relevantne za osnovanost zahtjeva tužiteljice, točnije, za ocjenu radi li se o pogrešnom upisu u korist tuženice, kako tužiteljica tvrdi, i je li tužiteljica pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla temeljem valjane pravne osnove, nisu jasni i nisu dostatno obrazloženi, radi čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitat, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

U smislu odredaba članka 197. ZZK, koje propisuju tužbu za ispravak, zahtijevati ispravak upisa u zemljišne knjige pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku,

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Tužiteljica se u ovom postupku tužbom za ispravak poslužila kao univerzalna pravna slijednica pok. F.O. (koji je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu Poljica u kojem je određen upis predmetnih nekretnina na ime tuženice Republike Hrvatske izjavio prigovor kojem nije udovoljeno), dokazujući da je njezin pravni prednik bio vlasnik predmetnih nekretnina, a vlasništvo da je stekao dosijedanjem, kako osobno, tako i putem svojih pravnih prednika, radi čega da je upis prava vlasništva tih nekretnina na ime tuženice Republike Hrvatske pogrešan i neistinit.

Iz spisa predmeta Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-8/14, Z-508/16 u kojem je zemljišnoknjižni sud odlučio o prigovoru F.O., kojem prileži zapisnik poslovni broj Z-6428/2008/410 od 7. studenog 2010., proizlazi da je rješenje o upisu Republike Hrvatske kao vlasnice nekretnina upisanih u novoosnovani ZU 408 preoblikovane zemljišne knjige doneseno na temelju izviđajnog postupka i zapisnika u kojem je navedeno utvrđenje da su Republika Hrvatska i F.O. evidentirani kao suposjednici spornih čestica nove izmjere broj 18 površine 18135 m2, broj 62 površine 2629 m2, broj 99 površine 12696 m2, broj 1206 površine 1676 m2, broj 1254 površine 3130 m2, broj 1268 površine 2332 m2, broj 1294 površine 4243 m2, sve K.O. P.

U spomenutom zapisniku je utvrđeno da je Općinsko državo odvjetništvo, Građanskoupravni odjel u Zadru predložilo upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime Republike Hrvatske, osporavajući da je F.O. ispunio pretpostavke za stjecanje "prava vlasništva na državnoj imovini, osim ukoliko to dokaže valjanim ispravama", time da je Općina V. dala suglasnost za upis prava vlasništva čestica zemlje nove izmjere broj 62 K.O. P. na ime tuženice.

Prvostupanjski sud je na okolnosti ostvarenja propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću na strani tužiteljice, odnosno, njezinih pravnih prednika, izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i pregledane pribavljene pisane dokumentacije, a pri ocjeni navedenih dokaza prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe članka 8. ZPP-a u skladu s kojim odredbama sud, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje činjenice će uzeti kao dokazane.

Za ocjenu izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka, sukladno citiranim odlukama, nije od presudnog značenja činjenica (sama za sebe), jesu li tvrdnje svjedoka potkrijepljene materijalnim dokazima, kako je očito pogrešno smatrao prvostupanjski sud, kao niti je li kazivanje svjedoka utemeljeno na njihovim neposrednim ili pak posrednim saznanjima.

Također, činjenica posjedovanja i korištenja nekretnina, kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, ne podrazumijeva (samo) utvrđenje o tabularnom posjedu, odnosno, upisu posjeda u knjige katastra zemljišta.

Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe pravo vlasništva te stvari. Time se dugotrajni nesklad faktičnoga i pravnoga stanja otklanja, te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičnim stanjem.

Pobijana presuda ne sadrži jasne i obrazložene razloge o faktičnom posjedovanju i korištenju nekretnina koje su predmet pravozaštitnog zahtjeva tužiteljice kroz cijelo razdoblje od početka 20. stoljeća pa nadalje, koje tužiteljica navodi kao vrijeme tijeka dosjelosti.

Naime, u razlozima presude izostala je pravilna i svestrana ocjena prvenstveno iskaza saslušanih svjedoka, u kontekstu ostalih izvedenih dokaza, osobito, obzirom na podatke o tome što sporne nekretnine predstavljaju u naravi, identifikaciju istih na terenu te povijesno zemljišnoknjižno i povijesno posjedovno stanje tih nekretnina, koje proizlazi ne samo iz povijesnih listova katastra zemljišta, nego i iz pregledanih rješenja Narodnog odbora kotara Z. i pregledane dokumentacije pribavljene od Državnog arhiva u S.

Iz dosadašnjih rezultata provedenog postupka može se razumjeti da su predmetne nekretnine prije pok. D.M. (i njegove obitelji te pravnih sljednika) s kojima je prednik tužiteljice F.O. sklopio ugovor o zamjeni nekretnina, posjedovale i koristile osobe iz obitelji B., o čemu su iskazivali saslušani svjedoci.

O navedenim okolnostima, koje predstavljaju pravno značajne činjenice, izostala je ocjena prvostupanjskog suda koji je propustio jasno i nedvojbeno utvrditi tko je, na koji način i u kojem razdoblju faktično koristio predmetne nekretnine, točnije, u kojem razdoblju su predmetne nekretnine bile u samostalnom posjedu prednika tužiteljice.

Pri tome, valja ukazati na povijest zemljišnoknjižnog upisa predmetnih nekretnina (o čemu je iskazivala zemljišnoknjižna referentica prvostupanjskog suda) iz kojeg bi se dalo zaključiti da je u zemljišnim knjigama za predmetne nekretnine bilo zabilježeno više agrarnih prijava u korist određenih osoba pa se postavlja pitanje radi li se o pravnim prednicima tužiteljice ili pak o trećim osobama i od kakvog je to značaja za osnovanost tvrdnji tužiteljice o stjecanju vlasništva dosjelošću obzirom na eventualnu (ne) savjesnost posjeda.

Također, valja naglasiti kako iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica kao osnovu stjecanja vlasništva navodila samo dosijedanje i nasljeđivanje, pozivajući se i na ugovor o zamjeni sklopljen između njezinog pok. oca i D.M.

Utoliko, tužiteljica ne može prvi puta u žalbi isticati nove činjenične osnove te se tek u ovom stadiju pozivati na navodno stjecanje diobom bivših zemljišnih zajednica jer to predstavlja nove činjenice na koje se tužiteljica ne može prvi puta pozivati u žalbi.

Konačno, prvostupanjska presuda uopće ne sadrži razloge o (ne) ostvarenju pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu (ne) uzimajući u obzir tijek dosjelosti kroz razdoblje prije 8. listopada 1991., obzirom na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" broj, 137/99), kojom je ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a, (koja je propisivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana), u svjetlu sudske prakse Europskog suda za ljudska prava (presuda u predmetu T. protiv Hrvatske – zahtjev broj 35298/04 od 11. lipnja 2009., R. i drugi protiv Hrvatske, odnosno – zahtjev broj 37685/10 od 28. lipnja 2016. i drugih), na što s pravom u žalbi upozorava žaliteljica.

Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija), i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute spomenutom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava, uz ostvarenje i ostalih propisanih pretpostavki.

Slijedom iznesenog, kako osnovanost zahtjeva tužiteljice, radi ispravka upisa kojeg je odredio zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu P. ovisi upravo o utvrđenju gore navedenih relevantnih činjenica u svezi vlasništva predmetnih nekretnina u trenutku određivanja navedenog upisa, o čemu pobijana presuda ne sadrži pravno osnovane i obrazložene razloge, žalbu tužiteljica valjalo je uvažiti i pobijanu presudu u pobijanom dijelu ukinuti te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredaba članka 369. stavka 1. u svezi s odredbama članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će, imajući u vidu upute i primjedbe iz ovoga rješenja, po potrebi dopuniti odlučno činjenično stanje izvođenjem predloženih dokaza, nakon čega će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza o zahtjevu tužiteljice donijeti pravilnu i zakonitu odluku uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U Splitu 22. studenog 2017.