Broj: Gž-550/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te Blaženke Rilov Ćurin, kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. U. iz D., D. …, OIB: …, drugotužitelja T. U. iz D., D. …, OIB: …i trećetužiteljice D. U. iz D., D. …, OIB: …, svi zastupani po punomoćnici P. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Z. B. pok. M. iz Ž., B. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima D. L. i B. F., odvjetnicima u M., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-7061/2015 od 11. studenoga 2015., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-7061/2015 od 11. studenoga 2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljima uknjižbom prava vlasništva Z. B. pok. M., koja je provedena rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-247/13 i Z-559/13 u Z.U. 562, na čest. zem. …k.o. Ž., povrijeđeno pravo vlasništva na toj nekretnini, te je naložen upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika Z. B. pok. M., koje je uknjiženo temeljem rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Z-247/13 i Z-559/13 u Z.U. 562, na čest. zem. …k.o. Ž. i naložena je uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe na ime tuženika (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 21.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

             

Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Žalitelj u žalbi opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a ukazujući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava u postupku i samih tih isprava.

 

Sud je prvog stupnja utemeljio odluku, između ostalog, i na rezultatima ostavinskog postupka koji se vodio pred Javnim bilježnikom kao povjerenikom Sreskog suda u Makarskoj pod brojem O-151/32 iza smrti pok. A. U. pok. N. umrlog 1932. Tuženik je prigovorio da su temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-151/32 pok. A. U. naslijedili njegovih sedam sinova, ali da u spisu ne postoji rješenja o nasljeđivanju za sinove pok. A. U. pok. N., pa da su zaključci suda u suprotnosti s ispravama priloženim u spis.

 

Ta okolnost, međutim, ne predstavlja ovu bitnu povredu jer je sud prvog stupnja utvrdio pravni slijed od knjižnog vlasnika do tužitelja na temelju smrtnog lista iza pok. A. U. pok. N., ostavinskog postupka vođenog pred Sreskim sudom u Makarskoj u predmetu O-151/32, zatim smrtnog lista njegovog sina I. U. pok. A. rođenog 1867., te rješenja o nasljeđivanju broj O-97/83 donesenog iza smrti pok. S. U. pok. I. umrlog 26. rujna 1983. čiji su nasljednici I. U. pok. S. i D. U. udova S.. D. U. udovu S. naslijedio je I. U. pok. S. rješenjem o nasljeđivanju broj O-199/87 od 22. prosinca 1987. I. U. pok. S. koji je umro 14. listopada 1996. naslijedili su upravo tužitelji M. U. i T. U., obojica sinovi i D. U., supruga. U takvim okolnostima nema proturječnosti između razloga pobijane presude o sadržaju isprava na kojima je utemeljena presuda i samih tih isprava, već se radi o ocjeni dokaza.

 

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka brisovna tužba u odnosu na brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4952 Z.U. 562 k.o. Živogošće, koji je izvršen na temelju rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Z-247/13 i Z-559/13 u korist tuženika, koje brisanje uključuje i uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo u zemljišnoj knjizi prije navedenog osporavanog upisa.

 

Među strankama u postupku nije bilo sporno da je prije uknjižbe tuženika na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. …k.o. Ž. bio upisan A. U. pok. N., rođen …., a umro 10. studenoga 1932. Nije sporno da je upis čije se brisanje traži izvršen na temelju presude prvostupanjskog suda broj P-840/10 od 14. prosinca 2012., u postupku kojeg je pokrenuo tuženik protiv A. U. pok. N. 11. listopada 2010., označivši da je tuženik odsutan, nepoznatog boravišta i prebivališta. Utvrđeno je također da je A. U. pok. N. imao sedam sinova, a to su: A. U. pok. A., I. U. pok. A., S. U. pok. A., M. U. pok. A., J. U. pok. A., N. U. pok. A. i V. U. pok. A., što se ni žalbom ne osporava.

 

Sud je utvrdio da su tužitelji nasljednici I. U. pok. A. koji je umro 3. prosinca 1953. Njega je naslijedio njegov sin S. U. pok. I., koji je umro 30. ožujka 1983., a njegovim su nasljednicima proglašeni D. U. ud. S., supruga i I. U. pok. S., sin ostavitelja, prema rješenju o nasljeđivanju prvostupanjskog suda broj O-97/83 od 26. rujna 1983. D. U. je naslijedio I. U. pok. S. rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda broj O-199/87 od 22. prosinca 1987. I. U. pok. S. koji je umro 14. listopada 1996. naslijedili su tužitelji M. U. i T. U., kao sinovi te supruga D. U. prema rješenju o nasljeđivanju broj O-221/96 od 8. svibnja 1997.

 

Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilno prihvaća i žalbeni sud jer je sud prvog stupnja cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, a za svoju je ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev jer je ocijenio nevaljanom uknjižbu tuženika zbog toga što je ista utemeljena na presudi donesenoj u postupku koji se vodio protiv umrle osobe te je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Neutemeljeno žalitelj prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod ovakvog postupanja suda prvog stupnja.

 

Odredbom je članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) propisano da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

Ako je materijalnim pravom određeno da je uknjižba u zemljišnoj knjizi jedna od pretpostavki stjecanja, ograničenja ili prestanka knjižnog prava, promjene njegova sadržaja, opsega, reda prvenstva do takve će stvarnopravne promjene doći jedino ako je uknjižba istinita, jer jedino istinita uknjižba predstavlja valjani način stjecanja, promjene ili prestanka knjižnog prava.

 

Kad za provedbu uknjižbe nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižna prava moraju ispuniti da bi uknjižbom došlo do stjecanja, promjene ili prestanka knjižnog prava, uknjižba će biti neistinita i kad za njezinu provedbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke koje se po pravilima zemljišnoknjižnog prava moraju ostvariti za upis uknjižbe.

 

Upis je nevaljan kad za njega nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene u zemljišnoknjižnom pravu. Neistinit je, naime, onaj upis kojim se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja, jer se njime upisuje nositeljem knjižnog prava osoba koja nije stvarni, istiniti nositelj upisanog prava, a takvim upisom nije moguće polučiti učinak pravovaljanog stjecanja, prijenosa knjižnog prava na drugu osobu. Nevaljani, odnosno neistiniti upis nije pravno valjani modus stjecanja vlasništva i drugih knjižnih prava, a on se upravo i sanira brisovnom tužbom koja predstavlja stvarnopravnu tužbu sui generis.

 

Sud je prvog stupnja pravilno ocijenio da je nevaljana uknjižba upisa prava vlasništva provedena na temelju presude donesene u postupku vođenom protiv umrle osobe. Ova okolnost upravo čini uknjižbu tuženika u zemljišnoj knjizi nevaljanom i neistinitom zbog čega stvarno nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižna prava moraju ispuniti da bi uknjižbom došlo do stjecanja, promjene ili prestanka knjižnog prava. Zato je sud s pravom ocijenio da je uknjižba tuženika u zemljišnoj knjizi nevaljana te je s pravom prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Što se tiče pitanja je li tuženik na neki drugi način stekao pravo vlasništva, to tuženik može dokazivati u nekom drugom postupku u kojemu će tužiti sve vlasnike, odnosno sve nasljednike umrle osobe. Okolnost, pak, što tužitelji nisu jedini nasljednici knjižnog vlasnika, ne utječe na potpunost njihove legitimacije, zato što nasljednici knjižnog vlasnika nisu nužni suparničari u postupku po brisovnoj tužbi, što znači da tužbu ne moraju podnijeti svi nasljednici knjižnog vlasnika, već mogu je podnijeti samo neki od njih.

 

Inače, o pitanju aktivne legitimacije nasljednika za podnošenje brisovne tužbe, izjasnio se i Ustavni sud u odluci broj U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012. u kojoj je izraženo stajalište, ako zakonom nije drugačije uređeno, nasljednik prima cjelokupni pravni položaj ostavitelja, njegova prava i obveze pa tako stječe pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari bez potrebe predaje, odnosno stupanja u posjed ili upisa prava vlasništva u zemljišne knjige kao i druga prava ostavitelja jer naše pravo ne poznaje institut ležeće ostavine. U tom je smislu nasljednik i prije nego ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ovlašten brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. O pitanju je li pravo vlasništva nasljednika prestalo nije moguće raspravljati u parnici po brisovnoj tužbi kada nju nisu podnijeli svi nasljednici, ali je moguće u zasebnoj tužbi koja će na pasivnoj strani obuhvatiti sve nasljednike.

 

U takvim okolnostima žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava jer je presuda donesena pravilnom primjenom odredbe članka 129. stavka 1. ZZK-a.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i jer je parnični trošak pravilno obračunat.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

U Splitu 11. siječnja 2018.