Broj: Gž Zk-419/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sutkinji ovog suda Amari Trgo kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižno-pravnoj stvari predlagateljice K. S. iz Z., ..., OIB: ..., koju zastupa Odvjetničko društvo S. i p. u Z., radi otvaranja i vođenja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, od 3. listopada 2016. pod poslovnim brojem Z-41297/16, dana 30. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagateljice K. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, od 3. listopada 2016. pod poslovnim brojem Z-41297/16.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagateljice za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka te je izvršena zabilježba odbijenog prijedloga.

Žalbu protiv ovog rješenja podnosi predlagateljica i doneseno rješenje pobija iz svih zakonom dopuštenih razloga. Predlaže da ovaj sud usvoji žalbu, preinači rješenje prvostupanjskog suda te dopusti predloženo otvaranje pojedinačnog ispravnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka.

Žalba nije osnovana.

Predmet ovog žalbenog postupka jest odluka suda kojim se odbija prijedlog za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u Z.U. 4321, 6223, 3948, 6262, 107563, 73738, 10112, 4110, 107564, 73739, 73740 i 4923 sve k.o. Š.

Pozivom na odredbu iz članka 200. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje u tekstu: ZZK) te odredbe iz članka 108. stavka 1. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (Zemljišnoknjižni poslovnik – "Narodne novine", broj 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10) sud je ocijenio da postojanje svog pravnog interesa za vođenje ispravnog postupka tužiteljica nije potkrijepila nijednim dokazom koji bi ukazivao na postojanje njezinog prava koje joj pripada, a koje nije u njezinu korist upisano, zbog čega je odbijen prijedlog predlagateljice za vođenje ispravnog postupka.

Ujedno je sud naveo da ukoliko  predlagateljica ustraje u stjecanju vlasništva na nekretninama koje su upisane u navedenim zemljišnoknjižnim ulošcima u kojima nije upisana kao vlasnik za cijelo, tada dokazivanje postojanja dosjedanja, kao originarnog načina stjecanja prava vlasništva, nije predmet ispravnog postupka.

Ispravni postupak propisan je pobliže odredbom članka 200. te člancima 200. a do 200.g ZZK-a, kao i odredbama članka 108. i pridružujućim odredbama Zemljišnoknjižnog poslovnika.

Prema odredbi iz članka 200. stavka 1. ZZK-a pojedinačni ispravni postupak se provodi kada za to postoji opravdan razlog, a prema stavku 3. iste zakonske odredbe opravdan razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ovog Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

Na taj način je pojedinačni ispravni postupak definiran kao postupak u kojemu se u određenom zemljišnoknjižnom ulošku ispravljaju zemljišnoknjižni upisi po pravilima o ispravnom postupku, a cilj pojedinačnog ispravnog postupka je da se u ulošku u vezi s kojim se vodi postupak, zemljišnoknjižno-pravno stanje nekretnina uskladi sa stvarnim izvanknjižnim pravnim stanjem, opravdan razlog je propisan preciziranom zakonskom odredbom. Kod toga je vjerojatnost stupnja uvjerenosti u postojanje ili ne postojanje neke činjenice koja je pretežnija od stupnja uvjerenosti u suprotni zaključak o toj činjenici. Dakle, kod ocjene da li je prijedlog za otvaranje postupka osnovan, ta pretpostavka nigdje nije propisana jer sam zemljišnoknjižni sud ocjenjuje postojanje opravdanog razloga za pokretanje postupka kod čega je u fazi predlagatelja pojedinačnog ispranog postupka dovoljno učiniti vjerojatnim postojanje opravdanog razloga predviđenog u naprijed citiranoj odredbi ZZK-a, odnosno u odredbi iz članka 108. stavka 2. Zemljišnoknjižnog poslovnika koja odredba akceptira odredbu iz članka 200. stavka 3. ZZK-a, time da nije potrebno da postoji javna ili javno-ovjerovljena isprava, već je dovoljno da postoji isprava koja čini vjerojatnim pravo osoba koja traži otvaranje ispravnog postupka.

Predlagateljica je kao dokaz osnovanosti svog prijedloga za otvaranje ispravnog postupka podnijela Prijavne listove za zemljišnu knjigu nadležnog Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove za područje k.o. Š. te rješenja o nasljeđivanju nekih od zemljišnoknjižnih suvlasnika upisanih na pojedinim nekretninama čiji nasljednici su treće osobe, a ne predlagateljica u ovom zemljišnoknjižno-pravnom predmetu.

U smislu odredbe iz članka 10. stavka 4. ZZK-a promjena katastarskog broja, oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta provodi se u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja koje zemljišnoknjižni sud donosi po službenoj dužnosti, kada mu tijelo nadležno za katastar dostavi prijavni list o toj promjeni u katastru zemljišta. Zemljišnoknjižni sud će odmah nakon primitka Prijavnog lista katastra u posjedovnici učiniti vidljivim da je pokrenut postupak za promjenu podataka. Dakle, promjena katastarskih podataka u zemljišnoj knjizi provodi zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista.

Svoja prava upisana u posjedovnici, u pogledu kojih je došlo do promjene katastarskog broja, oblika i površine katastarske čestice, a kojom nije došlo i do promjene uknjiženog prava vlasništva, zemljišnoknjižni vlasnici mogu štititi samo kod tijela nadležnog za katastar u odgovarajućem upravnom postupku koji prethodi izdavanju prijavnog lista.

Stoga prijavni list ne može biti isprava kao temelj za pokretanje ispravnog postupka na način kako to predviđa odredba iz članka 200. stavka 3. ZZK-a, odnosno odredba Zemljišnoknjižnog poslovnika o kojoj je naprijed bilo riječi.

Slijedom svega što je naprijed izloženo, proizlazi da žalba predlagateljice nije osnovana te je temeljem odredbe iz članka 380. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14), a u vezi sa odredbom iz članka 91. ZZK-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

U Splitu 30. siječnja 2018.