Broj: Gž-2261/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Franke Zenić, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. M. iz R…., OIB:, drugotužitelja D. M. iz R. …, OIB: …, trećetužiteljice M. B. iz R. …, OIB: …, koje zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., …, četvrtotužiteljice A.-A. F. ž. V. iz Z., … i/ili …, Z. D., OIB: … i petotužiteljice D. R. žene Z. iz S. …, OIB: …, svi tužitelji kao nasljednici pok. I. M. pok. M., protiv prvotuženika Š. M., S., Ć. iz R. …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., …, drugotuženika I. M., S., N. …, F., OIB: …, koga je zastupala punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., …, trećetuženika D. M., Š., D. iz Z., …, OIB: …, četvrtotuženice R. B., S., rođ. M. iz R., …, OIB: …, petotuženice V. L., R., rođ. Š. iz S., …, P. 3232, OIB: …, šestotuženice S. K., rođ. L. iz S., …, C., OIB: …, sedmotuženika P. P. iz S., Š., S. 3 B, OIB: …, osmotuženice B. P., K. iz S., Š., …, OIB: …, devetotuženika J. G. iz S., 3225 P. pri S., …, OIB: …, desetotuženice A. K. iz S., 3225 P. pri S., …, OIB: …, jedanaestotuženika G. K. iz S., 3225 P. pri S., …, OIB: …, dvanaestotuženika J. H. iz S., L., …, OIB: …, i trinaestotuženika M. H. iz S., T., …, OIB: …, tuženici pod 5) do 13) zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., …, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i dr., odlučujući o žalbi prvotužitelja i drugotužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2312/14-39 od 29. svibnja 2015. u toč. I.-, II.-, III.-, IV.- i V.- izreke, u sjednici održanoj 23. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe prvotužitelja B. M. i drugotužitelja D. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2312/14-39 od 29. svibnja 2015. u toč. I.-, II.-, III.-, IV.- i V.- izreke.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

              "I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/5, koji glasi:

              "Utvrđuje se da su tužitelji zajednički vlasnici za ¼ dijela na nekretninama kat. čest. 5511 u naravi pašnjak ukupne površine 1050 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 845 m2, kat. čest. … u naravi izgrađena zemljišta i dvorište ukupne površine 684 m2, kat. čest. … u naravi oranica ukupne površine 534 m2, kat. čest. … u naravi livada ukupne površine 1719 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 864 m2, kat.  čest. …u naravi pašnjak ukupne površine 1534 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 915 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 1054 m2, kat. čest. … u naravi livada ukupne površine 881 m2, kat čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 342 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 161 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 80 m2 sve u k.o. R., što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude izvrše uknjižbu prava zajedničkog vlasništva i to za ¼ dijela, na predmetnim nekretninama, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

              II.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/5, koji glasi:

              "Utvrđuje se da ugovori o kupoprodaji nekretnina i to ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 27. prosinca 2011. godine između tuženog ad/2 I. M. kao prodavatelja i tužene ad/5 V. L., tužene ad/6 S. K. kao kupaca, a koji ugovor je ovjeren od javnog bilježnika S. H., pod posl. brojem OV-7781/11 i OV-7782/11 dana 27. prosinca 2012. godine, zatim ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 27. prosinca 2011. godine između tuženog ad/2 I. M. kao prodavatelja i tuženog ad/7 P. P. i tužene ad/8 B. P. K. kao kupaca, a koji ugovor je ovjeren od javnog bilježnika S. H., pod posl. brojem OV-7783/11 dana 27. prosinca 2012. godine, te ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 27. prosinca 2011. godine između tuženog ad/2 Ive Miočića kao prodavatelja i tuženog ad/9 J. G., tužene ad/10 A. K., tuženog ad/11 G. K., tužene ad/12 J. H. i tuženog ad/13  M. H. kao kupaca, a koji ugovor je ovjeren od javnog bilježnika S. H., pod poslovnim brojem OV-7775/11 dana 27. prosinca 2012. godine ne proizvode pravne učinke prema tužiteljima u dijelu u kojem je tuženik ad/2 I. M. raspolagao suvlasničkim udjelom I. M. pok. M. od ¼ dijela na kat. čest. 1019/1, kat. čest. … i kat. čest. … sve u k.o. R.."

              III.- Nalaže se tužiteljima ad/1 do ad/5 da tuženiku ad/1 naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 17.232,00 kuna, sve u  roku od 15 dana.

              IV.- Nalaže se tužiteljima ad/1 do ad/5 da tuženiku ad/2 naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 15.275,00 kuna, sve u  roku od 15 dana.

              V.- Nalaže se tužiteljima ad/1 do ad/5 da tuženicima ad/5 do ad/13 naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 23.399,70 kuna, sve u  roku od 15 dana.

              VI.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad/1, ad/2, ad/5 do ad/13 za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenih do zatraženih iznosa.

              Rješenjem od 29. svibnja 2015. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja ad/1 do ad/5 protiv tuženika ad/5 do ad/13 za određivanjem privremene mjere, koja glasi:

 

"Nalaže se tuženicima ad/5 do ad/13 kao protivnicima osiguranja zabrana obavljanja bilo kakvih građevinskih radova na nekretninama koje nose oznaku kat. čest. …, … i …, sve položene u k.o R..

              Ako se protivnici osiguranja budu ponašali suprotno navedenoj obvezi, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu u iznos od 10.000,00 kuna svakome.

              Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda." 

              Protiv citirane presude žalbu su izjavili prvotužitelj i drugotužitelj (dalje tužitelji), ovaj potonji osobno i po punomoćniku, pobijajući presudu u toč. I.- do V.- izreke zbog svih žalbenih razloga. Tvrde da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, s obzirom da su u postupku istakli da bi u slučaju postojanja usmenog dogovora, kakvoga ističu tuženici, isti bio ništetan jer ne bi bio sklopljen u valjanom obliku. To bi bio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a za valjanost takvog ugovora propisan je pisani oblik i potrebna je ovjera od strane suca. Time što je prihvaćen kao valjan takav ugovor, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Sestra prvotne tužiteljice M. S. sastavila je 2006. godine pisanu izjavu kojom se odrekla svog nasljednog dijela iza smrti oca M. M. u korist nećaka Š. M. pok. S., dok je u isto vrijeme I. M. odbila potpisati istovjetnu izjavu, što ukazuje na nepostojanje njezine suglasnosti da tuženiku Š. M. ustupi svoj suvlasnički dio. Tužitelji nemaju nikakvog saznanja o postojanju usmenog dogovora između pok. I. M. i prvotuženika. Istina je da je M. – M. M. živjela s prvotuženikom, ali se ukazuje na činjenicu da je ista imala pravo doživotnog plodouživanja na kuću u kojoj je stanovala te drugim nekretninama koje su predmet spora.

              S obzirom da tužitelji i njihova pravna prednica tvrde da je predmet raspolaganja bila samo kuća, dok tuženici smatraju da su to bile sve predmetne nekretnine, na temelju neposredno zainteresiranih i pristranih svjedoka pogrešno je utvrđeno da su predmet raspolaganja bile sve nekretnine. Nelogično je i neživotno da prvotuženik Š. M. 2006. godine traži od I. M. da na njega prenese nekretnine, ako je takav ugovor već bio sklopljen i izvršen. Osporavaju i odluku o trošku ističući da je na nekim ročištima jedan od punomoćnika nekog od tuženika istovremeno bio i zamjenik punomoćnika drugih tuženika. U toj situaciji ne može se tuženicima priznati trošak zastupanja kao da je svakog od njih zastupao odvojeni punomoćnik, već bi se eventualno moglo tražiti uvećanje za zastupanje više osoba, ali priznato samo jednom punomoćniku. Predlažu žalbu prihvatiti te presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U odgovoru na žalbu, prvotuženik osporava žalbene navode ističući da je sporazum između I. M. i Š. M. u naravi realiziran, da su M. M. između ostalih naslijedili i sin S. te kćeri I. i M., kojima nije bilo teško nasljedstvo ostaviti sinovcu na ime brige o njihovoj majci. Tužitelji potvrđuju dogovor o ustupu imovine, smatrajući da je životno i logično da se to odnosi samo na kuću, a životno i logično je da ustupe svoje nasljedne dijelove na svoj svojoj zemlji, kad prepuštaju brigu o majci drugome, za koju su se one bile dužne brinuti po zakonu. Sadržaj postignutog dogovora zna tetka tužitelja, M. S., koja je svoj dio ustupila sinovcu te je svjedočila da su ona i pok. I. išle kod Š. moliti ga da im dogleda majku i da mu daju u zamjenu svu svoju imovinu. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

              Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), jer je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, nije proturječna sama sebi ni razlozima presude, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika, te se presuda može ispitati.

Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

Predmet spora su zahtjevi tužitelja:

- za utvrđenje da su zajednički vlasnici za ¼ dijela na nekretninama kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 1050 m2, kat. čest. …u naravi pašnjak ukupne površine 845 m2, kat. čest. …u naravi izgrađena zemljišta i dvorište ukupne površine 684 m2, kat. čest. … u naravi oranica ukupne površine 534 m2, kat. čest. … u naravi livada ukupne površine 1719 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 864 m2, kat.  čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 1534 m2, kat. čest. …u naravi pašnjak ukupne površine 915 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 1054 m2, kat. čest. … u naravi livada ukupne površine 881 m2, kat čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 342 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 161 m2, kat. čest. … u naravi pašnjak ukupne površine 80 m2 sve u k.o. R., što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem presude izvrše uknjižbu prava zajedničkog vlasništva i to za ¼ dijela, na predmetnim nekretninama, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika,

- za utvrđenje da ugovori o kupoprodaji nekretnina i to ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 27. prosinca 2011. između tuženog ad/2 I. M. kao prodavatelja i tužene ad/5 V. L., tužene ad/6 S. K. kao kupaca, a koji ugovor je ovjeren od javnog bilježnika S. H., pod posl. brojem OV-7781/11 i OV-7782/11 dana 27. prosinca 2012. godine, zatim ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 27. prosinca 2011. između tuženog ad/2 I. M. kao prodavatelja i tuženog ad/7 P. P. i tužene ad/8 B. P. K. kao kupaca, a koji ugovor je ovjeren od javnog bilježnika S. H., pod posl. brojem OV-7783/11 27. prosinca 2012., te ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 27. prosinca 2011. između tuženog ad/2 I. M. kao prodavatelja i tuženog ad/9 J. G., tužene ad/10 A. K., tuženog ad/11 G. K., tužene ad/12 J. H. i tuženog ad/13  M. H. kao kupaca, a koji ugovor je ovjeren od javnog bilježnika S. H., pod poslovnim brojem OV-7775/11 27. prosinca 2012. ne proizvode pravne učinke prema tužiteljima u dijelu u kojem je tuženik ad/2 I. M. raspolagao suvlasničkim udjelom I. M. pok. Marka od ¼ dijela na kat. čest. …, kat. čest. … i kat. čest. … sve u k.o. R..

Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza utvrdio da je prednica tužitelja I. M. svoj suvlasnički udio od ¼ dijela na nekretninama naslijeđenima iza smrti svoga oca M. M., dakle i na predmetnim nekretninama, ustupila svom nećaku Š. M. (prvotuženiku) u zamjenu za obvezu uzdržavanja svoje majke K. M. M. M., što je također učinila i njezina sestra M. S., koji usmeni ugovor je u cijelosti realiziran budući da je prvotuženik uzdržavao i brinuo se o svojoj baki M. M. M. do njezine smrti (preminula je u 103. godini života), a također je stupio u posjed svih nekretnina naslijeđenih iza smrti M. M.. Kako, dakle, u času smrti pok. I. M. predmetne nekretnine u suvlasničkom udjelu od ¼ dijela nisu predstavljale njezinu ostavinu, to tužitelji kao njezini zakonski nasljednici nisu mogli naslijediti suvlasnički udio tih nekretnina.

Također je utvrđeno da su tuženici pod 5) do 13) predmetne nekretnine kupili od prodavatelja I. M. (drugotuženika), s kojim su zaključili kupoprodajne ugovore 27. prosinca 2011., koji su u cijelosti realizirani tako što je prodavatelju isplaćena kupoprodajna cijena, a kupci su stupili u posjed kupljenih nekretnina, koje u naravi predstavljaju njihova parkirališta, a prodane nekretnine drugotuženik je stekao nasljeđivanjem oca S. i diobom sa svojom braćom i sestrama s kojima je 15. siječnja 2008. zaključio diobeni ugovor te je u trenutku zaključenja ugovora bio upisan kao vlasnik matične čest. zem. …k.o. R. u površini od 583 m2, od koje su nastale nekretnine koje je prodao, slijedom čega je odbijen drugi tužbeni zahtjev.

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskoj presudi, kao i primjenu materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP), s tim što na odlučne žalbene navode tužitelja ističe:

              - da je M. S., sestra prvotne tužiteljice I. M., 2006. godine sastavila pisanu izjavu kojom se odriče bilo kakvog nasljednog dijela iza smrti oca M. M., umrlog 1972. godine, kao i nasljednog dijela iza smrti majke K.-M. M. koja je još živa, a eventualni nasljedni dio koji bi joj pripao ostavlja sinu svoga brata Š. M. pok. S., jer on i njegova supruga L. se brinu o njezinoj maci K.-M. M. ud. M. i ostaje im obveza ugledati je do smrti,

              - da je u isto vrijeme I. M. odbila potpisati istovjetnu izjavu, kada su kod nje došli matičar i supruga nećaka L. M., koje odbijanje, samo za sebe, ne upućuje na nepostojanje njezine suglasnosti da nećaku ustupi svoj suvlasnički dio,

              - da je M.-M. M. živjela s unukom Š. M. od svoje 90-e godine, a okolnosti ispunjenja dogovora objasnila je M. S. koja je kazala da je skupa sa sestrom I. odlučila da će sve što su dobile iza smrti oca M. dati nećaku Š. M., ako bi se on htio brinuti o njihovoj majci M., o kojoj se ona i sestra I. nisu mogle brinuti zbog zdravstvenih razloga, obje imaju problem s nogama, ona živi na tabletama, a sestra I. je bila još lošijeg zdravstvenog stanja, ona i sestra I. su pitale nećaka Š. bi li htio uzeti babu M. i gledati je, a da će mu njih dvije na ime toga dati sve njihovo što su naslijedile od oca M., na što je Š. rekao da će uzeti babu M. i dogledati je, baba M. je umrla u dobi od 103 godine, nikada nije bila u bolnici ni u domu, zadnje dvije godine imala je pelene, kada god bih je posjetila majka je bila čista i zadovoljna, s tim da na iskaz M. S. saslušane u njezinoj kući prisutni drugotužitelj D. M. nije imao prigovora,

              - da je teza tužitelja da je predmet raspolaganja njihove majke I. u korist nećaka Š. M. bila samo kuća, dok je teza tuženika da su to bile sve predmetne nekretnine, a prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza osnovano i s razlogom prihvatio tezu tuženika da je pok. I. M., kao i njezina sestra M. S., usmenim i realiziranim ugovorom prenijela na nećaka suvlasnički udio od ¼ dijela nekretnina naslijeđenih iza smrti oca M. M., a nećak se obvezao uzdržavati i brinuti se za baku M. M. M., o kojoj se brinuo i uzdržavao je do kraja njezinog života 2009. godine, kada je preminula u 103. godini života,

              - da ugovor koji su zaključili pok. I. M. i M. S. s nećakom Š. M. nema obilježja ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem slučaju bi za valjanost takvog ugovora bio propisan pisani oblik i ovjera od strane suca, već po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o darovanju s nalogom, i u konkretnom slučaju nekretnine koje su bile predmet ugovora su predane u posjed daroprimcu, koji je izvršio nalog brinući se i uzdržavajući baku do kraja njezinog života, pa takav izvršeni ugovor predstavlja i osnovu (titulus) i način (modus) stjecanja prava suvlasništva (§ 938. do § 956. Općeg građanskog zakonika - Austrijski opći građanski zakonik objavljen 1. 6. 1811.), koja pravna pravila se primjenjuju na temelju čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91.), a sudska praksa ih je tumačila tako da se pravo (su)vlasništva moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i izvršenjem pravnog posla,

              - da prvotna tužiteljica, preminula 24. kolovoza 2013., nije sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. R., iz čega se može zaključiti da nije polagala (su)vlasnička prava ni na jednu od predmetnih nekretnina,

              - da je pok. I. M. suvlasnički dio nekretnina naslijeđenih iza smrti oca darovala nećaku Š. M., pa te nekretnine u času njezine smrti nisu predstavljale njezinu ostavinu, pa ih tužitelja kao njezini zakonski nasljednici nisu mogli naslijediti,

              - da je neosnovan i tužbeni zahtjev za utvrđenje da ugovori o kupoprodaji nekretnina između drugotuženika I. M. kao prodavatelja i tuženika pod 5) do 13) kao kupaca, ne proizvode pravne učinke prema tužiteljima u dijelu u kojem je drugotuženik raspolagao suvlasničkim udjelom od ¼ dijela, budući da su kupci te nekretnine kupili od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika I. M. na matičnoj čest. zem. … k.o. R., pa ih štiti i načelo povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama - "Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13.),

              - da neosnovano tužitelji osporavaju odluku o trošku paušalno ističući da je na nekim ročištima jedan od punomoćnika nekog od tuženika istovremeno bio i zamjenik punomoćnika drugih tuženika, u kojoj situaciji se ne može priznati trošak zastupanja kao da je svakog od njih zastupao odvojeni punomoćnik, već bi se eventualno moglo tražiti uvećanje za zastupanje više osoba, ali priznato samo jednom punomoćniku, jer je trošak priznat prvotuženiku, drugotuženiku i tuženicima pod 5) do 13) koji su imali punomoćnike te je samo tuženicima pod 5) do 13) priznato uvećanje od 50 % na temelju Tbr. 36. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), dakle materijalno pravo je pravilno primijenjeno kod odluke o troškovima postupka u toč. III.-, IV.- i V.- izreke (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I.- do V.- izreke, tj. odlučiti kao u izreci ove presude.

              U nepobijanom dijelu pod toč. VI.- izreke, ista presuda ostaje neizmijenjena, kao i rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

 

U Zadru 23. ožujka 2018.