Broj: Gž Zk-15/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice J. K. iz J., …, OIB: …, radi uknjižbe prava vlasništva u zk. ul. 3084 k. o. S. J., odlučujući o žalbi protustranaka 1. T. G., OIB: … i 2. A. G., OIB: …, oboje iz J., …, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-2022/13 od 11. studenoga 2015., 9. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranaka 1. T. G. i 2. A. G. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-2022/13 od 11. studenoga 2015. u dijelu pod st. I. izreke.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci Stalna služba u Crikvenici - zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe prigovora upisane pod poslovnim brojem Z-2022/13, brisanje zabilježbe odbijenog prigovora upisane pod poslovnim brojem Z-3908/15 i brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-3912/15 u zk. ul. 3084 k. o. S. J..

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor T. i A. G. i potvrđeno rješenje Općinskog suda u rijeci Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Z-1781/13 od 6. lipnja 2013. (st. I. izreke). Nadalje, tim rješenjem određena je zabilježba odbijenog prigovora te brisanje zabilježbe prigovora na ovosudno rješenje poslovni broj Z-17081/13 (st. II. i III. izreke).

Protiv tog rješenja žale se 1. i 2. protustranke iz razloga bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe evidentno je da žalbu podnose protiv tog rješenja samo u dijelu pod st. I. izreke kojim je odbijen njihov prigovor i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Z-1781/13 od 6. lipnja 2013.

Žalba 1. i 2. protustranke nije osnovana.

Donoseći pobijano rješenje u dijelu pod st. I. izreke prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK).

Predmet ove zemljišnoknjižne stvari je prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na kč. br. 310/1 upisanoj u zk. ul. 3084 k. o. S. J. na temelju sudske nagodbe zaključene na zapisnik kod Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-484/2008 od 29. svibnja 2013.

Odlučujući o prigovoru protustranaka protiv naprijed navedenog rješenja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio okolnosti koje su od odlučujućeg značaja za odluku o tom prigovoru te je i pravilno ocijenio da je prigovor neosnovan, slijedom čega je i pravilno postupio kada je taj prigovor odbio i potvrdio rješenje pobijano prigovorom.

Prema odredbi čl. 55. st. 1.b) ZZK javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba su odluke suda ili drugog nadležnog tijela, odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

S obzirom na žalbene navode žalitelja gdje ističu da predmetna sudska nagodba nije podobna za neposrednu uknjižbu prava vlasništva te da ista nije ovršna isprava, ovdje prije svega valja ukazati da je, suprotno tim žalbenim navodima, predmetna sudska nagodba javna isprava na temelju koje se mogla dopustiti uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Ovo i bez obzira na okolnost na koju u žalbi ukazuju protustranke, što su stranke predmetnom nagodbom uredile svoj sporni odnos, ne samo za predmetnu, već i za druge nekretnine navedene u toj sudskoj nagodbi.

Pritom žalitelji očito ispuštaju iz vida da se na temelju javnih isprava upisi u zemljišne knjige vrše neposredno, bez provođenja ovršnog postupka s obzirom da u Ovršnom zakonu ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 – dalje: OZ) više ne postoje odredbe o ovrsi upisivanjem prava u javnu knjigu (brisane su još novelom iz 2003.).

Nadalje, nisu u pravu žalitelji kada u žalbi ističu da predmetna sudska nagodba nije ovršna isprava s obzirom da dospijeće pojedinih tražbina utvrđenih tom nagodbom nije određeno, niti se može dokazati, pozivajući se pritom na odredbe čl. 27. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i čl. 33. OZ. Ovo stoga jer u predmetnoj sudskoj nagodbi nije riječ o ispunjenju pojedinih tražbina, već o dozvoli uknjižbe na predmetnoj nekretnini. Naime, predmetnom sudskom nagodbom tužiteljica i tuženici (ovdje predlagateljica i protustranke) uredile su svoj sporni odnos vezano za predmetnu nekretninu, ali i druge nekretnine navedene u toj nagodbi koja pod točkom 2. sadrži izričitu i bezuvjetnu dozvolu tuženih (ovdje protustranaka i žalitelja) kojom dozvoljavaju da temeljem te sudske nagodbe tužiteljica bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava suvlasništva u 159/352 dijela kč. br. 301/1 oranica pod gromaču površine 98 čhv iz zk. ul. 3084 k. o. S. J., a nakon kojeg upisa će tuženici ostati upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u 105/352 dijela, a tužiteljica kao suvlasnik u 247/352 dijela iste nekretnine.

Stoga nisu u pravu žalitelji kada smatraju da je predmetnom nagodbom utvrđeno više tražbina među strankama čije je ispunjenje uvjetovano barem istodobnim ispunjenjem pojedinih obveza. Pritom žalitelji čak niti u žalbi ne ukazuju ispunjenjem kojih bi to konkretnih obveza bila uvjetovana navedena dozvola uknjižbe vezana za predmetnu nekretninu.

Kako, dakle, predmetnom sudskom nagodbom nije ugovoreno niti davanje izjave volje u određenom roku, već ista sadrži izričitu i bezuvjetnu dozvolu uknjižbe prava vlasništva za predmetnu nekretninu, onda ta sudska nagodba u odnosu na predmetnu nekretninu odmah, već samim zaključenjem te nagodbe proizvodi pravni učinak. Stoga je ta sudska nagodba, suprotno shvaćanju žalitelja, javna isprava koja je prikladna za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

S obzirom na izneseno, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu predmetnu žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, odnosno odlučiti kao u st. I. izreke ovog rješenja.

Osim brisanja zabilježbe prigovora, ujedno je valjalo odrediti i brisanje suvišno upisanih zabilježbe odbijenog prigovora i zabilježbe žalbe s obzirom da zabilježba odbijenog prigovora nije predviđena odredbama ZZK, a upis zabilježbe žalbe određuje se kada je riječ o žalbi protiv rješenja o upisu (čl. 127. st. 1. ZZK), dok je u konkretnom slučaju riječ o žalbi protiv rješenja kojim je prigovor odbijen. Očito je namjera prvostupanjskog suda bila sačuvati knjižni prvenstveni red za slučaj drugačije odluke povodom pravnih lijekova, no, to se moglo postići već i samom zabilježbom prigovora koja bi se brisala tek po pravomoćnosti rješenja o prigovoru.

U Velikoj Gorici 9. travnja 2018.