Broj: Gž Zk-181/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, Građansko – upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama, rješavajući žalbu protustranke C. d.d. A. I., K., R. S., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz U., protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Z-372/15 od 14. listopada 2015., dana 3. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Z-372/15 od 14. listopada 2015.

II. Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli – Pola da briše zabilježbu žalbe u z.k. ul. 773 k.o. S. S.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Z-141/13 od 13. ožujka 2014. usvojen je prijedlog predlagatelja Republike Hrvatske za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. 407 i k.č. 408. upisane u zk. ul. 773 k.o. S. S. s imena društveno vlasništvo – nositelj prava korištenja C. K. O. B. na ime predlagatelja Republike Hrvatske.

Rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Z-372/15 od 14. listopada 2015. potvrđeno je rješenje pod poslovnim brojem Z-141/13 od 13. ožujka 2014.

Protiv tog rješenja žali se protustranka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,  28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s odredbom članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, u daljnjem tekstu: ZZK), te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a i u vezi s odredbom članka 91. stavka 1. ZZK-a ovaj sud je ocijenio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka i članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje odredbe drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog zemljišnoknjižnog postupka je prijedlog predlagatelja upisa za uknjižbu prava vlasništva na k.č. 407 i k.č. 408. zk. ul. 773 k.o. S. S., a svoj prijedlog temelji na odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Zakona o šumama.

Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog za upis jer je ocijenio da je predlagatelj dokazao da se predmetne nekretnine koje su u zemljišnoj knjizi upisane i to k.č. br. 407 neplodno površine 497 m2, k.č. br. 408 neplodno površine 395 m2 upisane u 1/1 dijela kao društveno vlasništvo – nositelj prava korištenja C. K. O. B., a da je u teretnom listu zabilježena zabrana raspolaganja opterećenja nekretnina temeljem članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske objavljene u "Narodnim novinama" broj 36 od 24. srpnja 1991., da su navedene nekretnine na dan 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91, u daljnjem tekstu: ZPZ) odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90) nalazile izvan granica građevinskog područja Općine B.

Suprotno navodima u žalbi pobijano rješenje prvostupanjskog suda je zakonito i pravilno.

Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalan postupak u kojem prema načelu legaliteta o postojanju zakonskih pretpostavki za upis sud odlučuje ispitivanjem prijedloga za upis i njegovih priloga prema mjerodavnom zemljišnoknjižnom stanju u času kada je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu (članak 107. stavak 1. i članak 108. ZZK).

Zakonom o poljoprivrednom zemljištu Republika Hrvatska je na osnovi samog zakona postala vlasnicom nekretnina koje su 24. srpnja 1991. predstavljale poljoprivredno zemljište i koje su se nalazile u društvenom vlasništvu. Zbog navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju s obzirom da su predmetne nekretnine upisane kao društveno vlasništvo, te da su po kulturi neplodne površine, ne može doći do primjene odredbe članka 361. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZVDSP),  predmnjeve da je stupanjem na snagu navedenog ZVDSP-a izvršena pretvorba prava korištenja u pravo vlasništva upisanih korisnika na nekretninama u društvenom vlasništvu.

Naime, Republika Hrvatska je na temelju posebnih zakona od kojih je jedan i ZPZ prije stupanja na snagu ZVDSP-a postala temeljem zakona vlasnik nekretnine u odnosu na koje su bile ispunjene pretpostavke iz tih posebnih zakona. Kod ZPZ-a su dovoljne dvije pretpostavke kod kojih je prva da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu, a druga pretpostavka je da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Pri tome valja reći, da postojanje ili nepostojanje te druge pretpostavke po pravnom shvaćanju ovog suda se dokazuje uvjerenjem nadležnog upravnog tijela za prostorno uređenje iz kojeg bi bilo vidljivo jesu li na dan stupanja na snagu ZPZ-a (24. srpnja 1991.) određene nekretnine bile unutar ili izvan granica građevinskog područja.

Iz stanja zemljišne knjige proizlazi da su predmetne nekretnine bile upisane kao neplodne površine, a predlagatelj uz prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama dostavio je ispravu iz koje proizlazi da se radi o zemljištu koje se nalazilo izvan granica građevinskog područja, odnosno da se radi o zemljištu koje bi bilo poljoprivredno zemljište.

Prema odredbi članka 2. ZPZ-a poljoprivrednim zemljištem u smislu tog zakona smatraju se oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji (stavak 1.), a poljoprivrednim zemljištem u smislu tog zakona smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupštine Općine (stavak 2.), dok prema odredbi članka 3. stavak 1. ZPZ-a na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.

Kako je u konkretnom slučaju, predlagatelj uz prijedlog za upis vlasništva na predmetnim nekretninama dostavio i uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Istarske županije iz kojeg proizlazi da su se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odnosno Zakona o šumama nalazile izvan granica građevinskog područja Općine B., to nije odlučno, prema navodima protustranke, jesu li sporne nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća koje je bilo korisnik predmetne nekretnine, kao i o pravnom sljedništvu istog, budući da su predmetne nekretnine postale vlasništvo Republike Hrvatske, te nisu mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva u korist protustranke u smislu odredbe članka 361. stavak 1. i članka 390.a. ZVDSP-a.

S obzirom da je predlagatelj uz prijedlog za uknjižbu prava vlasništva dokazao, odnosno priložio relevantnu ispravu – uvjerenje nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje iz kojeg proizlazi da su se na dan 24. srpnja 1991. predmetne nekretnine nalazile izvan granica građevinskog područja, to su ispunjeni uvjeti za uknjižbu prava vlasništva u korist predlagatelja.

Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 91. stavak 1. ZZK-a i članka 128. ZZK-a odbiti žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 3. svibnja 2018.