Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž Zk-918/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu Sisak, Građansko-upravni odjel, Sisak, Ferde Hefelea 57, protiv tužene J. G., D., OIB: …, zastupana po Zajedničkom odvjetničkom uredu D. N. i M. N. T., S., radi ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, broj 16 SSHK P-176/17-4 od 13. srpnja 2017. i rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, broj 16 SSHK P-176/17-9 od 18. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, broj 16 SSHK P-176/17-4 od 13. srpnja 2017. i rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, broj 16 SSHK P-176/17-9 od 18. rujna 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I Nalaže se Općinskom sudu u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Dvor, da ispravi pogrešan upis zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, Izdvojeni zemljišnoknjižni odjel u Dvoru broj: Z-851-13-15 od 18. svibnja 2015. na način da izvrši upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika J. G., OIB: …, D., na nekretninama upisanim u zk.ul. 347, k.o. Z., koje se sastoje od k.č.br.456/2 šuma u R. B. od 11509m2 i od k.č.br.456/6 šuma u R. B. od 6474 m2 te se nalaže uspostava prijašnjeg zk. stanja u odnosu na vlasništvo Republike Hrvatske kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj: Z-851-13-15 od 18. svibnja 2015., na način da se upiše vlasništvo Republike Hrvatske."

II Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj da tuženoj J. G., D., naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 937,50kn, u roku od 15 dana."

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za donošenje dopunske odluke.

 

Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužiteljica, pobijajući iste zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te preinači pobijano rješenje na način da odluči o tužbenom zahtjevu iz točke II. tužbe ili da žalbu uvaži i ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu je podnesen, u kojemu se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice pa se predlaže žalbu iste odbiti.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice radi ispravka pogrešnog upisa zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, Izdvojenog zemljišnoknjižnog odjela u D. broj: Z-851-13-15 od 18. svibnja 2015., glede prava vlasništva nekretnina označenih kao k.č.br.456/2 šuma u R. B. od 11509 m 2 i k.č.br. 456/6 šuma u R. B. od 6474 m 2 na način što će se kao vlasnik predmetnih nekretnina upisati tužiteljica uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene J. G., kao upisane zemljišnoknjižne vlasnice.

 

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je iz z.k. predmeta Z-851/13 utvrđeno da je tužena podnijela prijedloga radi provođenja pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka za k.č.br. 456/2 i 456/6 upisanih u zk.ul. 5, k.o. Z.,

- da je tužena u prijedlogu dostavila potvrdu o povijesti k.č.br. 456/2 i 456/6 i posjedovni list iz kojeg je razvidno da je ista posjednica nekretnina za koje se traži provođenje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka,

- da je iz citiranog spisa razvidno da je tužiteljica prigovorila otvaranju i pokretanju ispravnog postupka tek godinu dana nakon otvaranja istog, jer da tužena nije dostavila dokaz temeljem kojeg bi se moglo utvrditi temeljem čega su prednici iste bili u posjedu predmetnih nekretnina,

- da prigovor tužiteljice nije prihvaćen te je udovoljeno prijedlogu i određen je ispravak zemljišnoknjižnog stanja rješenjem Z-851/13 od 18. svibnja 2015., a prije donošenja rješenja sud je saslušao svjedoke i predlagateljica te utvrdio kontinuitet posjeda prednika tužene,

- da su k.č.br. 456/2 i 456/6 evidentirane u posjedovnom listu broj 29, k.o. Z., na ime posjednika J. G.,

- da je provedbom ostavinskog rješenja Općinskog suda u Dvoru broj O-80/06 izvršena promjena u katastarskom operatu sa dotadašnjeg evidentiranog posjednika J. R. kći R. te je upisano novo posjedovno stanje i to posjednik J. G.,

- da je prema evidenciji promjena broj 1/73 u predmetu cijepanja radi priznanja uzurpacije, a po prijavnom listu broj 12/73 razvidno da iz k.č.br. 456 u posjedovnom listu 28 u posjedu S. R., nastaje 456/2 u evidenciji posjeda R. R. kći J., u posjedovnom listu 29, dok iz katastarske čestice d456 u posjedovnom listu 96, u posjedu ONI, nastaje katastarska čestica 456/6 u evidenciji posjednika R. R. kći J., u posjedovnom listu broj 29,

- da iz posjedovnog lista proizlazi da su k.č.br. 456/2 i 456/6 u naravi bile "brdo", na temelju koje klasifikacije je sada pok. J. R. prednica tužene plaćala katastarski prihod, s tim da su prednici tužene pravo na posjed nekretnina stekli u predmetu cijepanja radi priznanja uzurpacije po prijavnom listu broj 12/73,

- da je na k.č.br. 456/2 i 456/6 tužena upisana kao vlasnica nekretnina,

- da iz povijesnih prikaza zemljišne knjige proizlazi da su k.č.br. 456/2 i 456/6 bile upisane kao vlasništvo općenarodna imovina s pravom upravljanja za korist Narodnog odbora Općine D. na U.,

- da je tužiteljica 25. rujna 2009. podnijela zahtjev za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama pa je temeljem zakona postala vlasnicom nekretnina koje su predmet spora,

- da iz iskaza svjedoka R. R., D. K. i N. R. proizlazi da se tužena preko svojih pravnih prednika nalazi u poštenom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, zbog čega je stakla pravo vlasništva dosjelošću.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužena stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama već 1978., budući da se nalazi u poštenom i samostalnom posjedu putem svojih pravnih prednika preko šezdeset godina, a osnov upisa u katastru prednika tužene i tužene da je izvršen na temelju prijavnog lista kojim je cijepana nekretnina k.č.br. 456 na nekoliko manjih nekretnina. Nekretnine koje su predmet postupka da nisu do upisa Republike Hrvatske 2009. bile u društvenom vlasništvu već su iste bile upisane kao općenarodna imovina, a svrha instituta dosjelosti je upravo da se ukloni trajni nesklad između posjeda i vlasništva i da se time pojednostavni pravno stanje i istodobno dopuni zaštita pravnog prometa nekretnina. Tužena, a što da i proizlazi iz iskaza svjedoka, da se preko svojih pravnih prednika nalazila u poštenom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina zbog čega je dosjelošću temeljem odredbe članka 28. i 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO) stekla pravo vlasništva. Tužiteljica da je zaštitu svog prava mogla ostvariti tužbom za brisanje sukladno članku 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 53/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK), u svezi s člankom 342. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV), no ista da nije podnijela takvu tužbu, niti je dokazala da tužena nema potrebnu kvalifikaciju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa da je zahtjev tužiteljice valjalo odbiti.

 

Navedena činjenična utvrđenja, kao i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za sada ne prihvaća ovaj žalbeni sud, jer je žalbenim navodima tužiteljice doveden u sumnju.

 

Tužiteljica u konkretnoj pravnoj stvari podnosi tužbu čiji je zahtjev zasnovan na odredbi članka 197. ZZK, koji propisuje tužbu za ispravak koju su ovlaštene podnijeti među ostalim osobe koje su izjavile prigovor u postupku otvaranja zemljišne knjige i čijem prigovoru zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku nije u cijelosti ili djelomično udovoljio.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je zemljišnoknjižni upis proveden u ispravnom postupku u korist tužene pogrešan jer da je vlasnica nekretnina koje su predmet postupka i pobijanog zemljišnoknjižnog upisa.

 

Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa jer je smatrao utvrđenim da se tužena preko svojih prednika i osobno od 1978. nalazi u poštenom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, a osnov upisa u katastru prednika tužene i tužene osobno da je izvršen temeljem prijavnog lista kojim je cijepana nekretnina k.č. br. 456 na nekoliko manjih nekretnina, dok nekretnine koje su predmet ovog postupka nisu do upisa Republike Hrvatske (2009.) bile u društvenom vlasništvu.

 

Razlozi izneseni u pobijanoj presudi o činjenicama koje su relevantne za osnovanost zahtjeva tužiteljice, točnije za ocjenu radi li se o pogrešnom upisu u korist tužene kako tužiteljica tvrdi i je li tužena pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla temeljem valjane pravne osnove nisu jasni i nisu dostatno obrazloženi, radi čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Odredbom članka 197. ZZK propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

 

Prvostupanjski sud je na okolnosti ostvarenja propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću na strani tužene odnosno njenih prednika izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i pregledom pribavljene dokumentacije, a pri ocjeni navedenih dokaza pogrešno je primijenio odredbu članka 8. ZPP-a u skladu s kojom odredbom su prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje činjenice će uzeti kao dokazane.

 

Za ocjenu izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka nije od presudnog značenja činjenica (sama za sebe) jesu li tvrdnje svjedoka potkrijepljene materijalnim dokazima kako je očito pogrešno smatrao prvostupanjski sud, kao niti je li kazivanje svjedoka utemeljeno na njihovim neposrednim ili pak posrednim saznanjima. Činjenica posjedovanja i korištenja nekretnina kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću ne podrazumijeva (samo) utvrđenje o tabularnom posjedu, odnosno upisu posjeda u knjige katastra zemljišta.

 

Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete stječe pravo vlasništva te stvari. Time se dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja otklanja te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičkim stanjem, a pobijana presuda ne sadrži jasne i obrazložene razloge o faktičnom posjedovanju i korištenju nekretnina koje su predmet postupka.

 

Dakle, u razlozima presuda izostala je pravilna i svestrana ocjena iskaza saslušanih svjedoka u odnosu na ostale izvedene dokaze osobito obzirom na podatke o tome što sporne nekretnine predstavljaju u naravi, povijesno zemljišnoknjižno i posjedovno stanje tih nekretnina koje proizlazi iz posjedovnih listova katastra zemljišta.

 

Prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o ostvarivanju pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina. Dakle, izostalo je obrazloženje i analiza temeljem koje pravne osnove je tužena putem svojih prednika stekla vlasništvo nekretnina jer nedostaje vlasnički slijed njenih pravnih prednika na spornim nekretninama. I u situaciji da se prihvati da je ista putem pravnih prednika od 1978. u posjedu istih, nije utvrđeno kada su njeni prednici stekli predmetne nekretnine, s obzirom da su iste bile upisane kao vlasništvo Općine Z. do 1903., od 1952. upisane su kao Općenarodna imovina pod upravom Narodnog odbora Općine D. na U., te od 2009. kao vlasništvo tužiteljice.

 

Dosjelošću, nije se moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su bile u državnom vlasništvu ako nije stečeno do 6. travnja 1941., odnosno na nekretninama u općenarodnoj imovini / društvenom vlasništvu od 15. svibnja 1945. do 8. listopada 1991., kada je ukinuta ova zakonska zapreka izričito propisana zakonom (1959. i 1980.). Vrijeme dosjelosti, međutim, proteklo prije prelaska nekretnine u društveno vlasništvo, nastavlja se njenim vraćanjem u privatno vlasništvo, a najkasnije 8. listopada 1991., ako je za cijelo vrijeme održan neprekinut kvalificirani posjed. Na određenim površinama obradivog zemljišta u društvenom vlasništvu priznavalo se pravo vlasništva fizičkoj osobi ako je do 6. travnja 1941. uzurpirano zemljište u državnom vlasništvu, odnosno zemljište u vlasništvu seoskih zemljišnih zajednica i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina do 19. travnja 1947., kada je i to zemljište zakonom bilo preneseno u društveno vlasništvo, pod uvjetom da je uzurpant ili njegov pravni slijednik neprekidno obrađivao zemljište za svoje potrebe. Pod istim pretpostavkama priznavalo se pravo vlasništva na ograđenom pašnjaku u državnom vlasništvu koji je uzurpiran do 6. travnja 1941. Ovi propisi prestali su vrijediti 6. studenog 1993. u Republici Hrvatskoj, ali su započeti postupci o priznavanju prava vlasništva po osnovi uzurpacije nastavljeni do pravomoćnog okončanja.

 

Odlučne činjenice u smislu zauzetih pravnih stajališta u praksi Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 35298/04 od 11. lipnja 2009., Radomilja i dr., protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 37685/10 od 28. lipnja 2016.), predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužene i njenih prednika u propisanom trajanju u koje se uračunava posjed prije 8. studenog 1991. (kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu) pod uvjetom navedenim u odlukama Europskog suda za ljudska prava da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe, obzirom na stečena subjektivna građanska prava, uz ostvarenje i ostalih propisanih pretpostavki.

 

Slijedom iznesenog, kako osnovanost zahtjeva tužiteljice radi ispravka upisa kojeg je odredio zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku ovisi o utvrđenju gore navedenih relevantnih činjenica u svezi vlasništva predmetnih nekretnina u trenutku određivanja upisa, o čemu pobijana presuda ne sadrži pravno osnovane i obrazložene razloge, žalbu tužiteljice valjalo je uvažiti i pobijanu presudu ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe članka 369. stavak 1. u svezi s odredbom članka 166. stavak 3. ZPP-a, kao što je valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje, obzirom da je ukinuta odluka o trošku postupka (članak 380. stavak 3. ZPP-a.).

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će imajući u vidu upite i primjedbe iz ovog rješenje, po potrebi dopuniti odlučno činjenično stanje izvođenjem predloženih dokaza, nakon čega će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza o zahtjevu tužiteljice donijeti pravilnu i zakonitu odluku, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

U Splitu, 3. svibnja 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu