Broj: Gž-1030/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. L. d.o.o. U., OIB: … i 2. A. d.o.o. U., OIB: …, koje zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u B., protiv tuženice M. P. M., R. I., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica u R., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Pn-387/15-21 od 8. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Pn-387/15-21 od 8. ožujka 2017.

 

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Pn-387/15-21 od 8. ožujka 2017. u točki III. i IV. njegove izreke.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja koji su glasili:

 

              "1.              Nalaže se tuženoj da prvotužitelju isplati iznos od: 221.00000 kn (dvjestodvadesetjednutisućukuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 25.01.2013. godine do isplate te iznos od  265.000,00 kn (dvjestošezdesetpettisućakuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 12.02.2014. godine do isplate.

 

              2.              Nalaže se tuženoj da drugotužitelju isplati iznos od: 227.00000 kn (dvjestodvadesetsedamtisućakuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 27.04.2012. godine do isplate."

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđuje da je tužba 1.-tužitelja povučena za iznos od 44.000,00 kn, u točki II. utvrđuje se da je tužba 2.-tužitelja povučena za iznos od 197.000,00 kn. U točki III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 3.200,00 kn u roku od 15 dana i to 1.-tužitelju u iznosu od 19.081,00 kn a 2.-tužitelju u iznosu od 11.119,00 kn.

 

              U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

 

              Protiv citirane presude te rješenja u točkama III. i IV. izreke pravovremenu žalbu izjavljuju tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP).

 

              Predlažu da se ukinu presuda i rješenje.

 

              U odgovoru na žalbu tuženica je osporila osnovanost žalbenih navoda smatrajući da je sud pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbene zahtjeve tužitelja. Predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda odnosno rješenje uz naknadu troška odgovora na žalbu specificiranog u odgovoru.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet spora zahtjev 1.-tužitelja za naknadu štete nastale zbog prodaje ukupno dva stana po cijenama manjim od realnih te zahtjev 2.-tužitelja za naknadu štete nastale zbog prodaje jednog stana po cijeni manjoj od realne a koju bi tužitelji prema vlastitim tvrdnjama ostvarili po redovnom tijeku stvari da nisu bili spriječeni štetnom radnjom tuženice – upisom neopravdane zabilježbe spora na nekretninama tužitelja na temelju tužbe u parničnom postupku Općinskog suda u Bujama – Buie poslovni broj P-43/09 odnosno da se radi o zahtjevu u smislu odredbe čl. 1046., 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) u svezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

 

              Sud prvog stupnja uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između TD L. d.o.o. U., kao prodavatelja i T. M., kao kupca od 25.01.2013. godine, utvrđuje da je predmet prodaje 1/4 dijela k.č.br. 1574/44 k.o. L., u naravi stan u prizemlju zgrade ukupne površine 56,44 m2, te pripadajući dio vrta ukupne površine 40 m2, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 67.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, plativa u dvije rate, da je čl. 3. Ugovora utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini zabilježen spor rješenjem Općinskog suda Buje posl. br. Z-470/09.

 

              Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između TD L. d.o.o. U., kao prodavatelja te E. P. i L. E., kao kupaca od 12.02.2014. godine, utvrđeno je da je predmet prodaje 2/8 dijela k.č.br. 1574/47 k.o. L., u naravi stan na prvom katu površine oko 58,00 m2, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 60.000,00 €, u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, da je čl. 4. Ugovora utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba spora pod posl. br. P-43/09, zabilježba ugovora o zalogu za korist B. d.o.o. N., zabilježba ovrhe posl. br. Ovr-560/13, te rješenje o osiguranju od 22.10.2013. godine za korist RH, Ministarstvo financija-Porezna uprava, te da se prodavatelj obvezuje brisati sve zabilježbe u roku od 3 mjeseca od sklapanja ugovora, dok je čl. 5. Ugovora utvrđeno da predmetna nekretnina ima ishodovanu građevinsku dozvolu i da je pokrenut postupak za legalizaciju.              

 

Uvidom u parnični spis posl. br. Pu P-96/15 (ranije P-43/09) utvrđeno je da je tužiteljica u tom predmetu, M. P. M., dana 30. siječnja 2009. godine podnijela tužbu protiv tuženika: 1. A. d.o.o. U., 2. L. d.o.o. U., 3. I. S. iz R.. I. i 4. G. D. iz R.. I., radi ispunjenja, utvrđivanjem prava vlasništva na nekretninama, te da tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi vlasnicom stana: etaža 18/100 u prizemlju zgrade označen kao stan B, ukupne površine 50,38 m2, sagrađen na k.č.br. 1574/43 k.o. L., te suvlasnicom zgrade u 2/4 dijela sagrađene na k.č.br. 1574/47 k.o. L. i suvlasnicom 1/4 dijela stambenog objekta sagrađenog na k.č.br. 1574/44 k.o. L., što su tuženici dužni trpjeti i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu, a što će u protivnom zamijeniti presuda.

 

              Uvidom u prvostupanjsku presudu posl. br. P-43/09-23 od 12. prosinca 2011. godine utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen u odnosu na sve tuženike, s argumentacijom da tužiteljici nedostaje valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, temeljem pravnog posla zaključenog s I. S. i G. D., koji u času zaključenja ugovora nisu bili upisani kao vlasnici nekretnine, već je nekretnina bila upisana kao vlasništvo njihovih trgovačkih društava L. d.o.o. U. i A. d.o.o. U., koja nisu bila ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljicom.

 

Povodom žalbe tužiteljice, prvostupanjska presuda je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-3291/12-2 od 03. listopada 2014. godine.

             

              Nadalje, sud prvog stupnja uvidom u spis Općinskog suda u Bujama – Buie poslovni broj Z-470/09 utvrđuje da je predlagateljica M. P. M., dana 30. siječnja 2009. godine zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Bujama podnijela prijedlog protiv protustranaka A. d.o.o. U. i L. d.o.o. U., radi zabilježbe spora, temeljem kojeg prijedloga je Općinski sud u Bujama donio rješenje posl. br. Z-470/09, od 30. siječnja 2009. godine, kojim je zabilježen spor koji se vodi pod posl. br. P-43/09, na nekretninama:

-          A. d.o.o. U., koje se sastoje od posebnog dijela zgrade sagrađene na k.č.br. 1574/43 k.o. L., i to stan B ukupne površine 50,38 m2, u suvlasništvu cijele nekretnine od 18/100 dijela, upisan u zk. ul. 2559 k.o. L.,

-          L. d.o.o. U., koje se sastoje od 2/4 dijela k.č.br. 1574/47, upisanim u zk. ul. 2467 k.o. L. i

-          L. d.o.o. U., koje se sastoje 1/4 dijela k.č.br. 1574/44, upisanim u zk. ul. 2408 k.o. L.,

a što je utvrđeno i uvidom u zemljišnoknjižne izvatke za te nekretnine.

 

              Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da na nekretninama 2.-tužitelja označenim kao 6/20 dijela k.č.br. 1574/42 k.o. L. i k.č.br. 1574/43 k.o. L. etaža 17/100 u naravi stan kao posebni dio zgrade ukupne površine 47,31 m2 nije bila upisana zabilježba spora pri čemu 2.-tužitelj tvrdi da je navedene nekretnine prodao kupcu TD W. D. C." d.o.o. za manju cijenu od uobičajene i to zbog zabilježbe spora na tim nekretninama te mu je nastupila šteta u iznosu od 227.000,00 kn a kako to 2.-tužitelj nije dokazao s obzirom da uopće u vrijeme prodaje nije bila upisana zabilježba spora a ni da bi mu nekom protupravnom štetnom radnjom tuženice nastala šteta smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a za odgovornost za štetu pa u cijelosti odbija tužbeni zahtjev 2.-tužitelja kao neosnovan.

 

Nadalje sud prvog stupnja uvidom u Sporazum od od 30. svibnja 2013. godine, sklopljen između G. D. i tuženice, utvrđuje da se istim G. D. obvezao obročno isplatiti tuženici cjelokupni dosuđeni iznos od 286.793,00 €, prema presudi br. 228/12 Suda u V.-Odvojenog odjela u S. D. di P., zajedno s troškovima i kamatama, najkasnije do 31. prosinca 2013. godine, dok se tuženica obvezuje izdati mu isprave podobne za brisanje upisanih ovrha i hipoteka na nekretninama u I. te se uz to odreći izvršnih radnji u odnosu na navedenu presudu, kao i upisa plombi na 4 stana u vlasništvu G. D. i I. S. u L. u Hrvatskoj, i to: na stanu "A" i "D" na k.č.br. 1574/47, na stanu "D" na k.č.br. 1574/43 i na stanu "D" na k.č.br. 1574/44, i to u trenutku kad joj G. D. isplati iznos od 100.000,00 €.

 

Temeljem iskaza saslušanih svjedoka, stranaka i navedenog sporazuma, utvrđeno je da su G. D. i I. S. tuženici dugovali novac u iznosu od 100.000,00 €, da je u I. tuženica vodila parnični postupak u kojem je postupku pravomoćnom presudom naloženo G. D. i I. S. da tuženici isplate iznos od 190.000,00 €, uvećano za troškove postupka, kamate i kazne zbog neosnovano izjavljene žalbe, da je između G. D. i tuženice sklopljen sporazum od 30. svibnja 2013. godine o plaćanju sveukupno dosuđenog iznosa od 286.793,00 €, zajedno s kamatom i troškovima, te da joj je G. D. isplatio samo dio dosuđenog iznosa, a da su radi naplate preostalog dosuđenog iznosa, još uvijek u tijeku postupci pred sudom u I..

 

Nadalje, nije sporno da je tuženica M. P. M., kao tužiteljica, dana 30. siječnja 2009. godine podnijela tužbu protiv tuženika: 1. A. d.o.o. U., 2. L. d.o.o. U., 3. I. S. iz R.. I. i 4. G. D. iz R.. I., radi ispunjenja, utvrđivanjem prava vlasništva i suvlasništva na nekretninama u k.o. L., te da je temeljem te tužbe, istog dana podnijela i prijedlog za zabilježbu spora na nekretninama društava L. d.o.o. U. i A. d.o.o. U. u k.o. L., da je rješenjem suda posl. br. Z-470/09, od 30. siječnja 2009. godine, zabilježen navedeni spor koji je vođen pod posl. br. P-43/09, između ostalog, na nekretninama: L. d.o.o. U., koje se sastoje od 2/4 dijela k.č.br. 1574/47, upisane u zk. ul. 2467 k.o. L. i od 1/4 dijela k.č.br. 1574/44, upisane u zk. ul. 2408 k.o. L., kao ni to da je tužiteljica izgubila spor.

 

              Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja smatra da je tuženica imala pravni interes za podnošenje tužbe u predmetu poslovni broj P-43/09 kako protiv tuženika I. S. i G. D. tako i protiv tuženika A. d.o.o. U. i L. d.o.o. U. s obzirom na podatke sadržane u tužbi od 30. siječnja 2009. i pisane dogovore – privatne isprave stranaka priložene spisu a imajući u vidu da je između tuženika kao privatnih osoba i tuženika kao pravnih osoba došlo do miješanja pravne osobnosti što potvrđuju i navodi iz predmetnog sporazuma u kojem se pod točkom 7. navodi da su četiri stana u L. u vlasništvu G. D. i I. S. iako iz priloženih povijesnih izvadaka ne proizlazi da bi isti bili u njihovom vlasništvu, već su bili upisani kao vlasništvo pravnih osoba A. d.o.o. U. i L. d.o.o. U. a čiji su osnivači bili I. S. i G. D..

 

              Smatra sud prvog stupnja da se pokretanje odgovarajućeg sudskog postupka od strane tuženice ne može okarakterizirati kao protupravna radnja a s obzirom na predmet tužbenog zahtjeva se ne može smatrati ni njezin prijedlog za upis zabilježbe spora na nekretninama tužitelja a s obzirom na odredbu čl. 81. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje ZZK). Eventualna dugotrajnost sudskog postupka pa time i trajanje upisa zabilježbe spora za isto također nije odgovorna tuženica već je za to predviđena isključivo odgovornost Republike Hrvatske sukladno odredbama čl. 63.-70. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 3/94, 100/96, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 150/05, 16/07, 113/08, 122/10 – pročišćeni tekst, 27/11 i 130/11).

 

              S obzirom na navedeno sud prvog stupnja u cijelosti odbija tužbene zahtjeve tužitelja dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14 i 118/14; dalje Tarifa).

 

              Ispitujući pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem istih bila počinjena neka od tih bitnih procesnih povreda.

 

              Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava.

 

              Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima istih, pa se presuda neće posebno obrazlagati u smislu čl. 375. st. 5. ZPP već se žalitelji upućuju na potpuno i sveobuhvatno obrazloženje presude suda prvog stupnja.

 

              Iz navedenih razloga pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. te čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki 1. izreke ove presude i rješenja.

 

              Tuženici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

 

Rješenje suda prvog stupnja u točki I. i II. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci 9. svibnja 2018.