Broj: Gž-545/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Franke Zenić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz B. L., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. H., zastupane po O. državnom odvjetništvu, G.-upravnom odjelu u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-26/18 od 30. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se djelomično žalba tužiteljice B. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-26/18 od 30. ožujka 2018., u dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 12637 i čest. zem. 12638 k.o. V., što je tuženica R. H. dužna priznati, slijedom čega se ima izvršiti uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo u trenutku zabilježbe ovog spora, temeljem Rješenja br. Z-2060/04 od 22. ožujka 2004. godine, te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, koje je bilo u trenutku zabilježbe ovog spora koji je zabilježen pod br. Z-2061/04.

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-26/18 od 30. ožujka 2018. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice B. M. radi uknjižbe prava vlasništva čest. zem. 12637 i čest. zem. 12638, sve k.o. V., tako da se u tom dijelu sudi:

Ovlašćuje se tužiteljica B. M. temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, na predmetnim nekretninama označenim kao čest. zem. 12637 i čest. zem. 12638, sve k.o. V., uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena tuženice R. H., sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tužiteljice B. M., preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-26/18 od 30. ožujka 2018., tako da se rješava:

Nalaže se tuženici R. H. da tužiteljici B. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.909,74 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.  Odbija  se  tužbeni zahtjev tužiteljice koja glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica B. M., OIB: …, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 12637 i čest. zem. 12638 k.o. V., što je tuženica dužna priznati, slijedom čega se ima izvršiti uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo u trenutku zabilježbe ovog spora, temeljem Rješenja br. Z-2060/04 od 22. ožujka 2004. godine, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, na predmetnim nekretninama označenim kao čest. zem. 12637 i čest. zem. 12638, sve k.o. V., uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana."

II.   Odbija  se  alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica B. M., OIB: …, nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva nekretnina oznake čest. zem. 12637 površine 355 m², oznaka zemljišta D. M. i K. M. i čest. zem. 12638 površine 338 m² oznake zemljišta D. M. i. K. M.", sve k.o. V., što je tuženica dužna priznati, slijedom čega je ovlaštena tužiteljica da temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 12637 i čest. zem. 12638, sve k.o. V., u zk. odjelu ovog suda, a po predhodnoj uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koje je bilo u trenutku zabilježbe ovog spora koji je zabilježen pod br. Z-2061/04, uz istovremen upis brisanja toga prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

II. Dužna je tužiteljica B. M. nadoknaditi tuženoj R. H. parnični trošak ovog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja, dok se u iznosu preko dosuđenog.

Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda i rješenje preinače na način da se udovolji tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška tužiteljici, podredno da se ista presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U razlozima presude sud prvog stupnja navodi kako tuženica nije pasivno legitimirana u predmetnom postupku, međutim, propušta dati pravu i pravnu ocjenu ne samo izlaganja zemljišnoknjižnog referenta, već i rješenja zemljišnoknjižnog odjela istog prvostupanjskog suda po zabilježbi spora, kojim je tužiteljica osigurala svoje pravo iz predmetnog postupka, jer pravni učinci zabilježbe spora u potpunosti negiraju zaključak suda kako tuženica nije ovdje pasivno legitimirana. Dakle, u potpunosti se zanemaruje činjenica da je tužiteljica upisom zabilježbe spora u trenutku dok je R. H. u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnik osigurala ne samo svoje pravne interese, već i pasivnu legitimaciju tuženice, jer zabilježba spora ima takav pravni značaj da sve promjene nakon te zabilježbe nemaju nikakvog utjecaja na osobe koje utvrde svoje pravo u tom postupku povodom kojeg je zabilježen spor. U odnosu na navode prvostupanjskog suda kako je ovdje riječ o brisovnoj tužbi ističe kako se ovdje ne radi o takvoj tužbi, već o tužbi za utvrđenje prava vlasništva. Tužiteljica je, s obzirom na okolnost postojanja zabilježbe spora, postavila zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije upisa vlasništva L. S., a na što je ovlašćuje upravo rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-2060/04, budući da je tužiteljica zabilježila spor u zk. ul. 11813 k.o. V., tako da se sam po sebi upis L. S. ima brisati pod pretpostavkom da sud usvoji tužbeni zahtjev.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužiteljica, budući da je izreka pobijane presude jasna te ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. 12637 i čest. zem. 12638, obje k.o. V., što je tuženica dužna priznati, slijedom čega se ima izvršiti uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo u trenutku zabilježbe predmetnog spora, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem donesene presude, a nakon pravomoćnosti iste, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ima za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena tuženice, kao i eventualni zahtjev postavljen u smislu čl. 188. st. 2. ZPP kojim traži da se utvrdi da je tužiteljica nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva navedenih nekretnina, što je tuženica dužna priznati, a slijedom čega je tužiteljica ovlaštena temeljem donesene presude, a po njezinoj pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama, a po prethodnoj uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koje je bilo u trenutku zabilježbe spora, uz istovremen spis brisanja toga prava sa imena tuženice.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tijekom postupka treća osoba, umjesto tuženice, upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina, slijedom čega je zbog nedostatka pasivne legitimacije tuženice deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

Također, ocjenjuje da tužiteljica nije aktivno legitimirana u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži brisanje i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo u trenutku zabilježbe predmetnog spora, jer iz izlaganja povijesti zemljišnoknjižnog upisa proizlazi da tužiteljica nije nikada bila upisana u zemljišnoj knjizi kao nositeljica knjižnog prava, slijedom čega u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje ZZK) nije ovlaštena podići brisovnu tužbu.

Iz spisa predmeta proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe tuženica R. H. bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, čiji upis je izvršen temeljem zapisnika o osnivanju nove zemljišne knjige za k. o. V. broj 8161., međutim, tijekom trajanja predmetnog postupka došlo je do promjene upisa prava vlasništva s tuženice na L. S., na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2639/04 od 18. listopada 2004.

Odredbom čl. 129. st. 1. ZZK propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnoga stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Kako je to u postupku nedvojbeno utvrđeno tužiteljica nije bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama neposredno prije osporavane promjene, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako ista nije aktivno legitimirana podići brisovnu tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno primjenio materijalno pravo kada je u dijelu kojim tužiteljica traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo u trenutku zabilježbe predmetnog spora odbio kao neosnovan kako glavni, tako i eventualni zahtjev tužiteljice.

Međutim, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja prema kojem tuženica, koja više nije upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine, iz tog razloga nije pasivno legitimirana u odnosu na postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice, kao ni u odnosu na zahtjev za trpljenje upisa tužiteljice u zemljišne knjige.

Naime, tužiteljica je prije promjene upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama upisala zabilježbu spora (rješenjem poslovni broj Z-2061/14 od 19. ožujka 2004.), dakle, u trenutku dok je R. H. bila upisana kao vlasnica, čime je osigurala pasivnu legitimaciju tuženice u predmetnom postupku, budući da je prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZK zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijekom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava, a prema st. 2. istoga članka zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Također, prema odredbi čl. 81. st. 3. ZZK kada je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, a što je u konkretnome slučaj (kako će dalje biti obrazloženo), dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora.

Tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, što je tuženica dužna priznati, slijedom čega je tužiteljica, na kojoj je po odredbi čl. 219. st. 1. ZPP teret dokaza, bila dužna dokazati da je sa tuženicom zaključila valjani pravni posao kojemu je cilj bio prijenos prava vlasništva sa tuženice na tužiteljicu, što u konkretnom slučaju nije dokazala, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu (deklaratornom zahtjevu) valjalo jednako odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da temeljem donesene presude postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena tuženice, ovaj drugostupanjski sud na temelju činjeničnog stanja u predmetu zaključuje da je tužiteljica dokazala svoje jače pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Iz spisa predmeta proizlazi da je prednik tužiteljice J. M. kupoprodajnim ugovorom od 12. kolovoza 1980. od B. V., kao prodavatelja, kupio dio čest. zem. 813/8 k.o. V. u površini od 700m2, da je ista nekretnina bila upisana u zk. ul. 2 k.o. V. i to kao suvlasništvo fizičkih osoba, a u kojem nikada nije bilo upisano društveno vlasništvo, a niti upis općenarodne imovine ili prava korištenja nekog upisanog korisnika, da je predniku tužiteljice rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-534/82 od 9. ožujka 1982., a na temelju kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 1980., dozvoljena uknjižba prijenosa prava vlasništva za 2/7120 dijela čest. zem. 813/8 k.o. V. sa B. V. u korist J. M., te da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju donesenim iza smrti J. M. proglašena nasljednicom za cijelo na predmetnoj nekretnini.

Upis tuženice u zemljišne knjige na predmetnim nekretninama izvršen je na temelju zapisnika o osnivanju nove zemljišne knjige za k.o. V., budući da nije bilo prijava zainteresiranih osoba u tom postupku, iz čega proizlazi da u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. V. tužiteljica nije sudjelovala, a što ničim nije dovedeno u pitanje. Kako je u predmetnom postupku tužiteljica, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dokazala pravni temelj i istinit način svog stjecanja predmetnih nekretnina, odnosno jači pravni temelj u odnosu na tuženicu, to je u dijelu kojim traži uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice valjalo udovoljiti postavljenom tužbenom zahtjevu, sukladno čl. 120. Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst).

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti djelomično žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, što je tuženica dužna priznati, kao i zahtjev radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo u trenutku zabilježbe spora, te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koje je bilo u trenutku zabilježbe ovog spora, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi uknjižbe prava vlasništva predmetnih nekretnina i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

Budući da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva postavljenim glavnim zahtjevom pod toč. I. izreke, to o eventualnom tužbenom zahtjevu (deklaratornom i radi uknjižbe) sud nije ovlašten odlučivati.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, a u koji trošak je tužiteljici priznato zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika i to po 75 bodova za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 21. travnja 2005., 20. veljače 2009., 23. rujna 2009., 4. veljače 2013., 8. veljače 2017., 28. ožujka 2017., 2. svibnja 2017., 1. rujna 2017. i 7. veljače 2018., 25% od nagrade, odnosno 18,75 bodova za zastupanje na ročištima od 10. travnja 2009. i 16. lipnja 2009., 50% od nagrade, odnosno 37,5 bodova za sastav žalbe od 23. listopada 2017., sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje Tarifa), 93,75 bodova za sastav žalbe od 17. travnja 2018., sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, 75 bodova za sastav podnesaka od 9. lipnja 2009. i 26. veljače 2016., što uz vrijednost boda od 10,00 kn te PDV od 25% ukupno iznosi 13.359,25 kn.

Kako je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 75%, to joj je na ime parničnog troška valjalo priznati iznos od 10.019,44 kn.

Tuženici je u trošak valjalo priznati po 75 bodova za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 21. travnja 2005., 20. veljače 2009., 23. rujna 2009., 4. veljače 2013., 8. veljače 2017, 28. ožujka 2017., 2. svibnja 2017., 1. rujna 2017. i 7. veljače 2018., 93,75 bodova za sastav žalbe od 10. svibnja 2005., što uz vrijednost boda od 10,00 kn ukupno iznosi 8.437,50 kn. S obzirom na uspjeh tuženice u postupku u omjeru od 25% istoj je na ime parničnog troška valjalo priznati iznos od 2.109,37 kn, koji iznos je valjalo odbiti od iznosa priznatog tužiteljici te tužiteljici konačno dosuditi iznos od 7.909,74 kn.             

U Zadru 11. svibnja 2018.