Broj: Gž-441/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Milovca, kao predsjednika vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. D. iz P., ulica X. 5, OIB: …, 2) M. M. iz P., ulica X. 5, OIB: …, zastupanih po punomoćniku T. N., odvjetniku iz Z., J. J. S. 3, protiv tuženice R. H., zastupane po O. državnom odvjetništvu, G. - upravni odjel u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice S. B. S.. M. iz Z., M. 10, zastupane po punomoćnicima iz O. društva J. & G. iz Z., M. 15, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1773/15 od 22. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 21. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1773/15 od 22. veljače 2016., na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) M. D. i 2) M. M. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji M. D. (OIB: …) i M. M. (OIB: …) stekli pravo vlasništva na čest. zem. 148 k.o. P., šuma B., površine 3727 m², upisane u zk.ul. 1605 za k.o. P. i to svatko od tužitelja za suvlasnički udio od ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti upišu u zemljišnoj knjizi kao vlasnici i to svatko od tužitelja za ½ dijela na čest. zem. 148 k.o. P., uz istodobno brisanje dosad upisanog tuženika, za cijelo, u roku od 15 dana."

 

Dužan je tužitelj pod 1) M. D. i 2) M. M. naknaditi tuženici R. H. sveukupni parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kuna, te umješaču na strani tuženice S. B. S.. M. iz Z. u iznosu od 2.050,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice R. H. odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„1. Utvrđuje se da su tužitelji M. D. (OIB: …) i M. M. (OIB: …) stekli pravo vlasništva na čest. zem. 148 k.o. P., šuma B., površine 3727 m2, upisane u zk.ul. 1605 za k.o. P. i to svatko od tužitelja za suvlasnički udio od ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti upišu u zemljišnoj knjizi kao vlasnici i to svatko od tužitelja za ½ dijela na čest. zem. 148 k.o. P., uz istodobno brisanje dosad upisanog tuženika, za cijelo, u roku od 15 dana.

 

2. Dužna je tužena naknaditi tužiteljima pod 1 i 2 parnični trošak u iznosu od 22.862,50 kuna u roku od 15 dana."

 

Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), jer se presuda ne može ispitati pa je, zbog preopširnog i nepotrebnim detaljima opterećenog obrazloženja nemoguće zaključiti što je temelj stjecanja prava vlasništva tužitelja, radi li se o starom agraru, sukladno Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. ili novom agraru, sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 136/46 i 111/47). Tužitelji su sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. P., nisu prigovorili upisu tuženice, pa je, imajući u vidu pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru od 21. veljače 2013. ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP. Prvostupanjski je sud utvrdio, što i nije sporno među strankama, da je prijeporna nekretnina oznake čest. zem. 148 k.o. P. u naravi šuma, neprekidno sve od konca 19. stoljeća i prvog upisa u zemljišnu knjigu, pa sve do danas. Ne postoji pravomoćna presuda o razrješenju agrarnih odnosa iz 1930., pa ukoliko nema valjane presude za stari agrar, nema ni stjecanja prava vlasništva tužiteljevih prednika, jer se nad šumom nije moglo steći pravo vlasništva. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Protiv citirane presude žalbu je izjavio i umješač na strani tuženice. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno je i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. U postupku je ispravno utvrđeno da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. 148 k.o. P., koja po starom premjeru odgovara čest. zem. 458/1 k.o. P. po upisu kulture u katastru i zemljišnoj knjizi, šuma i neobradivo zemljište. Iz obrazloženja pobijane presude nije jasno na temelju kojeg agrarnog propisa prvostupanjski sud smatra da bi prednici tužitelja stekli vlasništvo prijepora. S obzirom na nesporni status nekretnine kao šume, prednici tužitelja nisu mogli steći vlasništvo razrješenjem agrarnog odnosa ni po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930., a ni po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera iz 1946. Konstitutivni element za razrješenje je bila trajnost agrarnog odnosa feudalnog karaktera, a ne samovlasne uzurpacije. Staro kmetsko pravo na nekretnini nije upisano, a posjed je u katastar upisan tek ratne 1942. Izvedenica i teza suda prvog stupnja da bi težak sječom šume samovlasno i bez odobrenja vlasnika priveo šumu u kulturu pašnjaka i na taj način stekao uvjete za razrješenje agrarnog odnosa kao gospodarske cjeline, neutemeljena je. Jedina gospodarska cjelina s kojom je prijepor činio jedinstvo je kompleks šumskog zemljišta umješača na predjelu B. Gonjenje ovaca u šumu kako bi tamo boravile i pasle izdanke ispod stabala ne čini šumu pašnjakom. Nesporno je da je cijeli kompleks područja B. neobradivo šumsko zemljište, što je jasno vidljivo iz stanja očevida i orto - foto katastarskih prikaza, a oranice, pa tako i tužiteljeva nalazile su se dosta južnije, bliže samom naselju. Iz dostavljenih skica umješača iz 1940. na kojima su označeni agrarni interesenti i brojevi agrarnih prijava, uspoređujući ih sa samim česticama iz agrarnih prijava koje su podnosili sami agrarni interesenti, ne odgovaraju u potpunosti stanju utvrđenom po katastarskim podacima na terenu i prikazanim u skicama premjeravanja. U postupku pred prvostupanjskim sudom dokazima je potkrijepljeno da ne odgovara ni samo stanje agrarne prijave zabilježene u zemljišnoj knjizi pod br. 116/31 u kojoj se ne nalazi čest. zem. 458/1 k.o. P., a usprkos tome uredno je evidentirana na skici premjeravanja uz agrarnu prijavu broj 116, koju su tužitelji dostavili u spis. Usprkos tome, sud prvog stupnja uzima Skicu premjeravanja kao odlučnu činjenicu, bez da se pri tome osvrnuo na navode i dokaze umješača. Navodi u obrazloženju da je u agrarnoj prijavi pod Agr. br. 116 navedena i čest. zem. 458/1 k.o. P. ne odgovara ni navodima tužitelja, a kamoli činjenicama i dokazima koji prileže spisu. Izvoditi bilo kakve zaključke o konkretnom zemljištu iz činjenice da na njoj postoji stari suhozid, umješač je osporavao kroz postupak, kao i nakon očevida u podnesku od 10. veljače 2016., na što se prvostupanjski sud u presudi nije osvrnuo. Postojanje samog suhozida jedino i isključivo ukazuje na to da se njegovim podizanjem, bez dopuštenja i znanja vlasnika pokušalo kroz vrijeme dati legitimitet uzurpaciji šumskog zemljišta. Izgled suhozida, a ni način gradnje, nisu odlučne i relevantne činjenice za utvrđenje prava vlasništva. Iskazi svjedoka na kojima sud prvog stupnja temelji svoje zaključke i obrazlaže presudu, nevjerodostojni su, proturječni i u najvećem dijelu osporeni materijalnom dokumentacijom u spisu. Sudska je praksa viših sudova da svjedoci koji su u to vrijeme bili praktički djeca, a neki nisu ni bili rođeni, nisu adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje činjenica razrješenja ili postojanja pravno kompleksnog pravnog odnosa, kakav je agrarni. Osim toga, svjedoci su, izravno ili neizravno zainteresirani za ishod spora, rodbinski, tazbinski ili prebivalištem povezani i obično sa istim zahtjevima prema nekretninama na predmetnom području. Iskazi svjedoka da bi se za šumsko zemljište S. sv. M. plaćao dohodak u drvu ili janjcima, besmislica je i neistina kada se zna da se isti u smislu agrarnih propisa davao isključivo u prinosu uroda s obradivih površina. Svjedok M. S., suprotno prije saslušanim svjedocima tvrdi, iako ne bi znao točno pronaći prijepor, da se unutar suhozida gonilo blago i bio vinograd te sadili krumpiri, bob i biži. Teza da bi se blago gonilo u isti suhozid s vinogradom, bobom i bižima, na neobradivom šumskom zemljištu ukazuje da je njegov iskaz iskonstruiran za potrebe predmetnog postupka. Jasno je da su određeni mještani P. prije i tijekom II. svjetskog rata vršili zauzeća i uzurpacije pojedinih crkvenih nekretnina, pretežito šuma i pašnjaka, na potpuno fizički drugom predjelu od oranica koje su obrađivali, ograđujući ih samovoljno suhozidima, znajući pritom da nemaju uvjete za stjecanje tih crkvenih zemalja pored nespornih agrarnih zemalja (oranica, voćnjaka i livada) koje su uživali i obrađivali i koja razrješenja je umješač priznao još u obnovi zemljišne knjige za k.o. P.. Svi takvi agrarni interesenti činili su uzurpacije smatrajući da se ova zemljišta vlasništva umješača nikada više neće vratiti pod vlasništvo S. Očito je da predmetna nekretnina nije samovlasno zaposjednuti pašnjak priveden kulturi obradivog zemljišta prije 28. srpnja 1914., prema prvom agraru, niti je zemljište obuhvaćeno razrješenjem agrarnog odnosa temeljem drugog agrara, s obzirom na svoj nesporan status šume i nepostojanja činjenice  da bi činila jedinstvenu gospodarsku cjelinu s posjedom obrađivača. Prvostupanjski sud potencira i obrazlaže kao pravno relevantnu činjenicu da se na prijeporu nalazi visoki i široki zid koji je imao funkciju prepreke za ovce koje su tamo gonili M.. Međutim, umješač ističe da isto nije pravno relevantno, jer ukoliko su i gonili ovce na to uzurpirano šumsko zemljište, jasno je i životno logično da su radili viši i jači zid da im blago ne pobjegne, što nikako ne ukazuje da je predmetno zemljište pašnjak u smislu agrarnog propisa i uvjeta za razrješenje agrarnog odnosa. Prvostupanjski sud u svom obrazloženju potencira i činjenicu da bi iz agrarnog upisnika bilo vidljivo da je agrarna prijava pod red. br. 116 uvažena, ali pritom ignorira činjenicu da čest. zem. 458/1 nije navedena u agrarnoj prijavi br. 116 niti je iz agrarnog upisnika vidljivo na koje se točno čestice opaska "uvaženo" odnosi. Pretpostavke o pravomoćnosti su potpuno izlišne s obzirom da se pravomoćnost iskazuje valjanom klauzulom pravomoćnosti izdanom od ovlaštenog tijela, posebno kada se ima u vidu nesporna činjenica da te 1940. umješač i nije mogao sudjelovati u postupcima razrješenja agrarnih odnosa. Viši sud je u više navrata u svojim presudama već zauzeo jasan i ispravan stav glede statusa nekretnina - šuma i šumskog zemljišta, kao i glede dosjelosti, odnosno nepostojanja savjesnosti i poštenja kod posjeda u P., s obzirom da je notorno i opće poznato žiteljima i potomcima agrarnih interesenata da se radi o crkvenoj zemlji. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i obvezati tužitelje da mu naknade parnični trošak.

 

Tužitelji su u odgovoru na žalbu tuženika naveli da u spisu postoje nesporni materijalni tragovi kao što je Skica premjeravanja iz 1940., sačinjena po ovlaštenim geometrima po kojoj je obuhvaćena i predmetna nekretnina i jasno se vidi oznaka agrarnog upisnika redni broj 116 i naziv nekretnine B. te je vidljivo da je upisan težak M. M. pok. Š.. Na susjednoj nekretnini oznake čest. zem. 458/7 k.o. P. upisan je brat M. M., N. M. pok. Š. i njegova je agrarna prijava također zavedena pod rednim brojem 116, pa iz Skice premjeravanja slijedi da se upravo odnosila na spornu nekretninu. Iz Agrarnog upisnika pod red. broj 116 pod kojim je zaprimljena agrarna prijava jasno se vidi da je uvažena 10. prosinca 1940. i da je predmet dostavljen S. sudu u N. 10. veljače 1941., što znači da je pravomoćno okončan, jer u suprotnom ne bi bio dostavljen S. sudu u N., već A. sudu u S., koji je tada postupao kao drugostupanjski sud. Ova je dvojba otklonjena i u ponovljenom postupku kada je saslušana zemljišnoknjižna referentica koja je potvrdila postojanje agrarne prijave u zemljišnoknjižnom ulošku u kojem se nalazi i ova nekretnina, u staroj zemljišnoj knjizi za k.o. P.. Prigovori na upis u zemljišnoj knjizi za k.o. P. mogli su se podnijeti tek 2009., a u situaciji kada je parnični postupak ranije započeo, kao što je ovdje slučaj, nije bilo potrebe podnositi prigovor. U predmetnom su postupku saslušani svjedoci koji su govorili o postojanju agrara, a isto tako su potvrdili da nije bilo nikakvog spora između potomaka M. - M. M., prednika tužitelja i njegovog brata N., odnosno njegovih potomaka. Uz sve to, održan je i očevid na licu mjesta gdje je utvrđeno da je predmetna čest. zem. zajedno sa drugima koje su nekad činile cjelinu, ograđena sa svih strana suhozidom, a svjedok je iskazivao da se nekad tu nalazio i vinograd. Predlažu žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu.                                            

 

Tužitelji su u odgovoru na žalbu umješača naveli da umješač inputira tužiteljima uzurpaciju prijepora. Međutim, nekretnina oznake čest. zem. 148 k.o. P., po staroj oznaci čest. zem. 458/1 iste k.o. ograđena je suhozidom sa svih strana, starom nekoliko desetljeća, što govori u prilog činjenici da se nekretnina obrađivala od strane težaka jer je kamen od kojeg je sačinjen suhozid, onaj koji je izvađen iz zemlje na ovoj nekretnini. U spisu postoje materijalni dokazi koji govore u prilog činjenici da je na prijeporu postojao agrarni odnos i bez obzira što tužitelji ne raspolažu s agrarnom presudom. Sama činjenica da D. arhiv u Z. nije sačuvao agrarnu odluku, ne sprječava sud da utvrdi postojanje agrarnog odnosa. U spisu prileži dopis Državnog arhiva u Zadru od 15. svibnja 2007. iz kojeg slijedi da je pod tekućim brojem 116 upisan prijavitelj N. M. pok. Š. i vlasnik S. sv. M. te da je prijava uvažena 10. prosinca 1940.; Skica premjeravanja iz 1940. glede utužene nekretnine službeno obrađena od strane geometra katastarske uprave. Ističu da je sve dokaze u spisu prvostupanjski sud pravilno cijenio i utvrdio činjenično stanje slijedom čega predlažu da se žalba umješača odbije kao neosnovana.   

 

Žalbe su osnovane.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju žalitelji, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva na čest. zem. 148 k.o. P. nove izmjere koja odgovara čest. zem. 458/1 k.o. P. stare izmjere, u površini od 3 727 m², i to svaki za ½ dijela.

 

Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su tužitelji u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. P., u kojem je postupku kao vlasnica predmetne nekretnine upisana R. H., sukladno Zapisniku Zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda broj Z-1368/6/1605 od 28. veljače 2008., sudjelovali u tom postupku, te da je oglasom o otvaranju ispravnog postupka prvostupanjskog suda od 27. veljače 2009. određen rok od devet mjeseci od dana objave tog oglasa u Narodnim novinama za podnošenje prigovora, koji je rok istekao u studenom 2009. Međutim, tužitelji nisu podnijeli prigovor na upis R. H., već su predmetnu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva podnijeli dana 18. srpnja 2008.

 

Odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) je propisano da kad se ispravni postupak otvori, zemljišnoknjižni sud će po službenoj dužnosti, bez odgađanja objaviti javnim oglasom, između ostalog da je otvoren ispravni postupak glede otvorene zemljišne knjige, pa se sve osobe koje smatraju da bi trebalo u tu knjigu upisati nešto što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red, pozivaju da stave zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave prijedloga za upis odnosno svoje prigovore postojećim upisima ili njihovu prvenstvenom redu u određenom roku (rok za ispravak) te da se, dok ne istekne oglasom određeni rok za prijave i prigovore, ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu istiniti i potpuni.

 

Dan otvaranja ispravnog postupka oglašava sud u Narodnim novinama, na oglasnoj ploči suda i u drugim javnim glasilima (čl. 186. st. 4. ZZK).

 

Iz navedenih odredbi ZZK jasno proizlazi da se prigovor na upis u obnovljenoj zemljišnoj knjizi može podnijeti samo nakon objave oglasa u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZZK.

 

Kraj činjenice da su tužitelji predmetnu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva podnijeli 18. srpnja 2008., dakle, prije objave oglasa o otvaranju ispravnog postupka za k.o. P., ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nema zapreke da u ovoj pravnoj stvari raspravlja o tužbi tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva, odnosno, jesu li na strani prednika tužitelja bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju agrara.

 

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da se tužitelji pozivaju na Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. i Naredbu o provođenju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 9. prosinca 1930., s tvrdnjom da su njihovi pravni prednici stekli pravo vlasništva na prijepornoj nekretnini temeljem tih propisa.

 

Prvostupanjski je sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće:

 

- da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini oznake čest. zem. 148 upisane u zk. ul. 1605 u površini od 3 727 m², u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P., na temelju Zapisnika prvostupanjskog suda broj Z-1368/6/1605 od 28. veljače 2008. upisano u korist tuženice R. H., za cijelo;

 

- da je predmetna nekretnina, koja odgovara čest. zem. 458/1 stare izmjere za k.o. P. R. N. odbora K. Z. od 24. travnja 1956., kao šumsko zemljište unesena u Poljoprivredni zemljišni fond općenarodne imovine (list spisa 26); 

 

- da iz preslike dopisa D. arhiva u Z. broj: 8-486-2007 od 15. svibnja 2007. proizlazi da je u agrarnom upisniku pod brojem 116 upisan kao prijavitelj težak N. M. pok. Š. i vlasnik zemljišta S. sv. M., za koju prijavu stoji da je "uvažena" 10. prosinca 1940., iako iz samog dopisa nije vidljivo niti je to navedeno u odnosu na koju nekretninu se agrarna prijava odnosi (list spisa 15);

 

- da iz Povijesti posjedovanja U. za k. Z. od 11. svibnja 2015. proizlazi da je uspoređenjem novih i starih planova vidljivo da predmetna čest. zem. odgovara staroj čest. zem. 458/1 te da je pregledom najstarijih podataka kojima se za k.o. P. raspolaže, a datiraju iz 1883., predmetna čestica sve do 1942. evidentirana kao posjed M. s. M..; 1942. od dijela čest. zem. 458/1 formirane su čest. zem. 458/6, čest. zem. 458/7 i čest. zem. 458/8. Posjednikom čest. zem. 458/1 k.o. P. 1942. upisan je M. M. pok. Š., koje je stanje posjeda bilo neizmijenjeno sve do nove izmjere za k.o. P. i formiranja nove čest. zem. 148, kada je kao posjednik upisana R. H. (list spisa 168);

 

- da iz Rješenja o nasljeđivanju M. - M. M. pok. Š. rođenog 1899. i preminulog 1985. proizlazi da predmetna nekretnina nije dio njegove ostavinske imovine te da su njegovi nasljednici sinovi: B., M., B. i V. te kćer M. N. (list spisa 11);

 

-da iz Rješenja o nasljeđivanju iza smrti B. M. pok. M. rođ. 1928. a preminulog 1994. proizlazi da je čest. zem. 458/1 k.o. P. dio njegove ostavinske imovine te da ga je na istoj naslijedila supruga K. M. za cijelo (list spisa 7) i

 

-da je u zemljišnoj knjizi suda prvog stupnja čest. zem. 458/1 upisana u zk. ul. 213 k.o. P., označena kao šuma te da je umiješač S. B. S.. M. u Z. pokrenuo postupak za naknadu za oduzetu imovinu pred Uredom državne uprave u Zadarskoj županiji pod brojem Klasa: UP/I-944-07/97-01/350 Ur.broj: 2198-05-02-5-04-9, između ostalih i u odnosu na prijepor (list spisa 71).

 

Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da tužitelji u spis nisu dostavili odluku iz vremena prije II. Svjetskog rata, koja bi se temeljila na Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., a ni upravno rješenje o likvidaciji agrarnih odnosa koji se temelji na Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1947. Međutim, zaključuje da u spisu postoji dokumentacija koja govori u prilog postojanja agrarnog odnosa veleposjednika odnosno S. B. S.. M. i prednika tužitelja u odnosu na prijepor, odnosno da je iz Skice premjeravanja Katastarske uprave B. na M. iz kolovoza 1940. jasno vidljiv i upisan posjed braće, N. i M. M. pok. Š., na predjelu B. označeno pod brojem 116, odnosno evidentirane su dvije parcele pod brojem 116. Nadalje, iako agrarni spis broj 116/31 Kotarskog suda u Biogradu na Moru nije sačuvan u agrarnom je upisniku tog suda pod brojem 116 upisan prijavitelj N. M. pok. Š. i vlasnik S. sv. M., a prijava je uvažena 10. prosinca 1940., slijedom čega smatra da je agrarni odnos pozitivno razriješen u korist težaka.

 

Sud prvog stupnja nadalje smatra da je provedenim očevidom na licu mjesta utvrđen identitet spora i postojanje suhozida kojim je ograđena cijela nekretnina, pa iako je zemljište, prema iskazima svjedoka šumsko, odnosno šuma crnike, planike, mediteranske makije i drače, zaključuje da su tužitelji predmetnu nekretninu, osim za sječu šume, koristili i za ispašu blaga te da je prednik tužitelja agrarni interesent N. N. M. pok. Š. zajedno s bratom M. - M. M. istu nekretninu stekao izvorno, na temelju agrara, još prije donošenja rješenja Narodnog odbora Kotara Zadar od 26. ožujka 1956. o utvrđivanju agrarne reforme i kolonizacije za posjed S. B. koludrica sv. M. u Z., kada S. sv. M. više i nije bio vlasnik sporne nekretnine, koje rješenje nema učinka na tužitelje niti na njihove pravne prednike.

 

Prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogrešno zaključio da su tužitelji u predmetnom postupku dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prijepora na temelju agrara.

 

              Naime, uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije uslijedilo je 1930. godine, kada je Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ("Službene novine", broj 279 od 4. prosinca 1930.) na tom području došlo do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera u cilju provođenja kojeg Zakona je donesena i posebna Naredba ("Službene novine", broj 279 od 4. prosinca 1930. godine).

 

              Težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali takvo zemljište najmanje 30 godina, postali su vlasnici, s tim da nisu mogli imati više od 10 hektara obradivog zemljišta, ako broj članova njihove obitelji nije bio veći od 6 članova. Za svakog daljnjeg člana obitelji težaka priznalo se pravo vlasništva na još ½ hektara obradive površine zemljišta, sukladno paragrafu 6. Naredbe o provođenju Zakona.

 

              Prijašnjim vlasnicima zemljišta koje je prešlo u vlasništvo obrađivača priznato je pravo na odštetu čija je visina ovisila o dužini trajanja zakupnog (težačkog) odnosa, sukladno odredbi paragrafa 12. toč. 1. Naredbe o provođenju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije.

 

              Težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na  području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti su Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. (Narodne novine , broj 138/46 i 111/47).

 

Prema odredbi čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukinuti su svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima se, sukladno odredbi čl. 2. istoga Zakona, smatraju feudalni, kmetski, kolonatski, težački i svi slični trajni, agrarni odnosi, bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje.

 

              Brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama moglo se provesti samo na osnovi odluke kojom se utvrđuje da je konkretni težački odnos razriješen, odnosno ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača.

 

              To je mogla biti sudska odluka po Zakonu iz 1930., koja je postala pravomoćna prije dana 22. studenog 1946. (kao dana stupanja na snagu Zakona iz 1946.) ili poslije toga datuma, pravomoćna odluka Agrarne komisije, odnosno Narodnog odbora kotara donesena na osnovi Zakona iz 1946.

 

Da bi se pravo vlasništva moglo steći temeljem Zakona o likvidaciji agrarnog odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije nužno je postojanje pravomoćne sudske odluke donesene sukladno paragrafu 30. istoga Zakona, čije postojanje tužitelji u konkretnom predmetu nisu dokazali.

 

U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta ne proizlazi da su prednici tužitelja bili obrađivači u smislu odredaba Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, odnosno u agrarnom odnosu prema vlasniku predmetnog zemljišta, S. sv. M., kao i da je vlasniku za obrađivanje plaćan dohodak, a što je osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva temeljem navedenog Zakona.

 

Osim toga, predmetna nekretnina u naravi predstavlja šumu, koja prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ne dolazi pod udar toga Zakona.

 

Naime, iz posjedovnog lista broj 88 U. za k. Z. za čest. zem. 458/1 k.o. P. proizlazi da je po kulturi upisana kao šuma, pod nazivom B. kao i u Zapisniku sačinjenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P. (list spisa 16), kao i u rješenju N. odbora K. Z. broj 3555/56 od 26. ožujka 1956. (list spisa 25), odnosno izvatku iz zemljišne knjige suda prvog stupnja (list spisa 68).

U postupku saslušani svjedok Š. M. iskazao je da je prijepor "oduvijek bila šuma" i da se koristio "tako što su sikli šumu i gonili blago" (list spisa 93), kao i svjedok A. T. M., koji je također naveo da je prijepor bio šuma, otkad zna za sebe (list spisa 95), kao i svjedok J. M., koja je decidirano navela da koliko se sjeća "zemlja je oduvijek bila šuma, nikad nije bilo poljoprivredno" (list spisa 260).

 

Izvadak iz zemljišne knjige, sukladno odredbi čl. 8. ZZK, odnosno, prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava te se smatra da zemljišna knjiga potpuno i istinito odražava činjenično i pravno stanje nekretnine (čl. 8. st. 2. ZZK).

 

Paušalnim iskazom samo jednog svjedoka i to M. S. koji tvrdi da je prijepor djelomično bio vinograd i obrađivao se, a kasnije na tom mjestu sadio krumpir i bob, čiji iskaz ničim nije potkrijepljen, pa i nema nikakvu dokaznu vrijednost, nije oborena navedena zakonska predmnijeva da je sporna nekretnina i u vrijeme stupanja na snagu zakona iz 1946. bila po kulturi šuma te da nije došla pod udar tog Zakona, pa ni eventualno kao pašnjak koji bi bio dan na uživanje predniku tužitelja povodom osnivanja agrarnih odnosa, koji bi s njegovim posjedom kao obrađivača činio jedinstvenu gospodarsku cjelinu, jer to tužitelji u postupku nisu tvrdili niti dokazali.

 

Slijedom toga žalbu tuženice R. H. i umješača S. B. S.. M. trebalo je po čl. 373. toč. 3. ZPP uvažiti, pobijanu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su tužitelji nasljeđivanjem prednika i diobom sa sunasljednicima M. - M. M. pok. Š., a on razrješenjem agrarnog odnosa stekli pravo vlasništva na čest. zem. 148 k.o. P..    

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Tuženici Republici Hrvatskoj priznat je trošak sastava podneska od 7. studenog 2011. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 - dalje: Tarifa), zastupanja na ročištima od 2. travnja, 16. travnja i 23. travnja 2013., 10. lipnja 2015., te 12. siječnja i 15. veljače 2016., od po 1.000,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), kao i trošak sastava žalbe od 1.250,00 kuna (Tbr. 10 toč. 1. Tarife), što čini sveukupni parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kuna.

 

              Umješaču je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, uz porez na dodanu vrijednost od 25%, te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kuna, što čini njegov parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.050,00 kuna, jer je umješač postavio zahtjev samo za naknadom tog parničnog troška.

 

U Zadru 21. lipnja 2018.