Baza je ažurirana 02.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž Ovr-262/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u ovršenom predmetu ovrhovoditelja Z. h. d.o.o. – Podružnica Č., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. H., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. u Z., protiv ovršenice N. N. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 28 Ovrv-13593/16-7 od 5. lipnja 2017., 5. travnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              I              Uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 28 Ovrv-13593/16-7 od 5. lipnja 2017. na način da se prigovor ovrhovoditelja od 25. svibnja 2017. uvažava i ukida se rješenje istog suda prvog stupnja poslovni broj: Ovrv-13593/16-5 od 18. svibnja 2017.

 

              II              Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor ovrhovoditelja od 25. svibnja 2017. kao neosnovan i potvrđeno je rješenje istog suda prvog stupnja poslovni broj: Ovrv-13593/16-5 od 18. svibnja 2017.

 

              Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi ovrhovoditelj, isto pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ovrhovoditelj navodi da je prijedlog za ovrhu bio podnesen javnom bilježniku, da je tamo podmirio troškove javnobilježničke nagrade i trošak dostave, da je time ovrhovoditelj platio i sudsku pristojbu na prijedlog za ovrhu, da je i sudska praksa zauzela stajalište da ovrhovoditelj nije dužan podmiriti i sudsku pristojbu na ovršni prijedlog ukoliko je već jednom podmirio u istom predmetu javnobilježničku nagradu pa ovrhovoditelj predlaže da se žalbu uvaži i pobijano rješenje preinači, podredno, da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a ovrhovoditelj potražuje i trošak žalbe.

 

              Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

Iz predmetnog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj protiv ovršenice javnom bilježniku M. J. iz Z. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenice (1 – 6), javni bilježnik je taj predmet proslijedio prvostupanjskom sudu primjenom odredbe čl. 281. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 – dalje: OZ), a rješenjem poslovni broj: 28 Ovrv-13593/16-4 od 7. veljače 2017. utvrđeno je da se smatra da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku u Z. M. J. od 19. lipnja 2015. povučen (9).

 

              U istom predmetu ovrhovoditelju je rješenjem od 18. svibnja 2017. naloženo plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 50,00 kuna (11), a prigovor ovrhovoditelja protiv toga rješenja od 25. svibnja 2017. (13 – 22) je odbijen pobijanim rješenjem uz utvrđenje da plaćanjem javnobilježničke nagrade ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu.

 

Takova odluka prvostupanjskog suda temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

Naime, čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje: ZSP) je određeno da obveza plaćanja pristojbe za podneske pa i prijedlog za ovrhu, nastaje u trenutku predaje podneska, a što bi za aktualni prijedlog bilo 19. lipnja 2015. kada je podnesen prijedlog nadležnom javnom bilježniku (1).

 

Za odlučivanje o takovom prijedlogu su nadležni javni bilježnici (čl. 278. OZ-a), a isti sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11 i 114/12) za radnje u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke, imaju pravo na propisanu nagradu.

 

Iz toga proizlazi da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu (19. lipnja 2015.) ovrhovoditelja teretila obveza plaćanja javnobilježničke nagrade, a ne i sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a ta obveza (plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) nije nastala ni time što je javni bilježnik predmet proslijedio na odlučivanje nadležnom sudu.

 

Prema tome, kada je prvostupanjski sud obvezao ovrhovoditelja na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, time je pogrešno primijenio materijalno pravo – konkretno Zakon o sudskim pristojbama.

 

Stoga je valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje na način da se uvaži prigovor ovrhovoditelja i ukine rješenje o obvezi ovrhovoditelja za plaćanje navedene sudske pristojbe te temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14), a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i donijeti pobijano rješenje.

 

Odluka o troškovima žalbe ovrhovoditelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 2., a u vezi s čl. 156. st. 1. ZPP-a, pri čemu je ocjena ovog suda da taj trošak ne samo da nije trošak koji je bio potreban za ovrhu, već je i nastao nakon što je utvrđeno da se smatra da je prijedlog za ovrhu povučen i ima se smatrati slučajem koji se dogodio ovrhovoditelju za koji ovršenica ne bi trebala snositi troškove.

 

U Puli-Pola 5. travnja 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu