Broj: Pr-175/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu  po sutkinji Draženki Ilak u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz S. B.,..., OIB: ..., zastupanog po Z. odvjetničkom uredu I. S. i B. S. iz S. B., protiv tuženika Đ. Đ. A. d.o.o. iz S. B.,..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici R. D., odvjetnici iz S. B.,  radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2016. godine, provedene u nazočnosti punomoćnika tužitelja B. S., odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika T. R., odvjetnice iz S. B., dana 29. travnja 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Odbija se tužitelj A. M. iz S. B. sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

" Nalaže se tuženiku Đ. Đ.. A. d.o.o. S. B., ..., OIB: ... isplatiti tužitelju A. M. iz S. B., ..., OIB: ... na ime neisplaćenih plaća iznos od:

- 567,95 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1. veljače 2009. godine do isplate

- 567,93 kune sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1. ožujka  2009. godine do isplate

- 567,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1. travnja 2009. godine do isplate

- 567,95 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1. svibnja   2009. godine do isplate

- 567,92 kune sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1. lipnja    2009. godine do isplate

i to po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena koja teče do 31.7.2015. godine , a od 1.8.2015. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamate  na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi  tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.

              Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak sa kamatom po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od

godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi  tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena. "

 

II. Nalaže se tužitelju A. M. iz S. B. da tuženiku Đ. Đ. A. d.o.o. iz  S. B. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 156,25 kuna  u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je bio zaposlen kod tuženika do dana 1. rujna 2014. godine kada mu je prestao radni odnos temeljem Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29. svibnja 2014. godine.  Tuženik duguje tužitelju, na temelju sporazuma sklopljenog između sindikalnog povjerenika i tuženika kao poslodavca, iznos od 2.839,66 kuna, što se odnosi na umanjenje plaća od 20% kroz pet mjeseci i to za period od 1. siječnja 2009. godine do 31. svibnja 2009. godine.  Tuženik također nije isplatio tužitelju regrese od 2011. godine do 2014. godine u iznosima od po 700,00 kuna za svaku godinu. Tužbenim zahtjevom tužitelj na ime razlika plaća  potražuje iznos od 2.839,66 kuna, dok na ime regresa potražuje iznos od 2.800,00 kuna.

 

Tuženik u svom odgovoru na tužbu priznaje tužbeni zahtjev vezano za isplatu regresa u ukupnom iznosu od 2.800,00 kuna. Vezano za isplatu razlike plaća za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2009. godine tuženik ističe prigovor zastare potraživanja.  Napominje da je tužba podnesena 15. listopada 2015. godine, a za sve tražene razlike plaća  nastupila je zastara, odnosno rok zastare od 3 godine istekao je prije stupanja na snagu novog Zakona o radu, odnosno prije 7. kolovoza  2014. godine.

 

Na ročištu održanom dana 18. siječnja 2016. godine punomoćnik tužitelja izvijestio je sud da mu je tuženik izvršio isplatu na ime regresa, pa je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu regresa u iznosu od 2.800,00 kuna. Tužitelj je ostao kod zahtjeva za isplatom razlike plaća u visini od 2.839,66 kuna.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid  u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, potvrdu primitka transakcije, sporazum o umanjenju plaće od 25. veljače 2009. godine, Odluku tuženika od 10. ožujka 2009. godine i Anex 1 Sporazumu o umanjenu plaće od 25. veljače 2009. godine.

 

Nije sporno među parničnim strankama da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, te da mu je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radni odnos kod tuženika prestao dana 1. rujna 2014. godine.

 

Nije sporno također  da su tužitelju sukladno Sporazumu o umanjenu plaća od 25. veljače 2009. godine  umanjene plaće za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2009. godine u visini od 20%.

 

Također nije sporna visina potraživanja, odnosno nije sporno da dugovanje tuženika prema tužitelju na ime umanjenja plaća od 20% kroz pet mjeseci iznosi 2.839,66 kuna.

 

Sporno je u ovom parničnom postupku  je li nastupila zastara potraživanja.

 

U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o radu objavljenog u Narodnim novinama 93/14 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. godine.

 

Prema odredbi članka 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, dalje ZR)  potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

 

Prema članku 232 stavak 2 ZR odredbe ovog Zakona o zastari potraživanja, neće se primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu ovoga Zakona. 

 

Tužba u ovom predmetu podnesena je dana 15. listopada  2015. godine. Tužitelj je imao pravo potraživati razliku plaća  od trenutka neisplate navedene razlike odnosno konkretno  od 16. veljače 2009. godine, odnosno   16. ožujka 2009. godine, 16. travnja 2009. godine,  16. svibnja 2009. godine i 16. lipnja 2009. godine.  Tužitelj je propustio  od tuženika zahtijevati isplatu razlike plaća,  pa je u skladu sa citiranim zakonskim odredbama njegovo potraživanje zastarjelo.  Zbog navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP)  Trošak je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora, koja je od podnošenja tužbe do 18. siječnja 2016. godine iznosila 5.639,66 kuna, a od 19. siječnja 2016. godine do presuđenja iznosila je 2.839,66 kuna. Trošak je odmjeren i u skladu sa uspjehom stranaka u ovom parničnom postupku, pa je tako tužitelj   u prvom dijelu postupka uspio sa 50%, dok je u drugom dijelu postupka tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

 

Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 kuna ( Tbr. 7 točka 1  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12,103/14,118/14 dalje OT), troška sastava podneska od 14. siječnja 2016. godine u iznosu od 500,00 kuna ( Tbr. 8 točka 1 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 18. siječnja 2016. godine u iznosu od  125,00 kuna (Tbr. 9 točka 2 OT) i troška PDV-a u iznosu od 281,25 kuna.  U prvom dijelu postupka ukupni trošak tužitelja iznosi 1.406,25 kuna. S obzirom da je tužitelj u ovom dijelu postupka uspio sa 50% pripada mu pravo na trošak u iznosu od  703,12 kuna.

 

Trošak  tuženika sastoji se od  troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 kuna ( Tbr. 8 točka 1 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 18. siječnja 2016. godine u iznosu od  125,00 kuna ( Tbr. 9 točka 2 OT) i troška PDV-a u iznosu od 156,25 kuna ( Tbr. 42 OT) ili ukupno 781,25 kuna. Tuženik je u ovoj fazi postupka uspio sa 50% pa mu pripada pravo na trošak  u iznosu od 390,62 kune.

 

U drugoj fazi postupka tuženik je imao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 14. ožujka 2016. godine u iznosu od 250,00 kuna ( Tbr. 9 točka 1 OT), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 kuna (Tbr. 9 točka 3 OT) i trošak PDV-a u iznosu od 93,75 kuna.  U ovoj fazi postupka tuženik je u cijelosti uspio, pa mu pripada pravo na trošak u visini od 468,75 kuna.

 

Ukupni trošak tuženika iznosi 859,37 kuna ( 390,62+468,75 kn).

 

Nakon prijeboja parničnih  troškova ostaje obveza tužitelja da tuženiku isplati iznos od 156,25 kuna (859,37-703,12 kn).

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 29. travnja 2016. godine.