Broj: Revr 1605/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika N.-I. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu I., O. & partneri d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1179/15-2 od 16. lipnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13319/13-15 od 20. ožujka 2015., u sjednici održanoj 10. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1179/15-2 od 16. lipnja 2015. se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-13319/13-15 od 20. ožujka 2015. odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice V. B. iz Z. protiv tuženika I.-I. d.d. Z. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika I.-I. d.d. iz Z., S. T. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice V. B. iz Z., br. 210-808246-8904/13 od 24. listopada 2013. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto pomoćnika člana uprave, odnosno na drugo radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku I. – I. d.d. da tužiteljici V. B. iz Z., naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pa do presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 8 dana."

 

Tužiteljici V. B. je naloženo naknaditi tuženiku I.-I. d.d. Z. parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama.

 

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž R-1179/15-2 od 16. lipnja 2015. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te da preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici troškove revizije u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP)  u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama svih razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju je tužiteljica ukazala u reviziji jer su u obrazloženju presude izneseni neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza.  Tužiteljica  se pozvala na navedenu bitnu povredu odredaba postupka, međutim nije određeno ukazala na neku konkretnu proturječnost između sadržaja izvedenih dokaza i navoda o odlučnim činjenicama utvrđenim na temelju tih dokaza, niti je takve proturječnost po reviziji utvrdio ovaj sud.

 

U obrazloženju navedenoga revizijskog razloga se zapravo osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova o tome jesu li ispunjene propisane pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te je li tuženik kod otkazivanja ugovora primijenio propisane kriterije kod odabira kojemu će radniku otkazati ugovor. Osporeno je i pravno shvaćanje suda o materijalnopravnim pitanjima na kojima se zasniva obrazloženje pobijane presude.

 

Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz čl. 385. ZPP), dok pogrešan pravni pristup u rješenju spora, kada i postoji, ne znači sam po sebi postojanje navedene apsolutno bitne povrede odredaba postupka, ako je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguće ispitati zakonitost pobijane presude.

 

Ovaj sud je ocijenio da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 107. st. 1. al. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, dalje ZR) glede opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz i (ne)mogućnosti zapošljavanja tužiteljice na drugo radno mjesto, odredbe čl. 130. st. 3. ZR glede tereta dokaza o postojanju opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz te odredbe čl. 150. ZR glede (ne)zakonitog postupka otkazivanja i suodlučivanja s radničkim vijećem.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-da je tužiteljica bila zaposlena kod  tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog među strankama 8. rujna 2008., a koji se primjenjuje od 1. kolovoza 2008. (dalje: Ugovor) na radnom mjestu pomoćnika člana uprave, s  time da, iako nije sklopila aneks ugovora o radu, sukladno sistematizaciji poslova tijekom 2009. kada je ponovno sistematizirano radno mjesto pomoćnika izvršnog direktora, do otkaza je obavljala poslove pomoćnika izvršnog direktora sa kojom funkcijom se je potpisivala u službenim dokumentima tuženika;

 

-da su u uredima izvršnih direktora bila sistematizirana radna mjesta Pomoćnik izvršnog direktora, savjetnik izvršnog direktora, Poslovni tajnik izvršnog direktora i drugo tehničko osoblje potrebno za funkcioniranje ureda;

 

-da je prije donošenja pobijane odluke o otkazu prethodio postupak utvrđivanja viška radnika te je tuženik 18. veljače 2013. donio odluku o utvrđivanju viška radnika iz koje proizlazi da je radi unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, a temeljem izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena, tuženik utvrdio višak od 458 radnika (u konačnici 187 radnika), a u skladu s tim, u S. T. je preuzimanjem svih poslovnih procesa osim administrativnih poslova, iz ureda izvršnog direktora S. T. u druge organizacijske jedinice, prestala potreba za radom 6 radnika i to na radnom mjestu pomoćnik izvršnog direktora 1 radnik, te savjetnik izvršnog direktora 5 radnika, koja radna mjesta su ukinuta i više ne postoje u Katalogu poslova i radnih mjesta kod tuženika (dalje: Katalog);

 

-da u Katalogu više ne postoji radno mjesto pomoćnik izvršnog direktora, niti pomoćnik člana uprave;

 

- da je tuženik 18. srpnja 2013. donio Program zbrinjavanja viška radnika (dalje: Program) u koji je i tužiteljica uvrštena na listu viška radnika, a razlozi nastanka viška radnika su posljedica organizacijskih promjena i time tehnološko-procesnog usavršavanja-optimizacije poslovnih procesa;

 

-da je Program dostavljen Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područni ured Z., koji je svojim očitovanjem od 22. kolovoza 2013. utvrdio da je postupak zbrinjavanja viška radnika proveden sukladno ZR-u, te da Program sadrži sve zakonom propisane elemente;

 

- da se je tuženik prije otkazivanja ugovora savjetovao sa Radničkim vijećem;

 

- da su svi poslovni procesi, osim administrativnih poslova, koje sada obavljaju 2 osobe, iz Ureda izvršnog direktora S. T. novom organizacijom rada zbog organizacijskih promjena i optimizacije poslovnih procesa, s danom 1. siječnja 2013. raspoređeni na druge organizacijske jedinice gdje su se takvi poslovni procesi već odbijali i gdje su radna mjesta popunjena, prestala je potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu pomoćnika izvršnog direktora, na kojem  radnom mjestu je radila tužiteljica, a koje je novom sistematizacijom ukinuto i više ne postoji u Katalogu;

 

-da radi navedenog tužiteljici više nije moguće osigurati obavljanje poslova na kojima je do tada radila, niti postoji mogućnost da se ista  uz dodatno obrazovanje ili osposobljavanje zaposli na drugim poslovima;

 

-da je pri odlučivanju o otkazu tuženik imao u vidu trajanje radnog odnosa tužiteljice, njezinu dob i obveze uzdržavanja koje ju terete, dok nije uzimao, a niti je trebao uzimati, u obzir druge kriterije budući je tužiteljica jedini izvršitelj na radnom mjestu pomoćnika izvršnog direktora u Uredu izvršnog direktora S. T. za kojim je prestala potreba i koje je ukinuto u Katalogu poslova i radnih mjesta kod tuženika;

 

-da je tužiteljica pravovremeno podnijela poslodavcu zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, a potom je pravovremeno podnijela tužbu sudu radi sudske zaštite povrijeđenih prava, sukladno čl. 129 st. 2 ZR.

 

Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a obrazloženje prvostupanjske presude se temelji na pravnom shvaćanju da Odluka o otkazu ugovora nije nedopuštena jer je tuženik imao opravdan razlog za otkaz, a u postupku otkazivanja da je poštivao propisanu proceduru.

 

Tužiteljica je revizijom osporila pravno stajalište nižestupanjskih sudova glede primjene odredbe čl. 107. st. 1. al. 1. i st. 3. ZR, odredbe čl. 131. st. 3. ZR.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude jer su  u obrazloženju presude jasno i precizno iznesena pravna shvaćanja o svakoj mjerodavnoj odredbi Zakona o radu, a te odredbe su pravilno primijenjene na utvrđeno činjenično stanje. Stoga se revident umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 10. svibnja 2016.