Broj: Gž-2307/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz M., …, zastupane po punomoćniku G. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika U. D. P. R. iz R., …, zastupanog po prof. L. K., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2569/13 od 18. travnja 2014. godine, dana 11. svibnja 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika te se   p r e i n a č a v a   presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2569/13 od 18. travnja 2014. godine, i sudi:

 

              Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom da joj je tuženik dužan isplatiti jubilarnu nagradu u neto iznosu od 1.305,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi od 12% godišnje od 30. travnja 2013. godine do isplate i nadoknaditi troškove parničnog postupka od 1.093,75 kn uz zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi od 12% godišnje od 18. travnja 2014. godine do isplate, sve ovo u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Citiranom presudom prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženik obvezan da tužiteljici isplati jubilarnu nagradu u neto iznosu od 1.305,00 kn uz zateznu kamatu (točka I izreke) i nadoknadi troškove parničnog postupka od 1.093,75 kn uz zakonsku zateznu kamatu (točka II izreke).

 

              Rješenjem, sadržanim u istoj presudi, utvrđeno je povlačenje dijela tužbe za iznos od 1.500,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu (točka I izreke) te je tužiteljica odbijena s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka (točka II izreke).

 

              Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se prvostupanjska presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila osnovanost žalbenih razloga i predložila da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Premet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu jubilarne nagrade za 2013. godinu na temelju osnovice od 1.800,00 kn neto, odnosno isplatu jubilarne nagrade u iznosu od 1.305,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu.

 

Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude naveo da je tužiteljica navršila pet godina rada kod tuženika zbog čega da je stekla pravo na isplatu jubilarne nagrade za rad te da je tuženik tužiteljici za jubilarnu nagradu isplatio 495,00 kn i to temeljem osnovice za jubilarnu nagradu od 500,00 kn. U daljnjem sadržaju obrazloženja presude prvostupanjski je sud naveo da je nesporno da Dodatak I Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12) nije potpisao sindikat, kojeg je članica tužiteljica pa zaključuje da kolektivni ugovor obvezuje samo potpisnike istoga te sve osobe koje mu naknadno pristupe (čl. 1.). Slijedom opisanih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice prosuđujući da je jubilarnu nagradu trebalo obračunati pod uvjetima utvrđenim u čl. 69. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 115/10) prema kojem je osnovica za obračun jubilarne nagrade 1.800,00 kn te je obvezao tuženika na isplatu preostalog iznosa neisplaćene jubilarne nagrade (1.305,00 kn) uz zakonsku zateznu kamatu primjenom čl. 69. st. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike te uz primjenu čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05-125/11; ZOO/05). Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud donio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91-89/14; ZPP).

 

Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda tuženik je u žalbi naveo da je Dodatkom I Temeljnog kolektivnog ugovora ("Narodne novine" 141/12) izmijenjena osnovica za obračun jubilarne nagrade na način da je ugovorena osnovica od 500,00 kn (čl. 4.), međutim, koju ugovornu odredbu da prvostupanjski sud nije cijenio.

 

Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 4. listopada 2012. godine i od 12. prosinca 2012. godine ("Narodne novine" 115/10 i 141/12) ugovoreno je, između ostalog, pravo na isplatu jubilarne nagrade za rad u čl. 69. na način da se zaposleniku isplaćuje jubilarnu nagrada za rad ako navrši pet, deset, petnaest, dvadeset, dvadesetpet, trideset, tridesetpet, četrdeset i četrdesetpet godina rada time da će se o osnovici pregovarati svake godine, a ako se dogovor ne postigne da tada osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kn.

 

Dodatkom I Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine ("Narodne novine" 141/12) u čl. 1. ugovoreno je da se istim privremeno ograničavaju materijalna prava ugovorena Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine, između ostalog, i u odnosu na isplatu jubilarne nagrade na način da osnovica iz čl. 69. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike u javim službama za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini iznosi 500,00 kn (čl. 4.).

 

Prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da sindikat, kojeg je članica tužiteljica, nije potpisao Dodatak I Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama zbog čega da nepotpisivanjem navedenog ugovora nije postignut sporazum o osnovici za jubilarnu nagradu pa da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici jubilarnu nagradu temeljem osnovice od 1.800,00 kn.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je sindikat sudjelovao u pregovorima o sklapanju Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine, te da nije potpisao Dodatak I Kolektivnog ugovora, time da iz provedenog dokaznog postupka također proizlazi da zakonitost postupka pregovaranja nije doveden u pitanje. Stoga je neprihvatljiv opisani pravni zaključak prvostupanjskog suda na kojem temelji odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice jer nepotpisivanje Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine, kojim je privremeno ograničeno materijalno pravo službenika i namještenika u odnosu na ugovorenu osnovicu za isplatu jubilarne nagrade, bez obzira na čl. 257. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09 – 73/13; ZR) ne može isključiti primjenu navedenog kolektivnog ugovora. Ovo iz razloga jer su prethodno citiranom zakonskom odredbom određene osobe koje kolektivni ugovor obvezuje, dok se s druge strane primjena kolektivnog ugovora odnosi na sve radnike (istog) poslodavca što proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom članova sindikata koji nisu potpisali kolektivni ugovor na koji način se isključuje mogućnost diskriminacije radnika u odnosu na jednakost plaće (i svih drugih materijalnih prava iz radnog odnosa), a koja zabrana diskriminacije je proklamirana odredbom čl. 14. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" 18/97-2/10), odredbom čl. 82. Konvencije br. 111. Međunarodne organizacije rada, odredbom čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" 85/08-112/12) i odredbom čl. 7. st. 4. ZR. Stoga je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava prosuđivao o neobvezujućem kolektivnom ugovoru u odnosu na člana sindikata koji nije potpisao Dodatak I Temeljnog kolektivnog ugovora jer je o tužbenom zahtjevu tužiteljice trebalo prosuđivati kroz identičnu primjenu kolektivnog ugovora na sve radnike kod istog poslodavca.

 

Osim toga na neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice ukazuje i Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje ("Narodne novine" 82/12 – 88/12) jer upravo pravo reprezentativnosti u kolektivnom pregovaranju potvrđuje da nepotpisivanje kolektivnog ugovora od svih sindikata koji su sudjelovali u pregovaranju, a zakonitost kojeg pregovaranja nije dovedena u pitanje, ne može isključiti primjenu Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora na članove sindikata koji nije potpisnik ugovora.

 

Odredbom čl. 7. st. 3. ZR propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se tada primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoji konkurencija različitih izvora prava iz radnog odnosa već je pravo na isplatu jubilarne nagrade ugovoreno Dodatkom I Temeljnog kolektivnog ugovora u odnosu na prethodni kolektivni ugovor i to na način da je ugovoreno privremeno ograničenje materijalnih prava zaposlenika, između ostalog, u odnosu na jubilarnu nagradu na način da je kao osnovica za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini ugovoren iznos od 500,00 kn. Stoga opisana činjenična i pravna situacija ne omogućava primjenu čl. 7. st. 3. ZR.

 

Budući da tužiteljici pripada pravo na jubilarnu nagradu prema osnovici od 500,00 kn, a prema kojoj osnovici je tuženik tužiteljici isplatio jubilarnu nagradu za 2013. godinu, posljedično tome prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom na isplatu jubilarne nagrade prema osnovici  od 1.800,00 kn.

 

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Rješenje, sadržano u prvostupanjskoj presudi, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci 11. svibnja 2016. godine.