Broj: Revr 455/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Č., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku u O., protiv tuženika S. H. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u Z., radi diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3283/2013-2 od 24. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-99/2012-15 od 22. siječnja 2013., u sjednici vijeća 25. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je kod tuženika diskriminiran i uznemiravan na njegovom radnom mjestu, zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti te pretrpljenih duševnih boli isplati iznos od 300.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja pritužbe tuženiku, odnosno od 30. siječnja 2012. pa do konačne isplate, kao i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da poduzme mjere radi daljnjeg sprječavanja nastavka diskriminacije i uznemiravanja tužitelja na radnom mjestu kod tuženika, do kada tužitelj nije dužan raditi kod tuženika, a tuženik se obvezuje za to vrijeme tužitelju isplatiti puni iznos naknade plaće, a prvostupanjskom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, dok je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, a odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovanim.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači  nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

 

Revizija tužitelja je neosnovana.

 

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje počinjene diskriminacije i uznemiravanja na radnom mjestu, a slijedom toga predmet spora je i zahtjev za poduzimanje mjera radi daljnjeg sprječavanja nastavka diskriminacije i uznemiravanja tužitelja na radnom mjestu, kao i zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog počinjene diskriminacije i uznemiravanja.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženik tužitelju izdao upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza ugovora o radu, te da je tužitelj odbio potpisati navedeno upozorenje,

 

- da je navedeno upozorenje tuženik kao poslodavac izdao tužitelju kao radniku iz razloga što je isti otuđio tri do četiri banane,

 

- da je tužitelj bio na bolovanju nakon toga od 17. siječnja 2012. do 21. ožujka 2012. u kojem razdoblju je bio nedostupan poslodavcu iz razloga što nije živio na adresi koju je dostavio poslodavcu,

 

- da je nakon toga tuženik kao poslodavac navedeno upozorenje dostavio tužitelju putem oglasne ploče.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zaključivši da isti nije osnovan iz razloga što tuženik nije počinio diskriminaciju i uznemiravanje tužitelja na njegovom radnom mjestu na način da je na oglasnu ploču stavio upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza tužitelju, jer je isti način dostave bio u skladu sa čl. 64. i čl. 65. Pravilnika o radu tuženika. Obzirom da nije počinjena diskriminacija niti uznemiravanje tužitelja na radnom mjestu na način kako to tužitelj tvrdi, nisu osnovani niti zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete, te poduzimanja mjera radi daljnjeg sprječavanja nastavka diskriminacije i uznemiravanja tužitelja.

 

Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da drugostupanjski sud nije imao u vidu niti odredbu čl. 375. st. 1. ZPP, odnosno nije odgovorio na sve žalbene navode, pa bi proizlazilo da revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP. Pored navedenog tužitelj u reviziji ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 331.b ZPP navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 331.b ZPP obzirom da su bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno prihvatili da nije bilo diskriminacije i uznemiravanja od strane tuženika stavljanjem na oglasnu ploču upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza tužitelju, te da je teret dokazivanja da nije počinjena diskriminacija isključivo na strani poslodavca.

 

Suprotno navodu tužitelja u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih razloga se može sa sigurnošću zaključiti temeljem čega drugostupanjski sud odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku presudu, odnosno temeljem čega prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke da je počinjena diskriminacija ili uznemiravanje od strane tuženika. Slijedom toga potpuno je razvidno da i ostali tužbeni zahtjevi nakon toga nisu osnovani ako ne postoji diskriminacija ili uznemiravanje tužitelja na radnom mjestu u smislu odredbe čl. 5. st. 4. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR). Također nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge koji su od odlučnog značaja u ovom sporu. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 331.b ZPP počinjena pred prvostupanjskim sudom, a slijedom toga i pred drugostupanjskim sudom obzirom da isti nije sankcionirao tu povredu, iz razloga što nije bilo pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe u ovom sporu, obzirom da je prvostupanjski sud dostavio tužbu tuženiku uz poziv za ročište, a ne radi pismenog odgovora na tužbu, a što je prvostupanjski sud učinio 11. travnja 2012. zakazavši ročište za 3. svibnja 2012., a tuženik je odgovor na tužbu dao 25. travnja 2012. Slijedom navedenog ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U smislu čl. 5. st. 4. ZR zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih mjesta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju, te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima. U smislu odredbe čl. 5. st. 5. ZR poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tuženik sporno upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza ugovora o radu tužitelju istome dostavio putem oglasne ploče, a nakon što je tužitelj odbio osobno primiti i potpisati to upozorenje, a isto mu nije moglo biti dostavljeno niti na adresu koju je dostavio poslodavcu jer na istoj nije tužitelj živio. Slijedom toga tuženik je u smislu odredbe čl. 64. i čl. 65. Pravilnika o radu izvršio dostavljanje navedenog upozorenja radniku putem oglasne ploče jer u smislu odredbe čl. 65. st. 4. navedenog Pravilnika u slučaju odbijanja prijema ili nepoznate adrese dostava se radniku obavlja isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca te se istekom roka od 8 dana od isticanja na oglasnoj ploči smatra da je dostavljanje izvršeno. Takvim postupanjem tuženika nije došlo do diskriminacije ili uznemiravanja na radnom mjestu u smislu odredbe čl. 5. st. 4. i 5. Zakona o radu,  a na koje odredbe se tužitelj poziva u tužbi i tijekom postupka. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, obzirom da nakon utvrđenja da nije počinjena diskriminacija i uznemiravanje tužitelja su i zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete i sprječavanje daljnjeg uznemiravanja i diskriminacije neosnovani.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 25. svibnja 2016.