Broj: Gž R-262/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Dražana Penjaka kao predsjednika vijeća, Verice Franić kao sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika (dalje tužitelja) B. S., iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M., N. K. i B. D. iz G., protiv tuženika protutužitelja (dalje tuženika) HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Z., OIB: …, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 23 Pr-1247/15-12 od 14. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 23 Pr-1247/15-12 od 14. siječnja 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 23 Pr-1247/15-12 od 14. siječnja 2016.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu tuženika koji je tuženik donio Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 2259/14 od 1. srpnja 2014. pod brojem 61-1-15 od 9. ožujka 2015. koja je potvrđena odlukom tuženika broj 61-2/15 od 7. travnja 2015. te da mu radni odnos nije prestao, pa da se nalaži tuženiku vratiti tužitelja na rad, kao i obvezivanje tuženika na isplatu bruto iznosa od 12.100,27 kuna mjesečno na ime plaće od dana prestanka radnog odnosa kao i zahtjev tužitelja za naknadu mu parničnog troška.

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere za privremeno vraćanje tužitelja na rad kao i isplatu naknade plaće za vrijeme vođenja spora.

Žalio se je tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom za ukidanje pobijane presude i rješenja.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Pobijana presuda i rješenje ne sadrže nedostatke uslijed kojih se ne bi mogli ispitati, razlozi pobijane odluke su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane odluke, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, budući je ocjena provedenih dokaza izvršena u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, a žalitelj u žalbi iznosi svoju verziju ocjene provedenih dokaza.

Predmet ovog spora bio je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 9. ožujka 2015. a koja je potvrđena Odlukom od 22. travnja 2015. nedopušten, te zahtjev tužitelja za vraćanje na posao kao i isplatu naknade plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa pa nadalje, time, da je tuženik podredno postavio protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 2259/14 dana 1. srpnja 2014. za radno mjesto prometnik vlakova,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju zbog osobito teške povrede radne obveze odnosno gubitka nužnog povjerenja u tužitelja kao svog radnika, budući je tuženik 24. veljače 2015. saznao da diploma tužitelja za završenu VSS s zvanjem diplomirani inženjer prometa nije vjerodostojna iako se tužitelj u svim radno pravnim evidencijama tuženika vodi sa stručnom spremom VSS te zvanjem diplomirani inženjer prometa,

- da zbog navedene povrede radne obveze i gubitka nužnog povjerenja nastavak radnog odnosa više nije moguć što predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju,

- da je ispoštivana procedura izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, jer je tužitelju bilo omogućeno iznijeti obranu, te se tuženik o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju savjetovao sa Radničkim vijećem, sindikatom odnosno sindikalnim povjerenikom, isti su iskazali suglasnost s namjerom poslodavca za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju,

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev poslodavcu za zaštitu prava te u daljnjem zakonskom roku tužbu sudu za sudsku zaštitu.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja koja suprotno žalbenim navodima svoj osnov imaju u sadržaju izvedenih dokaza koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja dopušten i opravdan.

Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 - dalje: ZR) radnik i poslodavac imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Kod toga se ugovor o radu izvanredno može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U konkretnom slučaju, tuženik je za činjenicu da tužitelj nije diplomirao i da njegova diploma nije vjerodostojna saznao 24. veljače 2015. kada je o tome primio dopis Fakulteta prometnih znanosti Zagreb a predmetna odluka je donesena 9. ožujka 2015., dakle u roku od 15 dana od dana saznanja.

U situaciji kada se tužitelj u radno pravnoj evidenciji tuženika kao poslodavca vodi kao inženjer prometa sa završenom VSS, iako nema vjerodostojnu diplomu kojom bi dokazao da je završio VSS zvanje inženjer prometa predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je time ostvaren opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 116. stavak 1. ZR-a, odnosno da je zbog ovakvog postupanja tužitelja tuženik kao poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja te su neosnovani žalbeni prigovori istaknuti u tom pravcu.

Pravilno je kod toga prvostupanjski sud utvrdio kako je saznanjem da je tužitelj predao krivotvorenu diplomu kao i radnu knjižicu sa lažno upisanom stručnom spremom tuženik kao poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz, te u pretpostavkama iz članka 116. stavak 1. i 2., članka 119. stavak 2., članka 150. ZR-a, to je prvostupanjski sud osnovano odbio, kako zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, tako i zahtjev koji je tužitelj postavio prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza, a prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge o neosnovanosti tužbenog zahtjeva koji razlozi nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa ih tako prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih se upućuje radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja.

Glede preostalih žalbenih navoda kazati je da prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica u smislu odredbe članka 220. ZPP-a.

Sukladno odredbi članka 125. stavak 2. ZR-a u okolnostima kada je prvostupanjski sud utvrdio predmetni otkaz dopušten nije bilo osnove za odlučivanje o tuženikovu protutužbenom zahtjevu radi sudskog raskida ugovora o radu budući je isti postavljen kao podredni zahtjev a o čemu se je prvostupanjski sud pravilno izjasnio u obrazloženju pobijane odluke.

Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud u okolnostima ovog slučaja prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere ocijenio neosnovanim u smislu odredbe članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 i 25/13).

Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Slijedom iznijetog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, i članka 380. stavak 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

U Splitu, 31. svibnja 2016.