Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Revr 1439/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H., OIB: ..., iz K. M., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. i Š. u Č., protiv tuženika L. M. d.o.o., OIB: ..., Č., kojeg zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u V., radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-771/15-2 od 18. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-464/14-12 od 27. siječnja 2015., u sjednici održanoj 1. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga, od 2. svibnja 2014., a kojim je tuženik tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nedopušten.

 

II. Utvrđuje s da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao te da mu prizna sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme, sve u roku od osam dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude 27. siječnja 2015.g. do isplate po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci Hrvatske narodne banke o važećoj eskontnoj stopi, i to po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju kao osnovanu, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak odnosno iste preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i obvezati ga na naknadu parničnog troška, troška žalbe i troška revizije koji je popisao.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženik u reviziji određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena pred drugostupanjskim sudom i u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja također nije bilo moguće uzeti u razmatranje, jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

Predmet revizijskog razmatranja u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu pravilnosti i zakonitosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju na temelju odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR). Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za redovito otkazivanje tužiteljeva ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR.

 

Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 1. lipnja 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu