Broj: Revr 1458/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. M. - Đ., dipl. pravnica iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured R., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. u Z., radi utvrđenja da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs-68/14 od 30. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-36/14 od 28. ožujka 2014., u sjednici održanoj 29. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: ... na poslovima šumskog radnika, te da radni odnos nije prestao (toč. I.1.), zatim da je tuženik dužan tužitelju izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda (toč. I.2.), kao i zahtjev da se tužitelja vrati natrag na poslove šumskog radnika sukladno odredbama ugovora o radu ... od 12. veljače 2013. (toč. I.3.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, dok je s preostalim dijelom tuženik odbijen (toč. II.).

 

Presudom suda drugoga stupnja djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I.2. i to u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja da će potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu zamijeniti ova presuda, dok je preinačena presuda u pogledu toč. I.1. i I.3., te je u tim dijelovima prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I.2. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, te je u tom dijelu tužba odbačena. Ujedno je rješenjem preinačena odluka o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, te da se tuženiku dosude troškovi postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, na poslovima šumskog radnika, te da mu radni odnos nije prestao, kao i da ga se vrati natrag na rad.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-     da je tužitelj s tuženikom sklopio 14. siječnja 2013. ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 21. siječnja 2013. do 26. srpnja 2013.,

-     da je tužitelj poslove šumskog radnika obavljao u Upravi šuma D., Šumarija P.,

-     da je 12. srpnja 2013. između parničnih stranaka sklopljen novi ugovor o radu na određeno vrijeme, za puno radno vrijeme u Upravi šuma D., Šumarija P., time da je bilo ugovoreno da se u slučaju potrebe procesa proizvodnje radnik može rasporediti i na drugo područje, odnosno cjelokupno područje kojim gospodari poslodavac,

-     da je taj ugovor o radu bio sklopljen za razdoblje od 27. srpnja 2013. do 24. prosinca 2013.,

-     da nakon 24. prosinca 2013. tužitelj više nije zaposlen kod tuženika, niti mu je dostavljena bilo kakva odluka o prestanku ugovora o radu,

-     da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu na radu 2. siječnja 2014. (podnesak upućen preporučenom pošiljkom putem pošte),

-     da je tužba u ovom predmetu podnesena 22. siječnja 2014.

 

Prvostupanjski sud u konkretnom slučaju smatra da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između parničnih stranaka 12. srpnja 2013. sklopljen protivno čl. 10. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) i čl. 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, br. 73/13). Naime, u spornom ugovoru nije bio navedeni objektivni razlog koji bi omogućavao poslodavcu da smije sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme.

 

Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZR ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Kako u spornom ugovoru taj objektivni razlog nije naveden, to je već u trenutku sklapanja tog ugovora došlo do primjene st. 7. istog članka prema kojem ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Međutim, prvostupanjski sud je smatrao da je tužitelj trebao tražiti zaštitu svojih prava u roku od 15 dana od dana sklapanja tog ugovora, pa kako to nije tražio u tom roku, to je prema shvaćanju prvostupanjskog suda nastupila prekluzija u smislu odredbe čl. 129. ZR.

 

Drugostupanjski sud pak smatra da se u konkretnom slučaju radi o deklaratornoj tužbi u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZPP, koja kao takva nije vezana rokom iz čl. 129. ZR, niti pak bilo kojim rokom propisanim drugim propisom, pa radi toga drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije prekludiran u svojim pravima i da je mogao podnijeti tužbu radi utvrđenja da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme i vraćanja natrag na rad na radno mjesto šumskog radnika.

 

S navedenim pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda u cijelosti je suglasan revizijski sud. Osim toga, revizijski sud je zauzeo shvaćanje da tužba na utvrđenje u radnom sporu nije vezana za rok, ali je pretpostavka za dopuštenost takve tužbe postojanje pravnog interesa (Rev-584/1995 i dr.).

 

Tuženik u reviziji ustraje kod tvrdnje da je tužitelj trebao u roku od 15 dana od dana počinjenja navodne povrede podnijeti zahtjev za zaštitu prava, pa kako je to propustio da je nastupila prekluzija. Kako je već navedeno tužba na utvrđenje nije vezana na rokove, pa slijedom navedenog tužitelj je imao pravo i nakon isteka takvog ugovora o radu tražiti utvrđenje da je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da mu radni odnos nije prestao i da ga se vrati natrag na poslove koje je ranije obavljao.

 

Pogrešno je tumačenje tuženika glede primjene Novele ZR iz 2013. i to odredbe čl. 3. ZID ZR. Naime, i prema noveliranoj odredbi čl. 10. st. 1. ZR ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. U st. 7. je izrijekom propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona, da se tada smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Dakle, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od važnosti činjenica je li tuženik s tužiteljem sklopio nakon stupanja na snagu ZID ZR iz 2013. jedan ili više ugovora o radu, jer osnovanost zahtjeva proizlazi iz činjenice da je 12. srpnja 2013. ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbi čl. 10. st. 1. ZR i da je radi toga osnovan zahtjev tužitelja na utvrđenje da je sklopio ugovor o radu neodređeno vrijeme, te da ga je tuženik dužan vratiti natrag na poslove koje je obavljao - poslove šumskog radnika.

 

Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti su počinjene bitne povrede postupka na koje tuženik ukazuje u reviziji.

 

Stoga je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 29. lipnja 2016.