Broj: Revr 1658/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. M.-Đ., dipl. pravnica iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured R., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društva R. i p. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3910/2014-4 od 27. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-13/2014 od 29. srpnja 2014., u sjednici održanoj 29. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme ... na poslovima šumskog radnika te da radni odnos tužitelja nije prestao (toč. I.). Nadalje je naloženo tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, koju potvrdu će u protivnom zamijeniti ova presuda (toč. II.). Također je naloženo tuženiku da tužitelja vrati natrag na rad na poslove šumskog radnika sukladno odredbama Ugovora o radu ... od 13. rujna 2013. (toč. III.).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, te da se tuženiku dosude troškovi postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima šumskog radnika, da radni odnos tužitelja nije prestao, da se tuženiku naloži izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati natrag na rad na poslove šumskog radnika sukladno odredbama ugovora od 13. rujna 2013.

 

Suprotno navodima tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između navoda navedenih u obrazloženju presude i provedenih dokaza i isprava koje se nalaze u spisu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-       da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme 13. rujna 2013. za razdoblje do 30. studenoga 2013., kojim je početak rada određen s danom 20. rujna 2013.,

-       da je tužitelj nakon 30. studenoga 2013. nastavio raditi na poslovima šumskog radnika u Šumariji T. i to u razdoblju od 2. do 9. prosinca 2013.,

-       da upravitelj Šumarije T. tužitelju, odnosno drugim radnicima, nije pravovremeno uručio novi ugovor o radu na određeno vrijeme,

-       da upravitelj Šumarije T. Z. T. nije radnicima dao na potpis skenirane ugovore.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja pozivajući se pritom na odredbu čl. 10. st. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 69/11, 73/13 - dalje: ZR). U toj odredbi je propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. S navedenim shvaćanjem u cijelosti je suglasan i revizijski sud, te isto nije dovedeno u pitanje revizijskim navodima tuženika.

 

U reviziji tuženik ustraje kod tvrdnje da je neodređen zahtjev tužitelja da se izda potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, odnosno da je neosnovano nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na poslove šumskog radnika sukladno ugovoru o radu od 13. rujna 2013., jer je taj ugovor prestao istekom vremena na koje je sklopljen (30. studenoga 2013.).

 

Suprotno navodima revizije Ugovor o radu na određeno sklopljen 13. rujna 2013. je prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to sa svim pravima i obvezama iz tog ugovora za radno mjesto šumskog radnika. Iz toga slijedi da se točno zna kakav ugovor o radu je sklopljen između parničnih stranaka, s kojim uvjetima i na kojim poslovima, pa je neosnovana tvrdnja tuženika da bi se radilo o neodređenom zahtjevu. Osim toga, obzirom na izneseno potpuno je jasno kakvu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu treba izdati tužitelj i s kojim sadržajem, sve u skladu s odredbom čl. 13. ZR.

 

Tvrdnje tuženika kojima navodi da je Uprava tuženika donijela odluke o potrebi zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme 26. i 29. studenoga 2013., te da obzirom na to je bilo jasno da će se sklopiti ugovori o radu na određeno vrijeme, predstavlja činjeničnu tvrdnju, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju nije uopće moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

Osim toga, pravilno nižestupanjski sudovi ukazuju da zbog nepravilnog ili nezakonitog postupanja jednog djelatnika tuženika - upravitelja Šumarije T., tužitelj ne može snositi bilo kakve štetne posljedice. Tužitelj je u svemu postupao u skladu s nalozima svojih pretpostavljenih, došao je raditi i nakon isteka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, pa je u skladu s odredbom čl. 10. st. 7. ZR došlo do prerastanja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 29. lipnja 2016.