Broj: Gž R-222/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća te Arijane Bolanče kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz K., Đ., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika O. G. d.o.o., S., OIB: ..., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. iz O., radi utvrđenja ništavnosti odluke, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, broj Pr-478/15 od 11. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, broj Pr-478/15 od 11. siječnja 2016.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da radni odnos tužitelja nije prestao, uz obvezu tuženika da ga vrati na poslove koje je radio prije donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Obvezan je tužitelja nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelja, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/13 – pročišćeni tekst i 89/14, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U smislu odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je odgovor tuženiku.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja porekavši navode žalbe u cijelosti s prijedlogom da ista bude odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i vraćanje tužitelja na rad koji je obavljao prije pobijane odluke.

 

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud te koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

Ovaj žalbeni sud po službenoj dužnosti kao sud drugog stupnja, a pozivom na odredbu članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju, nije utvrdio da bi prvostupanjska presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13 i 14. ZPP-a.

 

Neprihvatljiv je žalbeni razlog tužitelja da je odluka suda prvog stupnja opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz točke 11. članka 354. stavka 2. ZPP-a jer odluka suda prvog stupnja je razumljiva i donesena je na temelju rezultata valjanog provedenog parničnog postupka.

 

Iz rezultata provedenog parničnog postupa neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj dugogodišnji radnik tuženika, te da je radio na poslovima ratara-traktoriste. Tužitelju je tuženik dana 12. siječnja 2015. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka s posla u vremenskom razdoblju od 7. siječnja do 21. siječnja 2015.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka neprijeporno proizlazi da je tužitelj do 5. siječnja 2015. bio na bolovanju i da se trebao vratiti na posao 7. siječnja 2015. Odgovaralo bi istini iz rezultata provedenog dokaznog postupka, da je postojala obveza radnika i neposrednog rukovoditelja da se dogovore u pogledu korištenja godišnjeg odmora, a rješenje o godišnjem odmoru radnici nisu dobivali prije nego što su počeli koristiti godišnji odmor nego sa platnim listama za tekući mjesec.

 

I kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrdio je da nije postojao dogovor između tužitelja i neposrednog rukovoditelja tuženika I. H., da tužitelj može koristiti godišnji odmor za 2015., što ne spori ni sam tužitelj u svom iskazu.

 

Kako je sud prvog stupnja suprotno žalbenim navodima provedene dokaze valjano ocijenio u smislu članka 8. ZPP-a, to se suprotno žalbenim navodima, koji se bave preocjenjivanjem provedenih dokaza suda prvog stupnja ukazuje kao žalbeni razlog neosnov u ovoj pravnoj stvari.

Ne postoji više dužnost suda da potpuno istinito utvrdi činjenično stanje o kojim ovisi osnovanost tuženog zahtjeva te sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (članak 7. i članak 219. ZPP-a).

 

Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka neprijeporno proizlazi da je tužitelj izostao neopravdano s radnog mjesta od 4. siječnja 2015. do 12. siječnja 2015. to se ukazuje opravdanim odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

Radi iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 7. srpnja 2016.