Broj: Revr 1742/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz O., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv tuženika „U.“ d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 557/2014-2 od 20. ožujka 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 137/2013-10 od 18. listopada 2013., u sjednici održanoj 13. srpnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 11. veljače 2013., te tako i zahtjev tužitelja za povratak na posao, priznavanje svih prava iz radnog odnosa od dana nedopuštenog prestanka radnog odnosa pa do vraćanja na rad, te naknadu plaće kroz navedeno razdoblje. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 5.000,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u relevantnom činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 11. veljače 2013., te tim osnovom i zahtjev tužitelja za povratak na posao, priznavanje svih prava iz radnog odnosa od dana nedopuštenog prestanka radnog odnosa pa do vraćanja na rad i naknadu plaće kroz navedeno razdoblje.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja nakon što su u provedenom postupku utvrdili:

 

-                      da je tužitelj osnovom sklopljenog ugovora o radu bio zaposlen kod tuženika na poslovima grobara na neodređeno vrijeme,

 

-                      da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 8. veljače 2013. za tužitelja i još šest osumnjičenika određen istražni zatvor u trajanju od 30 dana zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teške krađe i povrede mira pokojnika, koji istražni zatvor je ukinut s danom 12. veljače 2013., a nakon što je poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

 

-                      da je zbog određivanja pritvora tužitelju i drugim radnicima tuženika koji su obavljali poslove ukopa tuženik morao premjestiti na te poslove radnike iz drugih organizacijskih jedinica (radnike iz klesarije), čime je došlo do poremećaja procesa rada kod tuženika,

 

-                      da je tužitelj prilikom čišćenja grobnog mjesta našao, uzeo i prodao zlatarnici dvije zlatne navlake,

 

-                      da je odlukom tuženika od 11. veljače 2013. izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju pozivom na odredbu čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR) i čl. 62. Pravilnika o radu,

-                      da je prije donošenja odluke tuženik proveo savjetovanje s radničkim vijećem koje se suglasilo s namjerom poslodavca da tužitelju otkaže ugovor o radu izvanrednim otkazom,

 

-                      da je tužitelj povodom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zahtijevao ostvarenje svojih prava iz radnog odnosa od poslodavca, kao i sudsku zaštitu tih prava, u rokovima predviđenim odredbom čl. 129. st. 1. i 2. ZR-a.

 

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

U navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. i 2. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz.

 

U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, zbog određivanja pritvora tužitelju i drugim radnicima tuženika koji su obavljali poslove ukopa tuženik je morao premjestiti na te poslove radnike iz drugih organizacijskih jedinica (radnike iz klesarije), čime je došlo do poremećaja u procesu rada kod tuženika. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, a kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, određivanje pritvora protiv radnika može predstavljati opravdan razlog za izvanredni otkaz u okolnostima kada kao u konkretnom slučaju radnikova nemogućnost obavljanja rada kod poslodavca izaziva poremećaj u procesu rada. Naime, činjenica da je pritvor koji je određen tužitelju (i tako mu kroz određeno vrijeme onemogućio obavljanje rada kod tuženika) tuženiku prouzročio poremećaj u procesu rada, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i daljnji zahtjev tužitelja koji svoju osnovu ima u nedopuštenosti otkaza.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2016.