Broj: Kzz 19/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Dražena Tripala kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. G. i dr., zbog prekršaja iz čl. 293. st. 1. toč. 1. i dr. Zakona o radu, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 4. travnja 2016. broj ZPP-DO-69/15, podignutim protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu od 27. siječnja 2015. broj Pp 5 G-516/10 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 2. travnja 2015. broj Gž-599/15, u sjednici održanoj 30. kolovoza 2016.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu od 27. siječnja 2015., broj Pp 5 G-516/10 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 2. travnja 2015., broj Gž-599/15 povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13 i 157/13), čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem, kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu od 27. siječnja 2015., broj Pp 5 G-516/10 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 2. travnja 2015., broj Gž-599/15, odbijen je zahtjev okr. pravne osobe G. d.o.o. i okr. S. G. kao odgovorne osobe za naknadu troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja. Prema obrazloženju suda na taj trošak okrivljenici nemaju pravo sukladno čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona jer je protiv njih „na temelju članka 181. stavka 1. točke 5. Prekršajnog zakona optužba odbijena zbog nastupanja apsolutne zastare prekršajnog progona.“

Protiv tog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona s prijedlogom da se pobijano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ukinu i predmet vrati na odlučivanje sudu prvog stupnja. Državni odvjetnik u zahtjevu ističe da čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona regulira pitanje naknade troškova kod obustave prekršajnog postupka, a budući da Prekršajni zakon ne sadrži odredbu o troškovima postupka u slučaju donošenja odbijajuće presude, to je trebalo sukladno čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. ZKP/08 prema kojoj kod izricanja odbijajuće presude troškovi obrane padaju na teret proračunskih sredstava.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova obrane prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni sud se pogrešno pozivaju na primjenu odredbe čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona. Naime, ova odredba uređuje pitanje troškova prekršajnog postupka „Ako se obustavlja prekršajni postupak“ i to tako da okrivljenik ima pravo na trošak iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. Prekršajnog zakona (putni troškovi okrivljenika, nagrada i nužni izdaci branitelja) samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što terećeno djelo nije prekršaj ili ako nema dokaza da je prekršaj počinio. Kako u pobijanom rješenju prekršajni postupak nije obustavljen već je sud donio presudu kojom se optužba odbija (čl. 181. Prekršajnog zakona) te da Prekršajnim zakonom nije uređeno pitanje troškova postupka kod izricanja odbijajuće presude trebalo je sukladno čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona (supsidijarna primjena Zakona o kaznenom postupku) primijeniti čl. 149. st. 1. ZKP/08 kako osnovano ističe državni odvjetnik.

Prema tome, kako tijekom postupka odnosno pri donošenju pobijanog rješenja sud nije primijenio odredbu čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona što je utjecalo na zakonitost rješenja ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona koja iziskuje ukidanje pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; u tekstu: ZKP/08) pravomoćno rješenje koje čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ukinuti, te predmet je vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 30. kolovoza 2016.