Broj: Revr 1389/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Č.-D., odvjetnica u O., protiv tuženika K. d.o.o. O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4609/2014-2 od 2. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-113/2013-24 od 14. srpnja 2014., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2016.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku K. d.o.o. O. (OIB: ...) ..., da tužitelju V. J. iz O., (OIB: ...) ..., na ime razlike plaće isplati iznos od 1.259,88 kn (tisuću dvjesto pedeset devet kuna osamdeset osam lipa) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 242,80 kn od 15. siječnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 242,80 kn od 15. veljače 2012. pa do isplate

- na iznos od 328,24 kn od 15. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 242,80 kn od 15. travnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 203,24 kn od 15. svibnja 2012. pa do isplate

po stopi od 12% godišnje, odnosno po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 8 dana.

II/ Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenih mjesečnih iznosa odnosno za ukupan iznos od 11.217,35 kn kao neosnovan.

III/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 25,00 kn, u roku 8 dana.

Odbijaju se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovani.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu (točka II. izreke) i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i to razlike između najniže osnovne plaće obračunate prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost trgovine („Narodne novine“, broj 41/08 – dalje: KU) i minimalne plaće prema Zakonu o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 67/08 – dalje: ZMP).

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u iznosu od 1.259,88 kuna za koji iznos su utvrdili da je plaća tužitelju bila umanjena prema KU prema kojim se osnovica plaće koju određuje KU uvećava za koeficijent složenosti poslova, dok su odbili tužbeni zahtjev u iznosu od 11.217,35 kuna ocijenivši da se tužitelju ne može obračunati plaća tako da osnovicu plaće čini iznos minimalne plaće prema ZMP na koju bi se primijenio koeficijent radnog mjesta tužitelja koji je određen KU.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude navodi da reviziju podnosi zbog slijedećih pravnih pitanja:

„1. Da li se s danom stupanja na snagu Zakona o minimalnoj plaći, dakle od 1. srpnja 2008.g. (NN br. 67/08 – dalje u tekstu: ZMP) ima smatrati da je iznos minimalne plaće utvrđen prema ZMP (čl. 4) ujedno i najniži iznos osnovne plaće utvrđen u čl. 29. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine (NN br. 41/98, 79/05; dalje: KU) te da ona predstavlja tarifnu osnovicu za utvrđivanje osnovne plaće za svaku grupu složenosti poslova iz Tarifnih stavaka KU?

2. Da li se sukladno čl. 29. st. 2. KU osnovna plaća radnog mjesta tužitelja V grupa složenosti koef. 1,65 (činjenica utvrđena pred nižim sudovima) utvrđuje tako da se minimalna plaća koja prema objavi državnog zavoda za statistiku, za razdoblje od 1. lipnja 2011.g. do 31. svibnja 2012.g. iznosi 2.814,00 kn pomnoži s koeficijentom složenosti poslova pripadajućeg radnog mjesta iz Tarifnog dijela KU tj. sa 1,65 ili se najniža plaća iz st. 1. KU tj. 1.600 množi sa koef. od 1,65?

3. Da li se u konkretnom slučaju kao povoljnije pravo sukladno odredbi čl. 7. st. 3. Zakona o radu – tada važeći (NN br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje: ZR) primjenjuje ZMP u odnosu na tarifnu osnovicu za utvrđivanje osnovne plaće za svaku grupu složenosti poslova iz Tarifnih stavaka KU?“.

Odlučujući o dopuštenosti podnesene izvanredne revizije vijeće ovoga suda ocijenilo je da revizija tužitelja nije dopuštena. To stoga jer tužitelj u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u reviziji doduše navodi da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer smatra da drugostupanjska presuda ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja koja su od izuzetnog značaja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana a prema saznanju tužitelja o tome revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pravnom pitanju o kojemu po saznanju tužitelja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Ovakvi navodi tužitelja u reviziji bez pozivanja na konkretne različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda ne predstavljaju razloge važne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 31. kolovoza 2016.