Broj: Revr 880/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenka Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Dječji vrtić „G.“ iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1915/13-2 od 25. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5982/05-46 od 1. lipnja 2012., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice da se ponište odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj … od 30. rujna 2005. i odluka tuženika donesena povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava od 25. listopada 2005., odbijen je i zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove odgajateljice. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovnu.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revidentice u obrazloženju prvostupanjske presude izneseni su iscrpni, jasni i neproturječni razlozi koje je drugostupanjski sud prihvatio u cijelosti. Stoga nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, pa suprotno revizijskim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Drugostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju revidentica sadržajno upućuje, jer pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje s jasnim razlozima o svemu što je od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se ponište odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i odluka tuženika donesena povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na poslove odgajateljice.

Sudovi su tijekom postupka utvrdili sljedeće činjenice;

              - da je tužiteljica radila kao odgajateljica u dječjem vrtiću na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. ožujka 1996.,

- da je tužiteljici Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje privremenim rješenjem od 20. siječnja 2005. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog 70% profesionalne bolesti i 30 % bolesti uz kontraindikacije poslova gdje je potreban glasovni napor, loši mikro i makro klimatski uvjeti,

- da je tuženik tužiteljicu privremeno rasporedio na poslove III odgajatelja, uz oslobađanje svih aktivnosti u radu s djecom koje iziskuju glasovni napor,

- da je Upravno vijeće tuženika donijelo Odluku kojom je predloženo pokretanje postupka za otvaranje novog radnog mjesta III odgajatelja u skupini s opisom predloženih poslova, a koji je upućen i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi davanja stručnog mišljenja,

- da je stručni tim Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izrazio mišljenje da posao III odgajatelja nije sukladan medicinskim kontraindikacijama tužiteljice, te je uvidom u popis radnih mjesta tuženika utvrdio da ne postoji niti jedan drugi posao sukladan medicinskim kontraindikacijama i obrazovnom statusu tužiteljice, a za dodatno obrazovanje ili profesionalnu rehabilitaciju nema zakonske osnove, jer tužiteljica ima više od … godina starosti,

- da se tuženik se obratio sindikalnom povjereniku koji je izrazio suglasnost s prijedlogom odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici,

- da je tuženik 30. rujna 2005. donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, uz pravo na otpremninu, a koja je tužiteljici isplaćena u bruto iznosu od 580.000,00 kn.

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je tuženik u smislu čl. 113. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 , 30/04, 142/03 i 137/04 - pročišćeni tekst, dalje: ZR) dokazao da je imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu.

Odredbom čl. 113. ZR određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

Čl. 119. st. 1. ZR propisano je da ako za valjanost otkaza treba postojati opravdan razlog, poslodavac mora dokazati postojanje tog opravdanog razloga.

Uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja da tužiteljica zbog profesionalne bolesti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa uz utvrđenje da kod tuženika nema radnog mjesta na kojem bi tužiteljica mogla raditi s ograničenjima koja ima zbog profesionalne bolesti te ne postoji mogućnost njezinog osposobljavanja za obavljanje poslova i radnih zadataka na drugom radnom mjestu, ovaj sud prihvaća pravni zaključak nižestupanjskih sudova da su ispunjene pretpostavke iz čl. 113. st. 1. alineja 2. ZR za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog osobno uvjetovanih razloga (osobno uvjetovani otkaz).

Neosnovano je pozivanje revidentice na čl. 80. ZR prema kojem dok je radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka, poslodavac mu ne može otkazati, budući da u predmetnom postupku nije utvrđeno da je tužiteljica u trenutku otkazivanja ugovora o radu bila na bolovanju.

Revizijski prigovor da je tuženik prema čl. 82. ZR trebao ponuditi tužiteljici odgovarajuće radno mjesto jer ista nije bila u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze na radnom mjestu odgajateljice zbog profesionalne bolesti je neosnovan jer je u postupku utvrđeno da kod tuženik nije postojalo radno mjesto koji bi bilo odgovarajuće za tužiteljicu upravo zbog ograničenja koja ima zbog profesionalne bolesti.

Slijedom navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i da revizijski prigovor u tom smislu nije osnovan.

Ostali revizijski navodi iscrpljuju se u osporavanju zaključaka sudova, iznošenju vlastitih pravnih shvaćanja te osporavanju utvrđenja činjeničnog stanja, a pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja sukladno čl. 385. ZPP-a ne može biti predmet revizijskog ispitivanja.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 27. rujna 2016.