Broj: Revr 2184/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Dom zdravlja O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. i V. B. u O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-260/2015-2 od 27. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-389/2015-18 od 30. travnja 2015., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženika Dom zdravlja O. i slijedom toga preinačavaju se presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-260/2015-2 od 27. kolovoza 2015. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-389/2015-18 od 30. travnja 2015. i sudi:

 

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku Dom zdravlja O., O., ..., OIB:..., da plati tužiteljici K. S. iz O., ..., OIB:..., bruto naknadu mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 85.355,14 kune, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim:

- za ožujak 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.04.2014.g. do isplate,

- za travanj 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.05.2014.g. do isplate,

- za svibanj 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.06.2014.g. do isplate,

- za lipanj 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.07.2014.g. do isplate,

- za srpanj 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.08.2014.g. do isplate,

- za kolovoz 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.09.2014.g. do isplate,

- za rujan 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.10.2014.g. do isplate,

- za listopad 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.11.2014.g. do isplate,

- za studeni 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.12.2014.g. do isplate,

- za prosinac 2014.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.01.2015.g. do isplate,

- za siječanj 2015.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.02.2015.g. do isplate,

- za veljaču 2015.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.03.2015.g. do isplate,

- za ožujak 2015.godine na iznos od 6.565,78 kune mjesečno od 10.04.2015.g. do isplate,

sve u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.812,50 kuna u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neplaćenih plaća iznose kao u izreci ove presude.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Pitanje tuženika u suštini se svodi na dilemu ima li mjesta obvezati poslodavca na isplatu plaća radniku u situaciji prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca i s tim u svezi, a kako to slijedi iz sadržaja revizije može li takva obveza egzistirati ako uvjeti za prijenos ugovora o radu na novog poslodavca u smislu čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) nisu ostvareni.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je ona izjavljena.

 

Pred ovom sudom se u istovrsnim sporovima odlukama Revr-1267/15 od 11. svibnja 2016. i Revr- 2183/15 od 5. listopada 2016. ocijenilo da činjenica što je tuženik dio poslova, u konkretnom slučaju usluge dentalnih tehničara prenio na treću osobu nisu ostvareni uvjeti iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu, to jest da bi se radilo o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a ako bi se i ostvarile okolnosti za koje tužiteljica tvrdi da su se ostvarile u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a time što je tuženik odlučio da će usluge dentalnih tehničara obavljati pravna osoba izvan tuženika, tada bi tužitelj svoja prava mogao ostvarivati jedino kod novog poslodavca pod uvjetom da se u konkretnoj činjeničnoj situaciji radi o prijenosu djelatnosti na novog poslodavca.

 

S druge strane time što je u sklopu svojih djelatnosti tuženik odlučio da će jedan segment dentalne medicinske usluge, i to poslove koje obavljaju dentalni tehničari, sada umjesto da te poslove obavlja sam koristiti usluge treće pravne osobe ne radi se o situaciji iz čl. 133. st. 1. ZR-a jer se ne radi o prijenosu djelatnosti koja je imala svoju samostalnu gospodarsku cjelovitost, što je uvjet koji mora biti ispunjen u svim slučajevima kada se bilo pravnim poslom bilo statusnom promjenom na novog poslodavca prenosi, poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti.

 

Prema tome kako se ne radi o činjeničnoj situaciji, koja je regulirana odredbom čl. 133. ZR-a radi se o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca koji je posve slobodan donositi poslovne odluke u koje ulazi i odlučivanje hoće li neke poslove unutar svoje djelatnosti obavljati sam putem svojih radnika ili će te poslove obavljati druga pravna osoba ako ocjeni da je takva odluka za njega kao poslodavca isplativija.

 

Slijedom navedenog, kako je zbog poslovne odluke tuženika prestala potreba za radom to je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a (poslovno uvjetovani otkaz) kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja, pa time ne postoji niti obveza tuženika isplatiti tužitelju plaću za vrijeme nakon otkaza ugovora o radu.

 

Odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Stoga je tuženiku imajući na umu čl. 155. st. 1. ZPP-a valjalo dosuditi troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se odnose na sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) 100 bodova, pristup na ročišta od 18. veljače 2014. prema Tbr. 9/2 OT 50 bodova, 16. travnja 2014. prema Tbr. 9/1 OT 100 bodova i 28. travnja 2015. prema Tbr. 9/1 OT 100 bodova, za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 OT-a 125 bodova i za sastav revizije prema Tbr. 10/6 OT 150 bodova, uz vrijednost boda od 10,00 kuna, ukupno 6.250,00 kuna te pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.562,50 kuna, odnosno ukupno 7.812,50 kuna.

 

Iz navedenih razloga odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 5. listopada 2016.