Broj: Revr 611/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. V. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici  u Odvjetničkom društvu R. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Z. l. Z. d.o.o. V. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H.&p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti odluka i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-134/15-2 od 16. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-167/14-14 od 18. lipnja 2015., u sjednici održanoj 11. listopada 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-167/14-14 od 18. lipnja 2015. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti, ništetnosti obavijesti tuženika od 27. studenoga 2013. i 20. prosinca 2013., slijedom toga ništetnosti prijenosa ugovora o radu tužiteljice sa Z. l. Z. d.o.o. na M. z. l. Z. d.d. i vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. I. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn (toč. II. izreke).

 

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-134/15-2 od 16. prosinca 2015. potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I. izreke) i odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe u iznosu 750,00 kn i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 750,00 kn (toč. II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju u smislu čl. 382. st. 1.  i čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška. Traži trošak sastava revizije.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju, predlažući njeno odbacivanje kao nedopuštene ili odbijanje kao neosnovane. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (tzv. redovnu reviziju) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

Obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da se ne radi o sporu iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a jer radni odnos tužiteljice nije prestao te da pobijana presuda nije donesena na temelju odredbe čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP-a to protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1., 2. i 3. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revidentica je u reviziji određeno naznačila kao sporno sljedeće pravno pitanje:

 

„Da li je za prijenos ugovora o radu po sili zakona u smislu odredbe čl. 133. ZR/09 (i sada odredbe čl. 137. ZR/14), pretpostavka postojanje pravnog odnosa, tj. ugovora upravo između dva poslodavca, onog koji prenosi ugovore o radu, kao posljedica prijenosa poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, i onog na kojeg se to prenosi, ili takav pravni posao može nadomjestiti, ili se takav pravni odnos može nadomjestiti i ugovori o radu neposredno prenijeti na temelju ugovora sklopljenog između trećih osoba (npr. vlasnika, osoba koje su uložile kapital i sl.).“?

 

Važnost postavljenog pitanja tužiteljica obrazlaže navodeći da je pred Općinskim sudom u Zagrebu i Općinskim sudom u Velikoj Gorici više stotina predmeta u kojima se razmatra to sporno pravno pitanje.

 

Naznačeno pitanje moguće jest važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, no tužiteljica nije valjano argumentirala u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer nije ukazala na konkretne odluke sudova u kojima da bi bilo izraženo suprotno pravno shvaćanje onome iz pobijane presude niti je ukazala eventualno na razloge zbog kojih bi bilo za očekivati različite odluke drugih sudova o tom pitanju, slijedom čega nije moguće ocijeniti je li postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Proizlazi da ovako podnesena revizija ne ispunjava minimum zakonom propisanih pretpostavki za dopuštenost revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a zbog čega ju je trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka.

 

Zagreb, 11. listopada 2016.