Broj: Gž R-634/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Arijane Bolanča, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz V. G., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu B. & J. iz Z., protiv tuženika H. R. T. iz Z., OIB: ..., zastupana po Odvjetničkom društvu T. & p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-18/11 od 14. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-18/11 od 14. travnja 2016. u točki 1. kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

r i j e š i o   j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se preinačava odluka o trošku parničnog postupka (točka 2.) u dijelu izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika preko  8.037,50 kuna do iznos od 13.437,50 kuna i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.000,00 kuna odbija se kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Odlukom suda prvog stupnja odlučeno je:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje radnog odnosa temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 31. siječnja 1999. (dalje: "ugovor o radu") između tužitelja R. S. (nom. R. S.) iz V. G., OIB: ... i tuženika H. R. T., Z., za radno mjesto scenski rekviziter.

Utvrđuje se nedopuštenim usmeni otkaz ugovora o radu izjavljen tužitelju od strane tuženika dana 19. studenog 2010.

Nalaže se tuženiku izdati tužitelju pisanu potvrdu za radno mjesto scenskog rekvizitera ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto scenskog rekvizitera ili drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od osam dana.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi plaću u bruto iznosu koji će se naknado utvrditi provođenjem financijskog vještačenja za razdoblje od 19. studenog 2010. do vraćanja na radno mjesto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa neisplaćene plaće 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, u visini stope određene člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate u visini stope određene člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 13.437,50 kn u roku od 8 dana."

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

U odgovoru na žalbu tuženik je porekao navode žalbe kao netočne i proizvoljne s prijedlogom da mu se naknade troškovi odgovora na žalbu, te da se žalba kao neosnovana odbije.

Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje zaštite u smislu utvrđenja postojanja radnog odnosa temeljem ugovora o djelu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 31. siječnja 1999., utvrđenja nedopuštenosti usmenog otkaza ugovora o radu od 19. studenog 2010. i nalaganjem tuženika da tužitelju izda pisanu potvrdu za radno mjesto scenskog rekvizitera ili drugo odgovarajuće radno mjesto, da naloži tuženiku vraćanje tužitelja na radno mjesto scenskog rekvizitera ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane  i uvjerljive razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

Ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak njenog donošenja, imajući u vidu odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

Sud prvog stupnja u provedenom parničnom postupku utvrdio je da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu scenskog rekvizitera i to temeljem ugovora o radu, prvi ugovor zaključen je 31. siječnja 1999., a zadnji ugovor je prestao važiti dana 19. studenog 2010. Prilikom zaključenja spomenutih ugovora tužitelj kao pomoćni rekviziter raspoređen je za poslove za potrebe snimanja raznih emisija poimenično navedenih u tim ugovorima a spomenutim ugovorima o djelu ugovorne stranke (tužitelj i tuženik iz ovog postupka) izričito su ugovorili da se temeljem istih ne stječu prava iz radnog odnosa, da tužitelj kao izvršitelj potvrđuje da poslove iz tog ugovora obavlja s osnova samostalne profesije (članak 10. spomenutog Ugovora).

Temeljem pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da volja stranaka nije bila da sklapanjem ugovora o djelu i izvršenjem proizvedenih obveza temeljem tih ugovora tužitelj stekne prava iz radnog odnosa, odnosno da tužitelj nije bio u radnom odnosu kod tužEnika pa da tužitelj nije donio ili nije mogao donijeti odluku o usmenom otkazu ugovora o radu.

Izrečena utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja tužitelj nije uspio dovesti u sumnju iznesenim žalbenim navodima koji se u bitnom iscrpljuju u iznošenju ponovljenog i pogrešnog stajališta, prema kojem se ne radi o slobodi ugovaranja među strankama već o namjernom, sistematskom kršenju prava djela radnika među kojima je  i tužitelj, samo radi ostvarivanja financijske koristi tuženika na štetu tih radnika.

Žalbeni navodi tužitelja kojim poslove fizičkog nošenja scenskih elemenata i rekvizita nema niti jedno obilježje rada prema ugovoru o djelu nije prihvatljivo jer osnovanost tog navoda ne proizlazi iz odredbe članka 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 u daljnjem tekstu: ZOO/05).

Prema ocjeni ovog žalbenog suda sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo pa iz tog razloga žalbu tužitelja valjalo je odbiti i potvrditi pobijanu odluku, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Odluka o trošku parničnog postupka sud prvog stupnja temeljio je na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u RH („Narodne novine“, broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, dalje: Tarifa).

Osnovana je žalba tužitelja u pogledu dosuđenog troška parničnog postupka, jer je sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a jer prema stavu ovog žalbenog suda nije bilo nužno priznati tuženiku troškove podneska od 20. siječnja 2012., od 7. veljače 2012., 6. svibnja 2013. i 23. prosinca 2013., pa bi pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a i važećoj Tarifi, ukupan trošak tuženika bio 6.250,00 kuna kojem treba dodati troškove PDV-a od 1.562,50 kuna kao i troškove odgovora na tužbu i ukupan trošak na kojem bi tuženik imao pravo jeste 8.437,50 kuna, shodno tome je odlučeno kao u odluci pod točkom I., rješenja suda drugog stupnja, pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a.

Neosnovan je i zahtjev tuženika za troškove odgovora na žalbu jer pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a to nisu bili nužni troškovi za vođenje ovog postupka, pa je shodno tome odlučeno kao pod točkom II. rješenja ovog žalbenog suda.

U Splitu 20. listopada 2016.