Broj: Revr 889/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. E.-O. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika D.-D. m. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-698/14-2 od 9. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2021/11-33 od 26. ožujka 2014., u sjednici održanoj 3. studenoga 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 07.03.2011.g., kojom je tuženik tužitelju redovito otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme do 01.08.2010.g., kao i Odluka tuženika od 04.04.2011.g., kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužitelja.

 

II Utvrđuje se da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad u roku od 8 dana.

 

IV Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.“

 

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da reviziju prihvati, ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda je, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 7. ožujka 2011., zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke od 4. travnja 2011. kojom je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer su ocijenili da je tuženik tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja tužitelja u smislu odredbe čl. 107. st. 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR). Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima referent I, da je mu je tuženik otkazao ugovor o radu odlukom od 7. ožujka 2011. zbog pojedinačnih propusta tužitelja, odnosno zbog tužiteljevog neizvršavanja ili nekvalitetnog izvršavanja radnih zadataka, da je tuženik prije donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja više puta usmeno i pisano upozorio na propuste u radu.

 

Tužitelj u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer obrazloženje drugostupanjske odluke ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a to jer drugostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 375. st. 1. ZPP koja mu odredba nalaže obvezu ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja. Tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je ocjena tužitelja da niti prvostupanjska presuda ne sadrži primjereno obrazloženje razloga na kojima se temelji. Zaključak revidenta je da sudovi nisu dali valjane pravne razloge, pri čemu je drugostupanjski sud propustio odgovoriti na sve žalbene razloge tužitelja, čime zapravo ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. ZPP. Tužitelj u reviziji ujedno iznosi činjenice  te daje ocjenu dokaza različitu od ocjene dokaza koju su sudovi naveli u obrazloženjima presuda.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, kao i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. To stoga što su u revizijom pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident opisno upire u reviziji.

 

U odnosu na navode revizije kojima tužitelj iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od nižestupanjskih sudova treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stadiju postupka pa ih ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje budući da sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg je tužitelj istaknuo u reviziji.

 

S obzirom da revizijski sud, postupajući sukladno čl. 392.a st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu može ispitivati samo u revizijom pobijanom dijelu i u granicama razloga (zbog revizijskog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka) koje je revident određeno naveo u reviziji, koje navode je ovaj sud ispitao i ocijenio neosnovanim, imajući u vidu činjenicu da tužitelj drugostupanjsku presudu nije pobijao zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 3. studenoga 2016.