Broj: Revr 1465/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici N. K., odvjetnici u S., protiv tuženika S. v. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž R-1/2016-5 od 3. ožujka 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. broj P-526/14 od 1. lipnja 2015., u sjednici održanoj 8. studenoga 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Revizija tužiteljice S. M. protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž R-1/2016-5 od 3. ožujka 2016., odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika S. v. d.o.o. za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. M. koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika S. v. d.o.o. iz S., ... od 12.5.2014., kojom je tužiteljica S. M. iz P., ... OIB ... otkazan Ugovor o radu od 7.9.2012. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku S. v. d.o.o. iz S., ... da tužiteljicu S. M. iz P., ... OIB ... vrati na radno mjesto fakturist ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku S. v. d.o.o. iz S., ... da tužiteljici S. M. iz P., ... naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem za 5 postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (članka 29. stavak 2 ZOO) od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana.“

 

kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužiteljici S. M. iz P., ... OIB ... da tuženiku S. v. d.o.o. OIB ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda. Tom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troška davanja odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kom je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kome je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presuda je razumljiva i nije u proturječju sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju te presude.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2014., za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te za nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto „fakturist“ ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica kao radnik sa tuženikom kao poslodavcem 7. rujna 2012. sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta „fakturist“,

 

- da je kod tuženika na poslovima „fakturist“ radilo 5 radnika,

 

- da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga u 2014. godini tuženik imao potrebu za rad samo 4 radnika na poslovima „fakturist“,

 

- da je tuženik odlukom o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2014. otkazao ugovor o radu tužiteljici redovitom otkazom (poslovno uvjetovani otkaz),

 

- da je tuženik pri odlučivanju o otkazu ugovora o radu tužiteljici vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete svih 5 radnika koji su do tada radili na poslovima „fakturist“,

 

- da je na poslovima radnog mjesta „fakturist“, osim tužiteljice koja ima srednju stručnu spremu, 54 godine života, preko godinu dana radnog staža kod tuženika i koju ne terete obveza uzdržavanja, radila i radnica J. V. koja ima srednju stručnu spremu, 53 godine života, preko 19 godina radnog staža kod tuženika i jednog člana obitelji kojeg uzdržava, zatim radnica M. B. koja ima KV stručnu spremu, preko 37 godina radnog staža kod tuženika i jednog člana obitelji kojeg uzdržava, zatim radnica K. R.-V. koja ima srednju stručnu spremu, 42 godine života, preko 19 godina staža kod tuženika i bez obveze uzdržavanja te radnica K. Ć. koja ima srednju stručnu spremu, 29 godina života, preko 9 godina radnog staža kod tuženika i jednog člana obitelji kojeg uzdržava,

 

- da je tuženik navedene okolnosti imao na umu i o njima vodio računa, a što proizlazi iz obrazloženja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu,

 

- da tuženik ima sistematizirano radno mjesto za obavljanje poslova tajnik/administrator, a za koje poslove je određen uvjet aktivnog poznavanja engleskog jezika, te

 

- da tužiteljica nije u redovnom školovanju, a niti na drugi način učila engleski jezik (tužiteljica tvrdi da taj jezik poznaje tek iz medija).

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Prema odredbi čl. 107. st. 3. istog zakonskog članka pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnostima i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema st. 4. istog zakonskog članka poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

 

Kada je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga kod tuženika prestala potreba za radom tužiteljice na poslovima „fakturist“ (za koje poslove je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu) onda je tuženik imao opravdan razlog redovitim otkazom otkazati ugovor o radu tužiteljici (poslovno uvjetovani otkaz) (čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR)

 

Kada je tuženik pri otkazivanju ugovora o radu tužiteljici vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete svih 5 radnika koji su obavljali poslove radnog mjesta „fakturist“, onda tuženik donoseći pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu, nije povrijedio odredbu čl. 107. st. 3. ZR.

 

Okolnost na koju u reviziji ukazuje tužiteljica tj. da bi tuženik pri odabiru kojem će od radnika na poslovima radnog mjesta „fakturist“ dati otkaz, dao prednost kriteriju radnog staža kod poslodavca, a ne ukupnog radnog staža, pobijani otkaz ne čini nedopuštenim. Naime, autonomno je pravo poslodavca odlučiti po kojem kriteriju će utvrditi višak radnika i kojem kriteriju će dati prednost. Pri tom poslodavac može odluku donijeti uzimajući u obzir i druge kriterije (izvan kriterija iz čl. 107. st. 3. ZR), ali pri tome mora voditi računa o kriterijima iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR (što je tuženik u konkretnom slučaju i učinio) (tako i VSRH u Revr-422/2008 i u Revr-1792/2012).

 

Nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je pri otkazivanju ugovora o radu tuženik povrijedio odredbu čl. 107. st. 4. ZR, jer da je tuženik imao mogućnost obrazovati i osposobiti tužiteljicu za rad na poslovima tajnik/administrator, odnosno kada smatra da je tuženik povrijedio odredbu čl. 36. st. 1. ZR.

 

Imajući u vidu da je tužiteljica u vrijeme predmetnog otkaza ugovora o radu imala navršenih 54 godine života, te imajući u vidu da tužiteljica do tada nije učila engleski jezik, ocjena je i ovog revizijskog suda da u tim okolnostima nije bio opravdano očekivati od tuženika da tužiteljicu obrazuje i osposobi za obavljanje poslova tajnik/administrator (za koje poslove je potrebno aktivno poznavanje engleskog jezika). Obrazovanje početnika za aktivno poznavanje stranog jezika je dugotrajan postupak sa neizvjesnim ishodom, pa u netom navedenim okolnostima tuženik nije dakle imao zapreku iz čl. 107. st. 4. ZR za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška davanja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije tužiteljice.

 

Zagreb, 8. studenoga 2016.