Broj: Gž R-1149/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Arijane Bolanča, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz S., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Z., ..., OIB: ..., zastupana po diplomiranom pravniku A. S., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-247/16 od 22. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 17. studenog 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-247/16 od 22. srpnja 2016.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrđenje da radni odnos između stranaka nije prestao te da se održava na snazi ugovor o radu za obavljanje poslova tehničara specijaliste zaključenog dana 13. rujna 2007., te da se naloži vraćanje tužitelja na rad kao i da mu se nadoknadi troškove parničnog postupka.

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja i svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U smislu odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a, sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja porekavši navode žalbe, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika za utvrđenje da radni odnos među strankama nije prestao te da se održi na snazi ugovor o radu za obavljanje poslova tehničara specijaliste zaključenog 13. rujna 2007., kao i zahtjev tužitelja da se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na iste poslove.

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud, a žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja.

Ovaj žalbeni sud po službenoj dužnosti kao sud drugog stupnja, a pozivom na odredbu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije utvrdio da bi prvostupanjska presuda bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13.i 14. ZPP-a.

U postupku pred sudom prvog stupnja pravilno je utvrđeno da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu tehničara asistenta, koji ugovor je otkazan odlukom tuženika od 17. prosinca 2015., protiv koje odluke je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu o kojem tuženik nije odlučivao, a potom je tužitelj podnio tužbu, tuženik je proveo savjetovanje sa nadležnim sindikatom, a tuženik je omogućio tužitelju iznošenje obrane te je tužitelj dostavio tuženiku pisano očitovanje.

Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je tuženik od Srednje škole zatražio dodatno obrazloženje iz kojeg je proizašlo da je svjedodžba koju je dostavio tužitelj nevjerodostojna, jer nije mogla biti izdana dana 18. lipnja 1997. od strane Obrtničke škole jer je isti naziv koristila do 5. prosinca 1995., a od 6. prosinca 1995., škola je promijenila naziv u Srednju strukovnu školu, pa je Škola potvrdila da potpis razrednika i ravnatelja nije vjerodostojan.

Spomenute činjenice tuženik je saznao 4. prosinca 2015. te je u zakonskom roku donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, kao i njegovo isticanje prigovora tijekom prvostupanjskog raspravljanja kako tuženik nije dokazao kao poslodavac pravomoćnom sudskom odlukom da je predmetna svjedodžba krivotvorena, potrebno je naglasiti da je neosnovano prigovor tužitelja, jer svjedodžba po svojoj naravi je javna isprava i tuženik je u ovom postupku dokazao da nije vjerodostojna.

Radi iznijetog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 17. studenog 2016.