Broj: Revr 967/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz V., kojega zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u R., protiv tuženika H.-H. p. d.d., Z., kojega zastupa punomoćnica mag. iur. N. K., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1923/12-3 od 7. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5718/11-18 od 27. rujna 2012., u sjednici održanoj 29. studenoga 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se  presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1923/12-3 od 7. siječnja 2014. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5718/11-18 od 27. rujna 2012. i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I/ Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju br. DP-4-22046/11 od 16. studenog 2011. godine nije dopuštena te da je nedopuštena i Odluka tuženika br. hp-7/1-25814/11 od 21. prosinca 2011. godine i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II/ Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d. da tužitelja I. L. vrati na rad na poslove pomoćnog radnika, u roku od 8 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d. isplatiti tužitelju I. L. naknadu plaće u iznosu od 23.735,55 kn bruto sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijede:

 

- 630,15 kn tekućom od 16. prosinca 2011.g. do isplate,

- 4.621,08 kn tekućom od 16. siječnja 2012.g. do isplate,

- 4.621,08 kn tekućom od 16. veljače 2012.g. do isplate,

- 4.621,08 kn tekućom od 16. ožujka 2012.g. do isplate,

- 4.621,08 kn tekućom od 16. travnja 2012.g. do isplate,

- 4.621,08 kn tekućom od 16. svibnja 2012.g. do isplate,

 

po stopi određenoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana."

 

              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.556,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom otkaz tuženika od 16. studenoga 2011. utvrđen je nedopuštenim; tuženiku je naloženo tužitelja vratiti na rad na poslove pomoćnog radnika i platiti mu plaću u iznosu od 23.735,55 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl.382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza, vraćanjem na rad i isplatom plaće za vrijeme izbivanja s rada za vrijeme nedopuštenog otkaza.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženik tužitelju dana 16. studenoga 2011. otkazao ugovor o radu bez prava na otkazni rok zbog postojanja osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, obrazlažući otkaz činjenicama: da je tužitelj je  17. listopada 2011. obavijestio poslodavca o odlasku na izdržavanje kazne zatvora počevši od 24. listopada 2011.; da je dopisom zatražio korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 24 dana, a u razdoblju od 24. listopada do 24. studenoga 2011., te nakon toga odobrenje neplaćenog dopusta u trajanju od četiri  mjeseca; da je godišnji odmor u trajanju od 23 dana radnik već iskoristio u cijelosti  i to u razdoblju od 4. 4. do 20. 4. 2011. (13 radnih dana) te u razdoblju od 27. 6. do 8. 7. 2011. (10 radnih dana); da poslodavac korištenje neplaćenog dopusta nije odobrio o čemu je dopisom od 19. listopada 2011. obavijestio tužitelja; da je od 24. listopada 2011. tužitelj kontinuirano prestao dolaziti na posao;

 

- da je tužitelj radio kao pomoćni radnik u Diviziji pošta na području … županije, Sortirnica R., a na poslovima razvrstavanja pošiljaka, a uz tužitelja da je radilo još 13 izvršitelja;

 

- da je po prestanku rada tužitelja tuženik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s I. Č., koji je do tada kod tuženika radio na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme.

 

              Na temelju navedenih utvrđenja, zaključujući da zbog izbivanja tužitelja s posla nije nastupio poremećaj u poslovanju tuženika, nižestupanjski sudovi smatraju da ne postoji osobito važna činjenica, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, stoga, budući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR), da je sporni izvanredni otkaz nedopušten.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st.1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Tuženik reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo zaključivši da u konkretnoj situaciji ne postoji osobito važna činjenica koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

              Osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi ocijenivši da u konkretnoj situaciji takva osobito važna činjenica ne postoji, pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

Naime, prema shvaćanju ovog suda činjenica izostanka radnika s rada zbog izdržavanja kazne zatvora može predstavljati osobito važnu činjenicu kao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ukoliko je izostanak s posla tužitelja uzrokovao poremećaj procesa rada koji poslodavac nije dužan trpjeti.

 

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, po izostanku tužitelja s posla tuženik je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s radnikom I. Č., što upućuje na zaključak da je tužiteljev izostanak s posla izazvao poremećaj u procesu rada koji je tuženik otklonio sklapanjem ugovora o radu s trećom osobom.

 

Dakle, izostanak tužitelja s posla, koji doduše neposredno nije ovisio o njegovoj volji, doveo je do poremećaja u procesu rada koji je tuženik otklonio zapošljavanjem novog radnika na neodređeno vrijeme, a što tuženik nije dužan trpjeti.

 

Stoga u navedenim okolnostima, činjenica izostanka tužitelja s posla kroz četiri mjeseca i dvadeset četiri dana radi izdržavanja kazne zatvora koja je tužitelju izrečena u ukupnom trajanju od sedam mjeseci, predstavlja osobito važnu činjenicu za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 108. st. 1. ZR.

 

              Slijedom iznesenog, budući da su nižestupanjski sudovi ocijenivši da ne postoji osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 108. st. 1. ZR, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

 

              Nakon preinačenja nižestupanjskih presuda izmijenjen je u uspjeh stranaka u parnici pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u panici, valjalo dosuditi zahtijevane troškove postupka u iznosu od 3.556,00 kn, a koji troškovi se odnose na troškove pristupa svjedoka sudu te troškove sudskih pristojbi na odgovor na tužbu, žalbu i reviziju.

 

Zagreb, 29. studenoga 2016.