Broj: Revr 2167/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-2082/13-3 od 1. rujna 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4670/12-21 od 25. listopada 2013., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I./ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu Kl: 4.5.1-12/4003-8 br. 02/22/KH od 15.11.2012.g. te ne proizvodi pravne učinke.

II/ Utvrđuje se da je Rješenje tuženika Kl: 4.5.1-12/4003-8 br. 02/22 (KH) od 15.11.2012.g nezakonito i nedopušteno te ne proizvodi pravne učinke.

III/ Tuženik je dužan tužiteljici platiti troškove postupka u iznosu 2.500,00 kn u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti. Ujedno je tuženici naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 800,00 kn te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupka.  Podredno podnijela je i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno iste ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. studenoga 2012., te utvrđenje nezakonitosti rješenja tuženika od 15. studenoga 2012. o koeficijentu složenosti radnog mjesta.

Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljici radni odnos nije prestao, jer je nakon sporne odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora nastavila raditi kod tuženika na drugom radnom mjestu. Dakle, drugostupanjskom presudom nije odlučeno o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili utvrđenju postojanja radnog odnosa. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj U-III-1513/2000 od 4. veljače 2004.

Budući da presuda nije donesena ni prema odredbama čl. 373. a ili 373.b ZPP, za dopuštenost revizije u pogledu obje pobijane odluke mjerodavan je vrijednosni kriterij iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a, koji u ovom slučaju nije ispunjen.

Navedenom odredbom propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora. Prema tome, u konkretnom slučaju valja primijeniti predmnjevu iz članka 40. stavak 5. ZPP na osnovi koje se smatra da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Kako je prema odredbi članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP revizija dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 200.000,00 kn, a u ovom predmetu smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, revizija tužiteljice izjavljena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Uz obrazloženje

- da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu od 4. ožujka 2002. s Klinikom za plućne bolesti J. za poslove radnog mjesta zdravstvenog laboratorijskog tehničara, koja Klinika je nakon pripajanja tuženiku prestala postojati kao samostalna pravna osoba;

- da je nakon pripajanja tuženik donio novi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kojim se djelatnost bivše Klinike za plućne bolesti nastavila obavljati kroz dvije ustrojbene jedinice tuženika i to Kliniku za plućne bolesti i Kliniku za torakalnu kirurgiju;

- da je ukidanjem radnog mjesta tužiteljice prestala potreba za radom tužiteljice na tom radnom mjestu, ali se ujedno pojavila potreba za radom tužiteljice na drugom radnom mjestu u skladu s reorganizacijom i novom sistematizacijom radnih mjesta, za koje radno mjesto je tuženik tužiteljici i ponudio sklapanje ugovora o radu;

- da razlog za otkazivanje ugovora o radu nije bilo donošenje novog Pravilnika već uvođenje nove sistematizacije, nakon statusne promjene;

drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora u smislu čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09, 61/11 i 82/12- dalje ZR) te da je otkaz dopušten, a tužbeni zahtjev neosnovan.

Tužiteljica, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje pitanja

"Da li je sud ovlašten ocjenjivati i utvrđivati postojanje otkaznih razloga koji nisu navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu?"

"Da li poslodavac mora navesti otkazni razlog u odluci o otkazu te da li u radnom sporu mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz?"

"Da li je donošenje novog pravilnika samostalni razlog za otkazivanje ugovora o radu?"

"Da li prije jednostrane izmjene ugovora o radu u pogledu plaća donošenjem rješenja o plaći, poslodavac mora prethodno provesti savjetovanja s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom koji obavlja funkciju radničkog vijeća?"

Tužiteljica razloge važnosti navedenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukazujući na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-16/14 i odluku ovog suda broj Revr-355/04, navodi samo u odnosu na pitanje "Da li je donošenje novog pravilnika samostalni razlog za otkazivanje ugovora o radu?", dok u odnosu na ostala pitanja ne navodi razloge važnosti.

U citiranim odlukama, kako to navodi tužiteljica, u bitnom izraženo je shvaćanje da okolnosti da je poslodavac donio novi pravilnik o radu, odnosno novu sistematizaciju radnih mjesta, nije opravdani razlog za otkaz, ako nije prestala potreba za radom radnika.

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud polazi od utvrđenja da je donošenje novog Pravilnika o radu i nove sistematizacije radnih mjesta posljedica prethodne statusne promjene, te da postoji organizacijski razlog za otkazivanje ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

Budući da nije riječ o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji naznačeno pitanje nije važno situaciji za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U skladu s navedenim, na temelju odredbe članka 392. st. 1. i 392.b St. 2. i 3. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 17. siječnja 2017.