Broj: Usž-19/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Fedore Lovričević-Stojanović, predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIzs-56/15-13 od 19. rujna 2016., na sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2017.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIzs-56/15-13 od 19. rujna 2016.

Obrazloženje

Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UPII 502-04/15-01/55, urbroj: 338-01-21-15-02 od 3. lipnja 2015.

Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Regionalnog ureda S., klasa: UPI 502-04/15-01/47, urbroj: 338-17-12-15-2 od 18. ožujka 2015., kojim je odbačen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 2. – 28. veljače 2015.

Tužiteljica (dalje: žaliteljica) osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti i iz svih zakonskih razloga. U bitnome navodi da nije koristila neplaćeni dopust jer se 2. veljače 2015. razboljela i otvorila bolovanje. Stoga smatra da poslodavac nije imao osnovu odjaviti je sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja u razdoblju od 30. siječnja do 28. veljače 2015., a tuženik joj je trebao priznati privremenu nesposobnost za rad i pripadajuću naknadu. Predlaže Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik je u odgovoru na žalbu ostao kod razloga danih tijekom postupka. Predlaže da se žalba odbije.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14.) – dalje: ZUS, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

Prvostupanjski je sud održao raspravu u prisutnosti stranaka, na kojoj je istima dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke i o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na dokazima utvrđenim u upravnom postupku, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a. Naime, stranke nisu imale prijedloga za provođenje daljnjih dokaza niti je sud našao osnove za to.

Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev, odnosno ocijenio osporeno rješenje zakonitim.

Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je odlukom Hrvatske pošte d.d. broj: HP-2/2-1/15 od 14. siječnja 2015. poslodavac žaliteljici odobrio, na njenu zamolbu, korištenje neplaćenog dopusta u trajanju od 30 dana, u razdoblju od 30. siječnja do 28. veljače 2015. Prema podacima evidencije osiguranih osoba tuženika, žaliteljica je bila obvezno zdravstveno osigurana do 29. siječnja 2015., te ponovno od 1. ožujka iste godine po osnovi radnog odnosa kod poslodavca Hrvatska pošta d.d.

Odredbom članka 87. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14.) propisano je da poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust (stavak 1.). Za vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno (stavak 2.).

Pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno, sukladno odredbi članka 38. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13. i 137/13.).

Slijedom navedenog, žaliteljica u spornome razdoblju nije imala status osiguranika tuženika niti prava iz radnog odnosa. Iz tih razloga nije mogla s uspjehom tražiti ostvarenje prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad. Tuženik nema ovlasti odlučivati o valjanosti korištenja neplaćenog dopusta koji je žaliteljici odobrio njen poslodavac, već je poslodavac eventualno mogao žaliteljici, na njeno traženje, isti opozvati, ali prema podacima spisa do toga nije došlo.

Žalbeni prigovori su neosnovani i bez utjecaja na donošenje drukčije odluke.

            Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 26. siječnja 2017.